1

Poslovni broj: Gž R-280/2023-

Poslovni broj: Gž R-280/2023-

 

                                  U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića suca izvjestitelja i člana vijeća te Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. F., iz Z., II. OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz S., protiv tuženika-protutužitelja T. O. društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Z.,  OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Ž., odvjetniku u Z. radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15991/2021-16 od 26. listopada 2023., na sjednici vijeća 8. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15991/2021-16 od 26. listopada 2023. u točkama I i II izreke u cijelosti, točki III izreke, osim u odnosu na visinu stope zatezne kamate, točki IV u cijelosti, i točki V izreke osim u odnosu na visinu stope zatezne kamate.

              II Prihvaća se žalba tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točkama III i V izreke u odnosu na visinu stope zatezne kamate i sudi zatezna kamata na dosuđenu naknadu štete iz točke III izreke, te na dosuđeni parnični trošak tužitelju iz točke V izreke po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

              III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2021. kojom je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2021.

2. Točkom II izreke određen je sudski raskid ugovora o radu po zahtjevu tužitelja s 30. rujna 2021.

3. Toćkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 2.472,92 eur/18.632,19 kn s zateznom kamatom od 26. listopada 2023., kao dana presuđenja do isplate.

4. Točkom IV izreke u cijelosti je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2021., odnosno 16. srpnja 2021. ili 18. kolovoza 2021. dok je točkom V izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.430,31 eur/10.770,23 kn sa zateznom kamatom.

5. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

6. Tužitelj pobija presudu u točkama III i V izreke i to samo u odnosu na visinu stope zatezne kamate, zbog pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se zatezna kamata, sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 126/22 dalje – ZOO) dosudi uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te predlaže da se pobijana presuda na taj način preinači.

7. Tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu, dok tuženik na žalbu tužitelja nije odgovorio.

9. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2021., za sudski raskid ugovora o radu s 30. rujna 2021., naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, te protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2021., kao dana donošenja odluke o otkazu, ili 16. srpnja 2021. kada je istekao otkazni rok od sedam dana zbog nezadovoljavanja na probnom radu ili s 18. kolovoza 2021. kada je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni a odbio protutužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati.

13. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj osporenu odluku zaprimio preporučenom poštom 12. srpnja 2021., da je pravovremeno u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje ZR) 22. srpnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava, da je tuženik dopisom (odlukom) od 4. kolovoza 2021. zahtjev za zaštitu prava odbio kao neosnovan, te da je tužitelj pravovremeno 18. kolovoza 2021. podnio predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a.

14. Sporno je je li tuženik zakonito osporenom odlukom tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu te je li tužbeni zahtjev tužitelja pravilno prihvaćen kao osnovan, je li pravilno odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s navedenim datumima, te posebno okolnost je li tuženik otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a ili se pak radi o otkazu zbog nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu a koju tvrdnju tuženika je prvostupanjski sud otklonio kao neosnovanu, utvrđujući da je tuženik osporenom odlukom tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.

15. Tuženik u žalbi prvenstveno ustraje kod prigovora da se radi o otkazu zbog nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu, odnosno da tuženik ugovor o radu nije otkazao izvanrednim otkazom u vezi čega ističe da prilikom ocjene o kojoj se vrsti otkaza radi treba cijeniti sadržaj odluke o otkazu, a ne samo njezin naziv, a da iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je ugovor o radu otkazan zbog nezadovoljavanja tužitelja ne probnom radu.

16. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

17. Prvostupanjski sud je pravilno uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu (list 11-13 spisa) te njezin cjelovit sadržaj utvrdio da je tuženik u uvodu odluke naveo da ugovor o radu otkazuje primjenom odredbe čl. 116. ZR-a, da je odluku naslovio kao "odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu", da u izreci odluke pod točkom 1. navodi da se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa izvanrednim otkazom, da ugovor o radu prestaje danom dostave odluke tužitelju, da iz obrazloženja odluke proizlazi da tuženik navodi povrede obveze iz radnog odnosa koje je počinio tužitelj, kvalificirajući ih kao osobito teške povrede zbog čega tužitelju ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom.

18. Iz sadržaja osporene odluke proizlazi da tuženik niti u jednom dijelu osporene odluke nije naveo da ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu.

19. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a reguliran je izvanredni otkaz ugovora o radu na koji način i poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako imaju opravdani razlog za otkaz ugovora, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

20. Odredbom čl. 53. ZR-a reguliran je probni rad, odnosno ugovaranje probnog rada te je stavkom 1. propisano da prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad stavak 3. regulirala da probni rad iz stavka 1. ne smije trajati duže od 6 mjeseci, stavkom 4. je regulirano da iznimno iz stavka 3. razdoblje u kojem je određen probni rad može trajati duže ako je tijekom njegova trajanja radnik bio privremeno odsutan osobito zbog privremene nesposobnosti za rad, korištenja rodiljinih i roditeljskih prava prema posebnom propisu i korištenja prava na plaćeni dopust iz čl. 86. ZR-a, stavak 7. propisuje da nakon prestanka sklopljenog ugovora o radu u kojem je bio ugovoren probni rad radnik i poslodavac pri sklapanju novog ugovora o radu za obavljanje istih poslova ne mogu ponovno ugovoriti probni rad, stavak 8. propisuje da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja a najkasnije zadnjeg dana probnog rada, stavak 9. propisuje da na otkaz iz stavka 8. ovog članaka ne primjenjuju se odredbe  ZR-a o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120. čl. 121. s. 1. i .čl. 125. ZR-a, stavak 10. propisuje da otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje jedan tjedan (7 dana), dok stavak 11. propisuje ako su radnik i poslodavac tijekom trajanja radnog odnosa sklopili ugovor o radu radi obavljanja drugih poslova pri čemu je ugovoren probni rad u slučaju otkaza toga ugovora zbog nezadovoljavanja na probnom radu radnik ostvaruje pravo na otkazni rok u skladu s čl. 122. ZR-a te pravo na otpremninu u skladu s čl. 126. ZR-a.

21. U konkretnom slučaju nije sporno da su stranke ugovorom o radu zaključenim 2. srpnja 2021., ugovorile da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta prodajni predstavnik, te u čl. 4. stavak 2. ugovorile probni rok (probni rad) u trajanju od 6 mjeseci te da u slučaju otkaza ugovora zbog nezadovoljavanja na probnom roku otkazni rok je 7 dana.

22. Prema shvaćanju ovog suda otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu je posebna vrsta otkaza na koji se sukladno citiranoj odredbi čl. 53. st. 9. ZR-a ne primjenjuju odredbe ZR-a o otkazu ugovora o radu osim čl. 120. ZR-a da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, da otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, čl. 121. st. 1. ZR-a, da otkaz počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu i čl. 125. ZR-a o sudskom raskidu ugovora o radu.

23. Pritom, poslodavac kada ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu to mora izričito navesti u odluci o otkazu i pozvati se na mjerodavne zakonske odredbe iz čl. 53. ZR-a kojima  je reguliran otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

24. Tuženik takav otkaz nije donio jer iz sadržaja osporene odluke, kako uvoda, izreke i obrazloženje jasno proizlazi da tuženik ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, pozvao se na odredbu čl. 116. st. 1. ZR-a koja regulira izvanredni otkaz ugovora o radu, pa stoga, opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

25. Za ukazati je da u slučaju kada poslodavac ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, u tom slučaju, u sudskom postupku radi osporavanja takve odluke poslodavca sud nije ovlašten ispitivati je li radnik zadovoljio ili nije zadovoljio na probnom radu, jer o tome odlučuje poslodavac. Procesna pozicija poslodavca u takvoj parnici je povoljnija u odnosu na situaciju kada poslodavac otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom, jer kada se ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom, tada, te u skladu s odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac a na radniku samo ako je on (radnik) ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom, što znači da je procesna pozicija poslodavca u parnici zbog otkaza ugovora o radu (bilo redovitim ili izvanrednim otkazom) teža, jer poslodavac u toj parnici treba dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a što je slučaj i u ovoj parnici.   

26. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio i zaključio:

-da je tužitelj zasnovao radni odnos za obavljanje poslova radnog mjesta prodajni predstavnik u okviru kojih poslova je trebao obavljati promotivne aktivnosti vezane za usluge investicijskog društva kojeg zastupa poslodavac (tuženik) u svojstvu vezanog zastupnika (investicijsko društvo), davati ponude usluga investicijskog društva potencijalnim klijentima, obavljati relevantne funkcije po predlošku/scenariju u skladu s čl. 10. Pravilnika o kvalifikacijama i kadrovskim uvjetima za pružanje investicijskih usluga,

-da je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu vrlo općenito naveo koje povrede obveza iz radnog odnosa tužitelju stavlja na teret, opisujući da tužitelj nije ispunjavao zadatke koji su mu povjereni, da  ga je tuženik više puta na to upozoravao, da se tužitelj na iste oglušio, da je takvim postupanjem tužitelj postupio na iznimno neprimjeren i nedopušten način koji predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, konkretno ne navodeći u čemu se sastoje povrede obveza iz radnog odnosa i kada su vremenski počinjene,

-da je tuženik tek u odgovoru na tužbu pojasnio o kojim se povredama obveza iz radnog odnosa radi, te činjenično pojasnio da je tuženik vezani zastupnik upisan u registar vezanih zastupnika za račun investicijskog društva … sa sjedištem na C., da je poslovanje tuženika strogo regulirana djelatnost, da je naveo da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o radu educiran i detaljno upućen od strane tuženika u sve interne propise i zakonodavni okvir unutar kojeg tuženik posluje, da je tužitelj odbijao se prilagoditi takvim obveznim pravilima postupanja, da tužitelj svoje radne obveze nije obavljao savjesno i odgovorno, da je u više telefonskih razgovora koje je tužitelj obavio s potencijalnim klijentima utvrdio da je tužitelj istima nudio ugovore za razliku u cijeni (CFD), a što da prema primjenjivim propisima nikako nije smio učiniti, da je 25. srpnja 2019. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga  (dalje: HANFA) donijela Odluku o trajnom ograničenju stavljanja na tržište, distribucije i prodaje ugovora za razlike (CFD-ova) malim ulagateljima, a koja odluka da je objavljena u Narodnim novinama broj 71/2019, da je tužitelj, iako je na to bio upozoren postupao suprotno navedenoj Odluci HANFE, da tuženik smatra da je tužitelj takvim ponašanjem ostvario i bića kaznenih djela iz čl. 240., 267. i 268. Kaznenog zakona,

-da je tužitelj tijekom postupka i u svom stranačkom iskazu osporio navedene tuženikove tvrdnje, te ustvrdio da mu tuženik u provedenoj edukaciji koja je trajala kroz dva dana po nekoliko sati nije izričito predočio da u prezentiranju poslovanja tuženika ne smije nuditi prodaju ugovora za razlike (CFD), da tužitelj navodi da ne zna što je CFD, da tvrdi, suprotno navodima tuženika da je sve telefonske razgovore koje je obavio s klijentima snimao, da iste nije brisao, da mu je bilo poznato da njegovi nadređeni (Z. V. i direktor K. H.) kontroliraju telefonske razgovore, da mu tuženik tijekom ovih nekoliko radnih dana do 9. srpnja 2021. kada mu je ugovor o radu otkazan nije priopćio da je izvršio kontrolu obavljenih telefonskih razgovora i utvrdio neke nepravilnosti u postupanju prilikom obavljanja telefonskih razgovora s klijentima,

-da tužitelj tvrdi da je tijekom kratkog trajanja radnog odnosa, sukladno popisu tuženika s klijentima s kojima treba na dnevnoj bazi obaviti telefonske razgovore, te telefonske razgovore i obavio,

-da iz iskaza svjedokinje A. S., koja je s tuženikom istoga dana kada i tužitelj sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova istog radnog mjesta i kojoj je tuženik također otkazao ugovor o radu zbog istih razloga kao i tužitelju, proizlazi da je tuženik proveo kratku edukaciju u trajanju od svega dva dana po nekoliko sati, da su ona i tužitelj posao obavljali svaki u svom "boksu", da je tužitelj kao i ona u tih nekoliko dana obavio s klijentima dovoljan broj telefonskih razgovora između 30 i 35 takvih razgovora, da je svjedokinja u vremenu do otkazivanja obavila 33 ili 34 razgovora, a tužitelj možda jedan manje,

-da je Odlukom HANFE od 26. srpnja 2019. ("Narodne novine" broj 71/19) trajno ograničeno stavljanje na tržište, distribucija i prodaja ugovore za razlike (CFD-ova) malim ulagateljima u Republici Hrvatskoj i izvan RH, dok da iz upozorenja HANFE na neprimjereno oglašavanje i oprez pri trgovanju CFD-ovima, koje je objavljeno 9. prosinca 2019. proizlazi da je HANFA upozorila na neprimjereno oglašavanje i oprez pri trgovanju CFD-ovima,

-da iz snimaka telefonskih razgovora koje je tužitelj obavio s klijentima, a koji su u transkriptu priloženi spisu (list 233-236) i utvrđeno da transkripti odgovaraju audio snimkama; da iz tih snimaka proizlazi da je tužitelj obavio telefonske razgovore s klijentima dana 5. srpnja 2021., da tužitelj telefonske razgovore s klijentima nije prekidao niti ih je kasnije izbrisao; da iz preslušanih snimki razgovora proizlazi da je tužitelj u dva navrata klijentima i to u predstavljanju poslovne djelatnosti tuženika spomenuo i trgovanje CFD-ovima, a da ugovore za razliku u cijeni nije nudio,

-da je tuženik tijekom postupka odustao od predloženog dokaza saslušanjem zz tuženika.

27. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a, u bitnom uz obrazloženje da je tužitelj poslove svog radnog mjesta, kroz navedeno kratko trajanja radnog odnosa od svega nekoliko dana obavljao u skladu s uputama koje mu je dao tuženik prilikom edukacije, da tužitelj potencijalnim klijentima nije nudio trgovanje ugovorima za razliku u cijeni (CFD), već da je trgovanje ugovorima (CFD) spomenuo isključivo u predstavljanju poslovne djelatnosti tuženika, da je tužitelj sukladno dobivenim uputama sve telefonske razgovore snimao, da snimanje razgovora nije prekidao niti je snimljene razgovore izbrisao, da je tužitelj u navedenom razdoblju obavio potreban broj telefonskih razgovora s klijentima kao i svjedokinja.

28. Slijedom toga zaključio je da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu izvanrednim otkazom te je zbog tih razloga  tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da otkaz nije dopušten prihvatio.   

29. Sud je nadalje prihvatio zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 30. rujna 2021., budući da je tužitelj zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca s danom 1. listopada 2021., dok je istovremeno odbio protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2021. kao dana donošenja odluke o otkazu, ili s 16. srpnja 2021. kao dana isteka otkaznog roka od sedam dana zbog nezadovoljavanja na probnom radu ili 18. kolovoza 2021., kao dana podnošenja tužbe sudu.

 

              30. Tužitelju je nadalje, primjenom odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a dosudio naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od tri ugovorene bruto mjesečne plaće (6.210,73 kn x 3), što iznosi 18.632,19 kn, odnosno 2.472,92 eur, koju je dosudio tužitelju sa zateznom kamatom od prvostupanjskog presuđenja do isplate, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              31. Sva opisana činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a ista, žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.

 

              32. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tužitelj tijekom obavljanja rada pokazao manjak entuzijazma u obavljanju predmetnog posla, zatim da tužitelj nije obavio potreban broj telefonskih razgovora s klijentima u zadanom vremenu, da je tužitelj obavljene telefonske razgovore prekidao ili ih brisao jer iz provedenog dokaznog postupka, suprotno žalbenim navodima proizlazi da tuženik sve ove okolnosti nije dokazao te je sud pravilnom ocjenom iskaza saslušane svjedokinje i stranačkog iskaza tužitelja ocijenio neutemeljenost tih navoda tuženika.

 

              33. Okolnost da je svjedokinja A. S. također protiv tuženika pokrenula parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, i da je zainteresirana za ishod tog postupka, ne ukazuje da bi iskaz ove svjedokinje bio neistinit, jer je prvostupanjski sud postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te uspoređujući iskaz svjedokinje, kao i stranački iskaz tužitelja, pravilno ocijenio da su ovi iskazi vjerodostojni.

 

              34. Tuženiku treba odgovoriti da tuženik na ove okolnosti nije ponudio izvođenje odgovarajućih dokaza, tuženik je odustao od saslušanja njegovog direktora i zz, izvođenjem kojeg dokaza je tuženik eventualno mogao dokazati opravdanost razloga za otkaz. Nadalje, iz stanja u spisu proizlazi da tuženik nije priložio niti tvrdi da je tijekom kratkog trajanja radnog odnosa tužitelja upozoravao na nedostatke u obavljanju posla, da tužitelj prekida snimanje telefonskih razgovora ili da je neke telefonske razgovore izbrisao, pri čemu iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik mogao kontrolirati telefonske razgovore te  upozoriti tužitelja na neodgovarajući način obavljanja posla, o čemu nema podataka u spisu.

 

              35. Nedokazane su tuženikove tvrdnje o tome da tužitelj ne bi obavio potreban broj telefonskih razgovora s klijentima jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje i stranačkog iskaza tužitelja, a dokaza o suprotnom nema.

 

              36. U odnosu na žalbene navode o tome da je tuženik prilikom edukacije i početka rada tužitelju izričito kazao da nije dopušteno u razgovorima s klijentima nuditi trgovanje ugovorima za razlike (CFD-ovima), da je tužitelj, unatoč datoj zabrani, klijentima nudio trgovanje CFD-ovima i da je time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, treba reći da također nisu dokazani.

 

              37. Točno je da je HANFA odlukom od 26. srpnja 2019. trajno ograničila stavljanje na tržište, distribuciju i prodaju ugovora za razlike (CFD-ova) malim ulagateljima, kao i da iz upozorenja koje je obavljeno 9. prosinca 2019. HANFA upozorava na neprimjerno oglašavanja i oprez pri trgovanju CFD-ovima. Međutim, tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju prilikom edukacije te tijekom obavljanja posla izričito skrenuo pozornost na ovu zabranu. U vezi s tim prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja u kojem tužitelj navodi da mu to nije rečeno, da niti ne zna što je CFD, da tužitelj ističe da je trgovanje CFD-ovima, klijentima spominjao, prezentirajući poslovnu djelatnost tuženika.

 

              38. Iz priloženih transkripata razgovora koje je tužitelj obavio s klijentima proizlazi da su svi obavljeni 5. srpnja 2021., da je tužitelj toga dana obavio ukupno šest razgovora, da je u razgovorima klijentima predstavljao djelatnost tuženika te samo u dva razgovora spomenuo CFD bez ikakvog daljnjeg pojašnjenja o čemu se radi. Ove okolnosti suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, da je tužitelj svjesno, protivno danim uputama klijentima nudio CFD-ove na prodaju i da je time počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, nisu dokazane, a ponavlja se, da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju za vrijeme edukacije i prilikom obavljanja posla izričito naložio (zabranio) pa i prilikom predstavljanja poslovne djelatnosti spominjati prodaju ugovora za razlike (CFD), jer da je tuženik to učinio, tužitelj u svom iskazu ne bi naveo kako niti ne zna što su to CFD-ovi, a isto tako nema dokaza da je tuženik, koji je obavljao kontrolu razgovora, tužitelju  nakon razgovora obavljenih 5. srpnja 2021. predočio zabranu spominjanja trgovanja CFD-ovima, pa i u okviru predstavljanja tuženikove poslovne djelatnosti.

 

              39. Slijedom navedenog, tuženik kao poslodavac na kojem je bio teret  dokazivanja postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz u smislu citirane odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a to u konkretnom slučaju nije dokazao.

 

              40. U situaciji kada je pravilno prihvaćen kao osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da tuženikova odluka o otkazu nije  dopuštena, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a odredio sudski raskid ugovora o radu po zahtjevu tužitelja s danom 30. rujna 2021. budući da je tužitelj zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca 1. listopada 2021. Stoga je pravilno odbijen i tuženikov protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s navedenim datumima.

 

              41. Nadalje, pravilno je prihvaćen kao osnovan i zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu pri čemu je sud pravilno utvrdio visinu bruto plaće tužitelja. Ovdje treba reći da bez obzira na okolnost što je radni odnos tužitelja kod tuženika trajao svega sedam dana, tužitelju je dosuđena naknada štete u minimalnom iznosu od najmanje tri bruto plaće. Radi se o posebnom obliku naknade neimovinske štete za koju odredba čl. 125. st. 1. ZR-a propisuje najmanji i najveći raspon u kojem se ta naknada može dosuditi.

 

              42. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na stopu zatezne kamate dosuđene na potraživanje naknade štete i parnični trošak iz točaka III i V izreke, jer je stupanjem na snagu ZID ZOO, od 1. siječnja 2023. izmijenjena visina stope zatezne kamate iz odredbe čl. 29. st. 2.   ZOO-a, sukladno formulaciji navedenoj u izreci ove presude.

 

              43. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je  donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              44. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao tužitelju naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, a punomoćnik tužitelja je pristupio na ročište za objavu presude i zatražio naknadu tog parničnog troška.

 

              45. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je sud pogrešno prilikom utvrđivanja visine parničnog troška za radnje poduzete do 1. studenog 2022. priznao prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eur) treba reći da je to točno jer je do 1. studenog 2022. vrijednost boda iznosila 10,00 kn (1,33 eur).

 

              46. Sukladno navedenom, te kad se uzme u obzir da je sud tužitelju pravilno priznao naknadu parničnog troška za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova, sastav podneska od 5. siječnja 2022. u vrijednosti od 100 bodova te za zastupanje na dva ročišta prije 1. studenog 2022. u vrijednosti od 200 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova i pomnoženo s vrijednosti boda od 10,00 kn ili 1,33 eura dobije se iznos od 530,89 eura, dok je, za radnje obavljene nakon 1. studenog 2022. sud priznao naknadu parničnog troška prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eur) i to zastupanje na dva ročišta u vrijednosti od 250 bodova te za ročište za objavu presude u vrijednosti od 50 bodova ili ukupno 350 bodova, što pomnoženo s 15,00 kn daje 5.250,00 kn ili 696,79 eur.

 

              47. Kada se na ovako pravilno obračunat parnični trošak obračuna PDV u iznosu od 306,92 eur proizlazi da bi tužitelj imao pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.534,61 eur, što je više, i nije na štetu tuženika, jer je pobijanom presudom tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.430,31 eur, pri čemu tužitelj nije podnio žalbu, u odnosu na odbijajući dio parničnog troška, pa su stoga žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška neosnovani.

 

              48. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, s time da je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kao i zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).   

 

                        

U Rijeci 8. veljače 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić v.r.