Poslovni broj: Usž-176/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČH iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Robert Izidor Majić & partneri d.o.o., Marka Marulića 11, Zadar, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Zadar, Ivana Mažuranića 30, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3871/21-26 od 14. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3871/21-26 od 14. veljače 2023.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava Zadar, Klasa: KLASA: UP/I-362-02/20-02/551, URBROJ: 443- 02-03-22-21-11 od 16. studenoga 2021.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave ove presude tužitelju nadoknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 2.442,93 EUR (dvijetisućečetristočetrdesetdva eura i devedesetitri centa).

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/20-02/551, URBROJ: 443-02- 03-22-21-11 od 16. studenoga 2021. Rješenjem, sadržanim u istoj odluci, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i za određivanje privremene mjere (točka I. i II.) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka III.).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje, istog tijela, KLASA:UP/I-362-02/20-02/551, URBROJ:443-02-03-24/28-20-5 od 6. srpnja 2020., kojim je tužitelju, kao investitoru, naređeno ukloniti u tom rješenju opisane izgrađene dijelove stambene građevine i izgrađene dijelove bazena te iskopanu jamu za bazen, koje gradi u Zemuniku Gornjem, na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (buduća k. č. [katastarska čestica]) označenoj kao 44L u Detaljnom planu uređenja stambeno-poslovne zone "Zemunik Gornji" - Izmjene i dopune (Službeni glasnik Općine Zemunik Donji Broj 25/19 od 25.04.2019. godine), postalo izvršno dana 9. listopada 2020. Istim rješenjem je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na gradilište 4. lipnja 2020.godine obustavljeno građenje, a kako je investitor nakon obustave građenja nastavio s građenjem na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (buduća k. č. [katastarska čestica]) označena kao 44L to se isti prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne u iznosu od 50.000,000 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Predlaže poništiti, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu i poništiti pobijano rješenje tuženika. Potražuje trošak sastava žalbe.

2.1. U žalbi, u bitnome, navodi da je sud počinio bitnu povredu postupka jer je presuda nerazumljiva te da je grafološkim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da rješenje kojim je naloženo uklanjanje nije dostavljeno tužitelju, a istu činjenicu tuženik opet nije provjerio niti pri novom inspekcijskom nadzoru, ali usprkos tome po tuženiku i prvostupanjskom sudu tužitelja je dopušteno ovršiti za iznos 50.000,00 kuna za nepostupanje po istom. Smatra da je presuda nečitljiva i to iz razloga što je obrazloženje presude posve kontradiktorno postupovnim rješenjima suda kojim je isti upravljao postupkom na zakazanim raspravama i to prije svega jer je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za grafološkim vještačenjem, naložio tužitelju uplatu predujma te po uplati predujma proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, a onda odlučio da provedeno vještačenje nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu.

5. Osporeno rješenje tuženika doneseno je uz obrazloženje da je rješenje koje se u ovom postupku izvršava i to rješenje KLASA:UP/I-362-02/20-02/551, URBROJ:443- 02-03-24/28-20-5 od 6. srpnja 2020. godine postalo izvršno sukladno odredbi članka 133. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21. - dalje: ZUP). Stoga, kako tužitelj nije postupio po naprijed navedenom izvršnom rješenju tuženika, osporenim rješenjem, prisiljava ga se na izvršenje putem novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kuna time da će se ukoliko i dalje ne postupi po naređenju iz naprijed navedenog rješenja, nakon izricanja ove novčane kazne, na izvršenje prisiljavati novom novčanom kaznom.

6. Međutim, tužitelj je u tijeku ovog spora, a što ponavlja i u žalbi, isticao da u konkretnom slučaju nije nikada zaprimio rješenje KLASA:UP/I-362-02/20-02/551, URBROJ:443-02-03-24/28-20-5 od 6. srpnja 2020. godine (izvršni naslov) te je sud povodom njegova prijedloga i proveo dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost je li tužitelj potpisao dostavnicu broj AR RF 61198825 koja prileži spisu upravnog postupka uz rješenje od 6. srpnja 2020., odnosno je li zaprimio to rješenje na način kako je to propisano odredbom članka 85. ZUP-a.

6.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonimira Ćorića, a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da tužitelj nije skriptor spornog potpisa na dostavnici broj AR RF61198825 koja prileži spisu upravnog postupka uz rješenje od 6. srpnja 2020.

7. Odredbom članka 133. stavka 1. i 3. ZUP-a propisano je da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno, a kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno, istekom tog roka.

8. Odbijajući tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika od 16. studenoga 2021. (rješenje o izvršenju) prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da " (…) je tužitelj tijekom trajanja spora tvrdio kako nije primio rješenje o uklanjanju od 6. srpnja 2020., pri čemu je spisu priležila dostavnica potpisana na mjestu primatelja, a za koji potpis je tužitelj tvrdio kako nije njegov, a koju tvrdnju je i potvrdio i stalni sudski vještak u svom vještvu. Međutim, navedena okolnost po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na zakonitost ovdje osporenog rješenja kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (buduća k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izricanjem novčane kazne (…)".

9. Međutim, ovaj Sud navedene razloge ne može prihvatiti. Naime, u situaciji kada je nesporno utvrđeno (nalaz i mišljenje vještaka) da potpis na dostavnici priloženoj uz rješenje koje se ovdje izvršava nije tužiteljev, proizlazi da tužitelj rješenje od 6. srpnja 2020. (izvršni naslov) nije zaprimio, niti je posljedično izvršena valjana dostava sukladno odredbi članka 85. ZUP-a pa je time osporio i klauzulu izvršnosti rješenja o uklanjanju (izvršnog naslova), tada se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti zakonitom kao niti rješenje tuženika.

10. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci pod točkom I. i II.

11. Na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.

12. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom te je poništena prvostupanjska presuda, usvojen tužbeni zahtjev i poništeno rješenje tuženika od 16. studenoga 2021., to je osnovan zahtjev za naknadu troškova spora.

13. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 331,81 EUR i zastupanja na raspravi 10. veljače 2022. i na raspravi 7. veljače 2023. u iznosu od 331,81 EUR za svaki ili ukupno 995,42 EUR što uvećano za 25 % PDV na odvjetničku uslugu od 248,85 EUR iznosi 1.244,27 EUR, kao i trošak sastava žalbe određen sukladno Tbr. 23/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) u iznosu od 746,57 EUR što uvećano za 25% PDV na odvjetničku uslugu od 186,64 EUR iznosi 933,21 EUR.

13.2. Ujedno mu je priznat trošak uplaćenog predujma za provedeno grafološko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR jer je navedeni trošak bio potreban za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13.3. Dakle, ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.442,93 EURA te je naloženo tuženiku da mu ga nadoknadi (točka III izreke).

14. Tužitelju kao opravdan nije priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere jer je prijedlog sadržan u tužbi, a za koju radnju je mu je ovaj Sud već priznao trošak.

15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. i 79. stavka 1., 2. i 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić