Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Zk-6/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj stvari na temelju prijavnog lista za zemljišnu knjigu RN 133/2021 k. o. [katastarska općina], odlučujući o prigovoru protustranke Allegheny Financial Projekt d.o.o., OIB: 42155735250, Zagreb, Trakošćanska ulica 4, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. iz Zagreba, Zavratnica 28, radi upisa promjene broja, oblika, površine i izgrađenosti katastarskih čestica, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.Z-14482/23-11 od 27. srpnja 2023., 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba protustranke se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Z-14482/2023-11 od 27. srpnja 2023. i nalaže brisanje zabilježbe upisane rješenjem Z-46756/23-14 od 7. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor protustranke i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta tog suda posl.br. Z-49472/21 od 17. veljače 2023. u točki XXIX izreke.
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija protustranka radi svih zakonom propisanih žalbenih razloga, a posebno pogrešne primjene Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o cestama, Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Ustava Republike Hrvatske te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže preinačiti rješenje suca o prigovoru, odbiti prijedlog upisa, naložiti brisanje provedenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te brisanje zabilježbe žalbe, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog zemljišnoknjižnog postupka bila je provedba u zemljišnim knjigama prijavnog lista nadležnog katastarskog tijela o promjenama nastalim evidentiranjem nerazvrstanih cesta. U dijelu na koje se pobijano rješenje odnosi (točka XXIX prvostupanjskog rješenja) određeno je brisanje katastarskih čestica upisanih kao vlasništvo protustranke, radi njihovog spajanja sa katastarskim česticama vlasništvo predlagatelja, a sve na temelju Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, u daljnjem tekstu: ZC).
5. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor protustranke protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda kojim su dopušteni u zemljišnoj knjizi upisi u skladu s prijavnim listom s obrazloženjem da sud nije ovlašten preispitivati zakonitost i pravilnost upravnog postupka u kojem je potvrđen geodetski elaborat čiji je sastavni dio prijavni list, te da je pravni temelj za dopušteni upis ZC, odnosno njegove odredbe iz čl.101. st.1., čl.102. st.2., čl.131. i čl.133. prema kojima se nerazvrstane ceste upisuju u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze i neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava trećih osoba na zemljištima koje ulaze u sastav nerazvrstane ceste.
6. U vezi navoda iz prigovora, koji se u bitnom ponavljaju u žalbi, prvostupanjski je sud ukazao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017. u kojem je zauzeto stajalište da ZC predstavlja zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi i da taj Zakon ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarnopravne i/ili obveznopravne zaštite bivših vlasnika tih nekretnina, drugim riječima da se ne otvara pitanje vlasništva ni naknade za oduzeto vlasništvo jer su ta pitanja, u pravilu, već riješena, ili ako pojedini bivši vlasnici smatraju da su oštećeni u svojim pravima, da im nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode već mogu potraživati eventualno neisplaćenu naknadu za zemljište.
6.1. Također je prvostupanjski sud ukazao i na predmet Europskog suda za ljudska prava koji je u predmetu Topalušić i dr. protiv Hrvatske odbacio kao nedopušten zahtjev br.59030/19) s obrazloženjem da su podnositelji zahtjeva, koji nisu mogli u zemljišnoknjižnom postupku s uspjehom isticati da im je upisom nerazvrstane ceste oduzeto vlasništvo, mogli u odgovarajućem sudskom postupku podnijeti tužbu radi ostvarenja prava na naknadu za oduzimanje svoje nekretnine (koja je ušla u sastav ceste) kao da je izvlaštena, odnosno da su podnositelji zahtjeva, ako su smatrali da ZC nije primjenjiv na činjenice njihovog predmeta, mogli pokrenuti redovan parnični postupak na temelju čl.129. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1996. te bi u tom postupku građanski sudovi mogli izvođenjem dokaza utvrditi je li nekretnina podnositelja zahtjeva doista bila obuhvaćena definicijom nerazvrstane ceste u smislu ZC-a.
7. U žalbi se, kako je već rečeno, ponavljaju navodi iz prigovora, pa se tako ponovno dovodi u pitanje pravilnost provedenog upravnog postupka, što, kako je to pravilno navedeno u pobijanoj odluci, sud nije nadležan ocjenjivati.
8. Kako je prvostupanjski sud i naveo, zemljišnoknjižni postupak je strogo formalan postupak, pa je s obzirom na odredbe ZC-a na koje se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pozvao, pravilno odlučio kada je prigovor protiv dopuštenog upisa odbio. Pozivanje žalitelja na odredbe drugih zakona, osim Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19, 128/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZZK) i ZC je stoga bez značaja, kao i pozivanje na Ustav Republike Hrvatske i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, a sve iz razloga i s obzirom na odluke Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava na koje se pozvao prvostupanjski sud, pa se radi nepotrebnog ponavljanja s tim u vezi ukazuje na obrazloženje pobijanog rješenja.
8.1. Budući je riječ o strogo formalnom postupku (čl.117. ZZK) zemljišnoknjižni sud nije onaj koji može ulaziti u primjenu pravila na koja žalitelj ukazuje (načelo mirnog uživanja vlasništva, oduzimanje imovine, kontrola korištenja imovine).
9. U vezi žalbenih navoda o tome kako samo obrazložena odluka omogućuje stranci da protiv odluke uloži žalbu valja primijetiti samo to da pobijana odluka, protiv koje je protustranka uložila žalbu, sadrži obrazloženje i to valjano.
10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl.149. st.3. ZZK.
U Dubrovniku 19. ožujka 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
