Poslovni broj: Usž-3143/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Družbe „Braća Hrvatskoga zmaja“, Zagreb, Kamenita ulica 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, E. Barčića 5, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 768/2023-5 od 6.lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-768/2023-5 od 6.lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/19-01/262, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-22-03 od 27. travnja 2022. i rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Vrbovec, KLASA: UP/I-944- 01/97-01/49, URBROJ: 238-11-5/1-19-19 od 3. lipnja 2019. godine.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat, odnosno naknadu za nekretnine: staru okruglu kulu s prigradnjom sa sjeverne strane te pripadajuće zemljište k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 34 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 35 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe opisuje tijek postupka i utvrđenja prvostupanjskog suda i upravnih tijela te, u bitnom, ponavlja tužbene navode kojima tvrdi da je vlasništvo spornih nekretnina stekao darovnim ugovorom od 28. travnja 1921., pa bez obzira što taj ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama, drži da se ima smatrati ovlaštenikom naknade. Navodi da je jedini mogući dokument za uknjižbu općenarodne imovine rješenje Narodne Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnih poslova, broj: 31225-IV- 1948, kojim je odlučeno da imovina tužitelja postaje općenarodna imovina. Stoga predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS). To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Prema podacima spisa, nekretnine koje su predmet povrata su, sa upisanih zemljišoknjižnih vlasnika FĆ, JĆ, OĆ i AĆ, prenesene u društveno vlasništvo rješenjem od 22. studenog 1955. (kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno rješenjem od 9. veljače 1984. (2. k. o. [katastarska općina]).

8. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost zaključka upravnih tijela prema kojima tužitelj nije dokazao da su sporne nekretnine oduzete tužitelju kao njihovom prijašnjem vlasniku.

9. Naime, tužitelj svoje pravo vlasništva temelji na darovnom ugovoru od 28. travnja 1921., sklopljenom sa BĆ, pravnim prednikom naprijed navedenih upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika.

10. Međutim, tijekom postupka i spora utvrđeno je da predmetni darovni ugovor nije bio proveden u zemljišnim knjigama i da su 1933. sporne nekretnine sa IĆ prešle u vlasništvo FĆ i drugih, kao trećih osoba.

10.1. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak suda i upravnih tijela da tužitelj, u konkretnom slučaju, nije dokazao da su predmetne nekretnine oduzete upravo njemu kao prijašnjem vlasniku.

11. Stoga, kako tužitelj nije dostavio valjane dokaze kojima se može utvrditi osnovanost njegovog zahtjeva to je, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno odbijen sa zahtjevom za povrat. S tim u vezi, valja ukazati da je već tuženik kao neosnovane odbio navode tužitelja kojima je tražio da se u postupku utvrdi stvarnog vlasnika, pravilno obrazlažući da se po zakonskim propisima kojim je regulirana materija povrata oduzete imovine, ne može preispitivati ni dokazivati valjanost činjenica utvrđenih u postupku oduzimanja imovine, pa tako ni činjenica o stvarnim vlasnicima.

12. Kraj takvog stanja stvari, a kako žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju zakonitost provstupansjke presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović