Poslovni broj: Usž-395/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2744/2023-7 od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2744/2023-7 od 3. prosinca 2024.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (slovima: tisućudvjestopedeset) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.
2. Tužiteljica žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda navodeći da je sud pravilno citirao članak 144. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, 36/24. - dalje: ZUS) i da je u tužbi postavila zahtjev za isplatu zatezne kamate na trošak spora, međutim sud o navedenom zahtjevu nije odlučio osporenim rješenjem. Pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-194/2022-2 od 6. ožujka 2024. i poslovni broj: Rev-x 181/09-2 od 3. lipnja 2009. te rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi: Usž-466/2024, Usž-3689/2023 i Usž-2152/2024), ističe da prvostupanjski sud zanemaruje da se radi o primjeni novog Zakona o upravnim sporovima, posebno navodeći članak 144. stavak 4. u vezi s člankom 114. stavkom 1. ZUS-a. Poziva se i na pravno shvaćanje iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3208/2023-2 od 29. kolovoza 2024. prema kojem je sud trebao odbiti dio zahtjeva za koji je smatrao da nema osnove za njegovo priznanje. Predlaže preinačiti točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u smislu žalbenih navoda i dosuditi joj trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura zajedno sa zateznom kamatom.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10) zbog šutnje uprave, tužbom u kojoj je na temelju članka 58. stavka 3. ZUS/10-a zatražila da sud presudom usvoji tužbeni zahtjev i sam riješi stvar ili podredno, na temelju članka 22. stavka 2. točke 2. ZUS/10-a, da naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru, uz naknadu troškova spora zajedno sa zateznom kamatom. Tuženik je pozvan da dostavi odgovor na tužbu te se očitovao da je o prigovoru već odlučeno rješenjem, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1340, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. svibnja 2023.
6. Tužiteljica je tijekom upravnog spora zatražila naknadu troška za sastav tužbe i sastav podneska od 25. rujna 2023. kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika. Kako je točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda spor obustavljen, odnosno okončan u korist tužiteljice, to joj je, ovdje osporenom točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, kao opravdani izdatak učinjen tijekom upravnog spora, priznat trošak za sastav tužbe. Međutim, o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova prvostupanjski sud nije odlučio u izreci osporenog rješenja, već je svoj stav izrazio u njegovu obrazloženju.
7. Člankom 119. stavkom 3. ZUS-a propisano je da izreka sadržava odluku suda. S obzirom na navedeno, izreka sudske odluke je obvezujuća, a ne njezino obrazloženje, pa stoga mora sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju svih zahtjeva koji se odnose na glavna i sporedna potraživanja jer samo izreka sudske odluke može steći svojstvo pravomoćnosti.
8. Kako je prvostupanjski sud propustio u izreci osporenog rješenja odlučiti o svim zahtjevima tužiteljice, to je ovaj Sud poništio točku II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda i sam odlučio o troškovima upravnog spora (točka I. izreke).
9. Člankom 144. člankom 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
10. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada pravo na trošak upravnog spora za sastav tužbe koji prema Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23.) iznosi 1.250,00 eura.
11. Međutim, kako je tužiteljica uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražila i zatezne kamate, o kojima prvostupanjski sud nije odlučio, to je valjalo, imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) tužiteljici na opravdano priznati trošak za sastav tužbe priznati i pravo na zateznu kamatu te odlučiti kao pod točkom II. izreke.
12. Podneskom od 25. rujna 2023. tužiteljica je obavijestila sud da je tuženik odlučio o njezinoj žalbi zbog čega su se ostvarili uvjeti za obustavu upravnog spora. Ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja ocijenio da navedeni podnesak nije bio nužan za odluku u ovom sporu jer se njime tužiteljica samo očitovala na odgovor na tužbu tuženika, ali je odluku o odbijanju istoga trebala sadržavati i izreka rješenja. S obzirom na to da je prvostupanjski sud dužan po službenoj dužnosti obustaviti upravni spor kada nastupe razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS-a, a koji su u konkretnom slučaju nastupili, ovaj Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podneska i odlučio kao pod točkom III. izreke.
13. Kako tužiteljica žalbom osporava samo pravo na zateznu kamatu, kao akcesorni zahtjev koji prati sudbinu glavnog zahtjeva, to Sud ocjenjuje da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke, na temelju članka 135. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a kao pod točkom III. izreke, a na temelju članka 147. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom IV. izreke rješenja.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan