Poslovni broj: Usž-878/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke i žalbi tužiteljice protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5340/2023-7 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5340/2023-7 od 8. siječnja 2025.
II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5340/2023-7 od 8. siječnja 2025.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (slovima: tisućudvjestopedeset) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
V. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/720, URBROJ: 251-02-01/001-23-9 od 9. listopada 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/720, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. ožujka 2023. (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke). Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
2. Tuženik žalbom pobija točku III. izreke prvostupanjske presude jer je nalog iz te točke izreke suprotan članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), kojim je propisano da u postupcima pokrenutima na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. U konkretnom slučaju, nesporno je da se radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, u kojemu stoga, u skladu s navedenom odredbom ZUP-a, tužitelj sam snosi trošak postupka. Slijedom navedenog, očito je kako je pobijana točka III. izreke prvostupanjske presude nezakonita te mu se istom nameće obveza nezakonitog, nemogućeg i neostvarivog postupanja. Poziva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi, poslovni broj: Us II- 145/2021 od 9. rujna 2021., koji je u skladu s navedenom odredbom ZUP-a. Osim toga, prvostupanjska presuda u odnosu na pobijanu točku izreke ne sadrži valjano obrazloženje u skladu s člankom 119. stavkom 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude.
3. Tužiteljica žalbom pobija točku IV. izreke presude iznoseći kronologiju provedenog upravnog postupka i ističući da je u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu jer je dokazala da je upravni postupak nezakonito obustavljen zbog čega joj treba biti izdana klauzula pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje. Citira članak 144. stavak 4. ZUS-a te ističe da sud o postavljenom zahtjevu za zateznu kamatu nije odlučio, a što je vidiljivo iz pobijane točke IV. izreke prvostupanjske presude. Poziva se i na pravno shvaćanje iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3208/2023-2 od 29. kolovoza 2024. prema kojem je sud trebao odbiti dio zahtjeva za koji je smatrao da nema osnove za njegovo priznanje. Kako je ZUS-om jasno propisano da naknadu troška spora čini i zatražena zatezna kamata, smatra da je prvostupanjski sud, donoseći odluku o troškovima spora, postupio nezakonito i arbitrarno, povrijedivši pri tome i njezino pravo vlasništva. Upućuje i na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, kao i na rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4124/21-2 od 20. siječnja 2022. u kojem je izraženo shvaćanje da greške ili propusti državnih tijela ili sudova ne bi trebale ići na štetu stranaka. Predlaže preinačiti točku IV. izreke presude prvostupanjskog suda u smislu žalbenih navoda i dosuditi joj trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura zajedno sa zateznom kamatom.
4. Tužiteljica i tuženik, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbe.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Žalba tužiteljice je osnovana.
7. U konkretnom slučaju, točkom I. izreke presude poništeno je rješenje tuženika od 9. listopada 2023. Točkom 1. izreke tog rješenja obustavljen je postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice, podnesenim zbog nepostupanja tuženika po zahtjevu tužiteljice od 13. srpnja 2023., a točkom 2. izreke je meritorno odlučeno o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
8. Navedenim zahtjevom od 13. srpnja 2023. tužiteljica je od tuženika zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/720, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. ožujka 2023., s obzirom na to da je to rješenje, prema podacima spisa predmeta, postalo pravomoćno i izvršno.
9. Dakle, kako je u konkretnom slučaju, poništavanjem rješenja tuženika od 9. listopada 2023. poništena i točka 2. izreke tog rješenja te imajući na umu da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, to je pravilna odluka suda kojom je tuženiku naloženo da, u nastavku postupka, (ponovno) meritorno odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu zatraženih troškova za zastupanje po odvjetniku u tom postupku, a što je tuženik dužan učiniti u skladu s člankom 161. stavkom 4. ZUP-a, prema kojem se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.
10. Iz naprijed navedenih razloga, tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude niti se takvom odlukom suda tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem u skladu s mjerodavnom zakonskom odredbom.
11. S tim u vezi ovdje valja ukazati da, iako je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, ta činjenica nije odlučna za priznavanje troškova po opunomoćeniku u konkretnom postupku. Ovo stoga jer se u troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom članka 161. ZUP-a, prema kojem javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
12. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
13. Kako se, prema podacima spisa predmeta, radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to u smislu članka 161. stavka 2. ZUP-a troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva, pa je odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene mjerodavne zakonske odredbe.
14. Kako je predmetni upravni spor okončan u korist tužiteljice, to joj je, ovdje pobijanom točkom IV. izreke presude, kao opravdani izdatak učinjen tijekom upravnog spora priznat trošak za sastav tužbe, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen.
15. Člankom 144. člankom 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
16. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada pravo na trošak upravnog spora za sastav tužbe koji prema Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23.) iznosi 1.250,00 eura.
17. Kako je tužiteljica uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražila i zatezne kamate za koje prvostupanjski sud smatra da nisu osnovane, to je valjalo, imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) odlučiti kao pod točkama II. i III. izreke.
18. Imajući na umu da tužiteljica žalbom pobija trošak upravnog spora samo u odnosu na zeteznu kamatu, kao akcesorni zahtjev koji prati sudbinu glavnog zahtjeva, to Sud ocjenjuje da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a na temelju članka 135. stavka 1. i stavka 2. u vezi s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkama II., III. i IV. izreke, dok je u smislu članka 147. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao pod točkom V. izreke.
U Zagrebu 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
