Poslovni broj: Usž-1883/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za zaštitu prirode, Zagreb, Radnička cesta 80, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2602/2022-10 od 23. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2602/2022-10 od 23. siječnja 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za zaštitu prirode, zbog nedonošenja odluke o njegovom zahtjevu.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja zbog šutnje tuženika je odbačena pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

2. Tužitelj u žalbi navodi da je sud tužbu odbacio kao preuranjenu jer da nije podnio žalbu zbog nedonošenja rješenja u zakonom propisanom roku. Međutim, prvostupanjski sud ni na koji način ne obrazlaže niti navodi da bi protiv rješenja odnosno odluke tuženika odnosno Uprave za zaštitu prirode koju je bio obvezan donijeti o zahtjevu tužitelja bila dopuštena žalba. Ističe da ovdje nema dileme da je tužitelj podnio tužbu zbog nedonošenja odluke o njegovom zahtjevu za zaštitu prirode koji je podnio 7. studenoga 2003., a koji je kod tuženika zaprimljen 10. studenoga 2003. Ovdje je upitno da li tuženik u takvim slučajevima uopće izdaje uvjete zaštite prirode, ali u svakom slučaju bio je dužan u zakonskom roku donijeti odluku o podnesenom zahtjevu tužitelja. Naknadno ističe da je u međuvremenu podnio žalbu zbog nedonošenja odluke o podnesenom zahtjevu u zakonskom roku zbog šutnje uprave pa kako tuženik nije donio odluku o njegovoj žalbi to su sada ispunjeni uvjeti za šutnju uprave zbog čega predlaže rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Odredbom članka 30. stavka 1. točka 3. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovni pravni lijek.

5. Prvostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu odredbe tada važećeg Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) zbog nedonošenja rješenja o podnesenom zahtjevu za izdavanje uvjeta zaštite prirode od 7. studenoga 2003., tužitelj trebao izjaviti žalbu, što međutim nije učinio zbog čega nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje spora.

6. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tada nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja zahtjevom od 7. studenoga 2003., zatražio izdavanje uvjeta zaštite prirode za uređenje vrta koji se sastoji od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći da vrt uređuje na način da dosadašnje ogradne zidove i podzide čija je uloga, da s obzirom da se radi o strmom terenu, štititi zemlju od osipavanja obnavljanjem kamenom s tim da bi podzide do zemljane strane, a ogradne zidove samo kroz sredinu ojačao s nešto betona s tim da se s izvanjske strane taj beton uopće ne vidi. Iz tužbe tužitelja proizlazi da je predmetne radove započeo i na kojima je planirao te radove nastaviti se nalaze unutar Nacionalnog parka Krka.

6.1. Nadalje, proizlazi da je tužitelja Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, kojem se tužitelj i obratio s navedenim zahtjevom, dopisom klasa: 612- 07/03-04/036, urbroj: 531-06/2-MB-03-2 od 15. prosinca 2003., obavijestilo da za namjeravani zahvat kojeg traži izvesti temeljem Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 30/94., 68/98.) je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu, a u sklopu tog postupka utvrdit će se i uvjeti zaštite prirode. Nadalje se navodi da je obilaskom terena 9. prosinca 2003., utvrđeno da je navedeni zahvat već izveden i to na neprihvatljiv način s gledišta zaštite prirode, obzirom da se radi o vrlo vrijednom prirodnom krajobrazu u Nacionalnom parku Krka.

7. Proizlazi dakle da je tužitelj dobio uputu, na koji način može ostvariti svoje pravo koje se u konkretnom slučaju ne može ostvariti u posebnom postupku odnosno u konkretnom slučaju nema mjesta vođenju samostalnog upravnog postupka po zahtjevu tužitelja jer su se uvjeti zaštite prirode utvrđivali u postupku izdavanja lokacijske dozvole u kojem postupku je tužitelj mogao izjavljivati redovne pravne lijekove, ako nije zadovoljan s odlukom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji ni tzv. "šutnja uprave" pa nije bilo mjesta odbacivanju tužbe tužitelja pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točka 3. ZUS-a uz obrazloženje kako je to osporenim rješenjem dano, već je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

8. Budući da se ovdje ne radi o tzv. "šutnji uprave" to što je tužitelj naknadno tuženiku izjavio žalbu nije od utjecaja na rješenje ove stvari.

9. Valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. u svezi odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić