Poslovni broj: Usž-4139/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10/1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, Služba građevinska inspekcija, Odjela građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, Split, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1885/2023-6 od 2. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1885/2023-6 od 2. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/668, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-14 od 29. lipnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točke I. i II.). Rješenjem sadržanim u istoj odluci odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom se tuženiku zabranjuje izvršenje rješenja KLASA: UP/I-362-02/22-02/668, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-14 od 29. lipnja 2023., tj. naplata izrečene novčane kazne sudskim putem te zabrana izricanja daljnjih novčanih kazni do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj i nakon isteka 30 dana od izvršnosti rješenja o izricanju prve novčane kazne, kojom je prisiljen na izvršenje rješenja, KLASA: UP/I-362-02/22-02/668, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-3 od 23. studenog 2022., sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., 67/23), nije i nadalje postupio po naređenju tog rješenja. Stoga se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 10.617,82 € / 80.000,00 kn
2. Tužitelj je protiv navedene presude i rješenja izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava. Pojašnjava da je predmetne nekretnine opisane kao k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] izgradio njegov otac prije više od 12 godina te da su iste bile legalizirane kao završene kuće rješenjem o izvedenom stanu od 21. ožujka 2013. odnosno od 24. veljače 2021. Smatra da je sve izvršene radove bilo moguće izvesti bez građevinske dozvole te da je riječ o poslovima preuređenja, odnosno prilagođavanja prostora novim potrebama, a da su svi izvedeni radovi u skladu s odredbom članka 3. točka 5. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Pojašnjava da su rješenjem tuženika pogrešno utvrđene dimenzije podruma za kojeg je uklanjanje naloženo te da isti u naravi predstavlja prostoriju za smještaj baterija te za smještaj fotonaponske centrale visokog napona, a da je u tijeku legalizacije prostor predstavljao gusternu i septičku jamu. Tvrdi da je pogrešno utvrđeno kako radovi nisu izvedeni sukladno pozitivnim propisima, jer činjenično stanje nije utemeljeno na stvarnom stanju. Navodi da je bio primoran napraviti nosač solara koji služi kao nadstrešnica obzirom da je krov malen pa se na njega nisu mogli postaviti te da je za smještaj tolike solarne opreme prenamijenjena podrumska prostorija u kojoj je predviđena cisterna za vodu. Upire na odredbe članka 2.c, 3. i 5. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima sukladno kojima smatra da su predmetni radovi izvedeni.
2.1. Pogrešnom smatra odluku suda kojom je odbijen prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak jer je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, jasno kako se radi o nanošenju teško popravljive štete s obzirom da je u spis dostavljen dokaz o utvrđivanju građevinske čestice. Tvrdi da mu se odbijanjem prijedloga za odgodnim učinkom tužbe, nanosi teško popravljiva šteta jer je građevinska čestica utvrđena, a što znači da je postupio po rješenju, odnosno uklonio sporne dijelove građevine. Predlaže usvojiti žalbu te naložiti tuženiku naknadu troškova postupka, uključujući trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
6. Iz podataka spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je rješenjem o uklanjanju, koje je postalo izvršno 5. siječnja 2023., tužitelju kao investitoru naloženo uklanjanje, u tom rješenju opisanih, bespravno izvedenih građevina. Kako tužitelj nije postupio po naređenoj mjeri u ostavljenom roku ni nakon izricanja prve novčane kazne 29. ožujka 2023., pravilnom primjenom odredbe članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu i članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20., dalje: Naputak), ovdje osporenim rješenjem, izrečena mu je druga novčana kazna u iznosu propisanom tom točkom Naputka, kojom kaznom se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.
7. Tužitelj svojim žalbenim navodima u suštini ističe prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja koje se ovdje izvršava (rješenja o uklanjanju od 23. studenoga 2022.). Međutim, takve prigovore u ovom postupku izvršenja rješenja tužitelj ne može s uspjehom isticati, budući se u postupku izvršenja mogu isticati prigovori koji se odnose samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja, zbog čega prigovori istaknuti u žalbi u odnosu na rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. Osim toga, uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno da je u rješenje o uklanjanju postalo pravomoćno, jer je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-487/2024 od 6. lipnja 2024., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: UsI-61/23 od 12. listopada 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika kojim je naređeno uklanjanje predmetnih građevina.
8. U odnosu na žalbene navode usmjerene na nezakonitost rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere (iako pogrešno tužitelj navodi odgodni učinak tužbe), valja pojasniti da je odredbom članka 42. stavkom 3. ZUS-a, propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru, ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.
8.1. Međutim, imajući na umu sadržaj podnesenog prijedloga, premda ga je kvalificirao kao privremenu mjeru iz članka 43. stavka 3. ZUS-a, proizlazi da je tužitelj predlažući privremenu mjeru sadržajno u tužbi (a i sad u žalbi) zatražio odgodni učinak tužbe, jer isti, izdavanjem privremene mjere traži da se odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženika do donošenja sudske odluke po predmetnoj tužbi, što sadržajno odgovara institutu odgodnog učinka tužbe.
8.2. Stoga, budući je prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem odbio prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere, a iz opisa sadržaja prijedloga tužitelja jasno je vidljivo da tužitelj u suštini traži odgodu izvršenja rješenja tuženika do okončanja predmetnog upravnog spora, to ovaj Sud nalazi da rješenjem prvostupanjskog upravnog suda protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
8.3. Osim navedenog, pojašnjava se tužitelju da se rješenjem o utvrđivanju građevinske čestice od 4. prosinca 2023. (priloženo na ročištu 12. prosinca 2023.) utvrđuje zemljište nužno za redovnu uporabu građevine stambene namjene te isto ne predstavlja dokaz da je postupio po rješenju o uklanjanju koje je ovdje izvršni naslov, kako to pogrešno smatra tužitelj.
9. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II.) izreke, utemeljena je na odredbi članka 148. stavka 4. obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
