Poslovni broj: Usž-3851/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TE, [adresa] koju zastupa odvjetnica Nada Cipetić, Zagreb, Lojenov prilaz 10 i [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, radi postupanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1197/2021-17 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
r i je š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1197/2021-17 od 28. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužiteljice radi propuštanja postupanja javnopravnog tijela prema propisu vezano uz nedopustivost izvršenja rješenja i poništenja rješenja Državnog inspektorata, klasa: 034-07/19-01/16, urbroj: 443-17-08- 3-1-20-14 od 13. veljače 2020., je odbačena pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
2. Tužiteljica u opširnoj žalbi u bitnom navodi da sud nije održao usmenu raspravu te je pobijala činjenice utvrđene temeljem neobrazložene diskrecijske ocjene te nije uzeo u obzir odgovor na tužbu tuženika. Ističe da nije riješio tužbene zahtjeve kojim traži da se utvrdi nedopustivo izvršenje kojim je Državni inspektorat, Sektor za vodopravni nadzor odlukom u vidu obavijesti, klasa: 034-07/19-01/16, ur.broj: 443-17- 08-3-1-1-20-15 izvijestio tužiteljicu da je izvršeno rješenje Grada Zagreba. Također trebalo je narediti Državnom inspektoratu da u roku od 60 dana postupi po pozivu Ministarstva zaštite okoliša i energetike kojim ga je pozvalo to tijelo rješenjem, klasa: UP/II-034-03/09-05/267, ur.broj: 517-07-2-2-19-28 od 20. kolovoza 2019. Konačno trebalo je poništiti odluku Državnog inspektorata, Sektora za vodopravni nadzor, klasa: 034-07/19-01/16, ur.broj: 443-17-08-3-1-1-20-15 od 13. veljače 2020. Sud je tužbu odbacio, ali je ostalo nejasno pozivanje suda na cilj Zakona o upravnim sporovima. Prvostupanjski sud se kao i tuženik poziva na donijetu odluku, a da predmetna pismena kojim izvješćuje Ustavni sud Republike Hrvatske i tužiteljicu smatra neupravnim aktom. Upire na odredbu članka 3. stavka 1. točka 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima kao i na odredbu članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Sud nije izveo predloženi dokaz saslušanja načelnice Uprave za vodno gospodarstvo TER, kao svjedoka, jer je upravo to Ministarstvo pozvalo Državni inspektorat da izvrši rješenje Grada Zagreba iz 2008. godine. Smatra da je nezakonito utvrđen datum izvršnosti 21. prosinca 2012. u zaključku o dozvoli izvršenja kao dan primitka izvršenika poništenog drugostupanjskog rješenja. Upire na odredbe Zakona o vodama koje sud ne obvezuju te smatra da je sud propustio cijeniti odgovor Hrvatskih voda da iste nisu 2014. godine pregledale izvršenikovu nekretninu jer bi o tome imale podatke iz 2014. godine u materijaliziranom obliku. Smatra da je tuženik povrijedio zakon kod nadzora izvršenja pravomoćnih rješenja jer utvrđuje drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog u meritornom postupku. U nastavku upire na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 10. veljače 2020., u kojem postupku tužiteljica nije sudjelovala. Ističe da joj nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku inspekcijskog nadzora, ali ni da se očituje na taj zapisnik radi čega se predmetni zapisnik nikako ne može smatrati zakonitim. Također ovdje se radi o nepostupanju po rješenju čelnika tijela Državnog inspektorata od 6. ožujka 2020. da se odluči o zahtjevu tužiteljice za izvršenje. Tužiteljica je podnijela prigovor naslovljen kao zahtjev s predstavkom i pritužbom od 20. veljače 2020. s dopunom te je nakon toga primila 17. ožujka 2020. rješenje čelnika Državnog inspektorata od 6. ožujka 2020. doneseno prije uloženih primjedbi kojim je prihvaćen njezin prigovor i naloženo da se obavi očevid. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu jer nije donijeta odluka o njenom zahtjevu za izvršenje rješenja. U nastavku detaljno iznosi kronologiju cijelog ovog postupka te ističe da je došlo do povrede načela pravomoćnosti, načela zakonitosti i nepostojanja drugog pravnog lijeka. Smatra da sud nije ocijenio da je o izvršenju rješenja odlučeno u formi inspekcijskih zapisnika kao javne isprave, 12 godina od donošenja meritornog rješenja iz 2008. godine. Predlaže da se utvrdi da je nedopustivo izvršenje kojim je Državni inspektorat, Sektor za vodopravni nadzor odlukom u vidu obavijesti, klasa: 034-07/19-01/16, ur.broj: 443-17-08-3-1-1-20-15 od 13. veljače 2020. izvijestio tužiteljicu da je izvršeno 2014. godine rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008. Predlaže da se naredi Državnom inspektoratu da u roku od 60 dana postupi po pozivu Ministarstva zaštite okoliša i energetike koje ga je pozvalo rješenjem, klasa:
UP/II-034-03/09-05-267, ur.broj: 517-07-2-2-19-28 od 20. kolovoza 2019. da izvrši rješenje Grada Zagreba, kao i da se poništi odluka Državnog inspektorata, Sektora za vodopravni nadzor, klasa: 034-07/19-01-16, ur.broj: 443-17-08-3-1-1-20-15 od 13. veljače 2020. te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužiteljica nije iznijela nikakve nove odlučne činjenice i okolnosti koje se odnose na predmetnu stvar zbog čega žalbu predlaže odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovan je žalbeni prigovor kako je zbog neodržavanja rasprave ostvarena bitna povreda pravila sudskog postupka (članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima -Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21 – dalje: ZUS), koja prema odredbi članka 66. stavka 2. postoji samo ako je to utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Međutim, u konkretnom slučaju, sud ne nalazi nezakonitosti pobijanog rješenja budući su se sve pravno odlučne činjenice mogle utvrditi iz priložene opsežne dokumentacije koju je tužiteljica dostavila nakon čega je osnovano zaključeno da nisu ispunjenje pretpostavke za vođenje spora.
6. Odredbom članka 30. stavka 1. točka 7. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Naime, predmet upravnog spora u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točka 1. i 2. ZUS-a je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojim je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, kao i ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
8. U konkretnom slučaju dopis Državnog inspektorata upućen Ustavnog sudu Republike Hrvatske, klasa: 034-07/19-01/16, ur.broj: 443-17-08-3-1-1-20-14 od 13. veljače 2020. čiju ocjenu zakonitosti u upravnom sporu je tužiteljica tražila nije pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, odnosno nije upravna stvar kakvu ima u vidu odredba članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).
8.1. Naprijed navedenom odredbom ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
8.2. Naprijed navedeni dopis predstavlja korespondenciju između upravnog tijela, tuženika, i Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim to tijelo obavještava Ustavni sud da je dana 13. veljače 2020. postupilo po odluci Ustavnog suda broj: U-III-A-4256/17 od 19. lipnja 2019.
9. U odnosu na zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopustivo izvršenje kojim je tuženik obaviješću, klasa: 034-07/19-01/16, ur.broj: 443-17-08-3-1-1-20-15 od 13. veljače 2020. izvijestio tužiteljicu da je izvršeno 2014. godine rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008. kao i da se isto poništi , treba reći da je protiv naprijed navedene obavijesti tužiteljica izjavila prigovor, što i sama u žalbi navodi, a koji prigovor je rješenjem Državnog inspektorata od 6. ožujka 2020. prihvaćen iz čega proizlazi da navedena obavijest više ne egzistira.
9.1. Konačno zahtjev tužiteljice da se naredi tuženiku da izvrši rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, klasa: UP/II-034-03/09-05-267, ur.broj: 517-07-2-2-19-28 od 20. kolovoza 2019. odnosno da izvrši rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008. nije osnovan. Ovo iz razloga jer je upravni spor supsidijarne naravi i ne može se voditi prije nego li stranka iscrpi pravni put zaštite pred za to nadležnim upravnim tijelom.
10. Stoga, nema mjesta usvajanju žalbe tužiteljice i donošenja odluke na način kako to tužiteljica u žalbi predlaže.
11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. u svezi odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluku o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
