Poslovni broj: Usž-4375/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga, Umag, Trg slobode 7, OIB: 84097228497, kojeg zastupa službenik DG, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Plava Laguna d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 1270/2023-10 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1270/2023-10 od 23. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora i sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-363-02/22-01/44, urbroj: 2163-18-09/1- 23-02 od 5. svibnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika poništeno je rješenje klasa: UP/I-363-03/21-01/568, urbroj: 2163-9-06/02-22-19 od 1. lipnja 2022., kojim je u ponovnom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us l-1430/2021-10 od 12. svibnja 2022., zainteresiranoj osobi Plava Laguna d.d. utvrđena komunalna naknada za poslovne prostore koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne, za Poslovnu jedinicu Naselje Stella Maris, za sljedeće površine: tereni sport, tereni stolni tenis, igrališta, multifunkcionalno igralište, bazeni i vodeni park, pobliže označene u izreci naprijed navedenog rješenja prvostupanjskog tijela u godišnjem iznosu od 49.870,30 kn, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Protiv prvostupanjske presude zainteresirana je osoba podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije dao ocjenu o mišljenju Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: 363- 01/20-02/30, urbroj: 531-09-20-2, od 21. travnja 2020., a koje Ministarstvo je nadležno za sva pitanja vezana za Zakon o komunalnom gospodarstvu, a time i za komunalnu naknadu. Prema navedenom mišljenju, površine otvorenih sportskih igrališta i otvorenih bazena uz poslovni prostor, koje služe kao pomoćne građevine tome prostoru za obavljanje poslovne djelatnosti obveznika, pri obračunu komunalne naknade trebaju se utvrditi po koeficijentu namjene kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne. Smatra da to proizlazi iz odredbi Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora koji decidirano propisuje što se smatra poslovnim prostorom. Također ističe da se analogijom isto treba primijeniti i na otvorena sportska igrališta. Mišljenja je da je povrijeđeno načelo zakonitosti, jer je Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora lex specialis u odnosu na Zakon o komunalnom gospodarstvu. Nadalje, napominje da prvostupanjski sud ne može proizvoljno tumačiti koje građevine se trebaju smatrati poslovnim prostorima. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak upravnog spora i sastava žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud jasno obrazložio razloge za svoju odluku i ispravno primijenio propise. Poziva se na dosadašnju praksu ovoga Suda. Predlaže odbiti žalbu zainteresirane osobe u cijelosti.
3.1. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu zainteresirane osobe, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Time što prvostupanjski sud nije ocijenio opravdanim prijedlog tužitelja za tumačenjem i prihvaćanjem mišljenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: 363-01/20-02/30, urbroj: 531-09-20-2, od 21. travnja 2020. (dalje: mišljenje), ne znači da sud nije utvrdio sve relevantne činjenice. Naime, odredbom članka 49. stavak 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, ovaj Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu, u kojemu je sud nakon uvida i analize dokumentacije u spisu utvrdio sve relevantne činjenice, nisu učinjeni postupovni propusti koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude. Prema ocjeni ovoga Suda, dokumentacija u spisu predmeta, kao i presuda ovog Suda poslovni broj Usž-2805/22-2 od 6. srpnja 2023., pružala je dovoljnu osnovu za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu u kojem se ocjenjivala zakonitost odluke tuženika kojim je poništeno rješenje tužitelja klasa: UP/I-363-03/21-01/568, urbroj: 2163-9-06/02-22-19 od 1. lipnja 2022., a kojim je u ponovnom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us l-1430/2021-10 od 12. svibnja 2022., zainteresiranoj osobi Plava Laguna d.d. utvrđena komunalna naknada.
7. U konkretnom slučaju presudom poslovni broj: Us I-1430/2021-10 od 12. svibnja 2022. (u sporu između istih stranka) izraženo je pravno shvaćanje da se sportski tereni, vodeni park i bazeni ne mogu smatrati poslovnim prostorom (u postupku utvrđenja komunalne naknade).
8. Iako je tuženik postupio po pravnom shvaćanju izraženom u presudi poslovni broj Us I-1430/2021-10 od 12. svibnja 2022., a imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u presudi ovog Suda poslovni broj Usž-2805/22-2 od 6. srpnja 2023., sporno je treba li u konkretnom slučaju (sportski tereni, vodeni park i bazeni), obvezu plaćanja komunalne naknade utvrditi kao da se radi o poslovnom prostoru u kojem se obavlja djelatnost koja nije proizvodna ili kao da se radi o građevinskom zemljištu koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne.
9. Odredbom članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18., dalje: ZKG), komunalna naknada plaća se za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.
9.1. Odredbom članka 3. stavka 1. točka 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: Zakon o gradnji) propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda s ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
10. Suprotno mišljenju zainteresirane osobe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio pravilnim stajalište tužitelja da se za plaćanje komunalne naknade za predmetne nekretnine treba primijeniti odredba članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, te odredba članka 92. stavka 3. ZKG-a, prema kojima se predmetni sportski tereni, vodeni park i bazeni imaju smatrati građevinom, odnosno u konkretnom slučaju poslovnim prostorima koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne, budući da se radi o objektima koji se koriste u svrhu turističke djelatnosti. Takvo shvaćanje izraženo je i u presudi ovog Suda poslovni broj Usž-2805/2022-2 od 6. srpnja 2023. donesenoj između istih stranka za iste nekretnine.
11. Kraj takvog stanja stvari, nije od utjecaja pozivanje zainteresirane osobe na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: 363-01/20-02/30, urbroj: 531-09-20-2, od 21. travnja 2020., kojim se to tijelo očitovalo na upit zainteresirane osobe vezan za pitanje obračuna komunalne naknade jer je navedeno mišljenje smjernica za rad upravnih tijela.
11.1. Isto tako, nije od utjecaja pozivanje na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora („Narodne novine“, broj: 125/11., 64/15. i 112/18., dalje: ZZKPP) jer ZZKPP definira poslovni prostor, ali za potrebe ZZKPP-a, koji sukladno odredbi članka 1. istog Zakona uređuje samo zasnivanje i prestanak zakupa poslovnoga prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika.
12. Slijedom navedenog, kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, time da će tuženik u skladu s naprijed iznesenim shvaćanjem donijeti odluku o žalbi Plave Lagune. Valjalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
13. Na temelju odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora i sastava žalbe jer ista nije uspjela sa žalbom (točka II. izreke).
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
