Poslovni broj: Usž-3838/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Franji Serdaru, odvjetniku u Zagrebu, Miramarska cesta 15d/VI, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-922/2023- 7 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-922/2023-7 od 17. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/20-04/244, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-2 od 13. siječnja 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/16-08/16316, URBROJ: 251-13-32/100-007-20-14AB od 4. studenog 2020. godine.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, donesenog u ponovnom postupku u izvršenju presude ovog Suda, posl.br. Usž-1823/18-2 od 16. siječnja 2019., kojim je utvrđeno da je tužiteljica dužna za građenje zamjenske stambene građevine u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 2.479,33 m[3] , platiti komunalni doprinos u iznosu od 396.692,80 kn, kako je to utvrđeno proračunom troškova komunalnog doprinosa od 19. listopada 2020. godine.
3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora. U razlozima žalbe navodi da, ako su pobijanom presudom već poništena rješenja upravnih tijela, tada izreka presude treba sadržavati određenje da se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, obzirom da je poništeno i njegovo rješenje. Ovakvom izrekom presude, kojom se upravna rješenja poništavaju, ali se predmet ne vraća na ponovni postupak, pri čemu je protiv pobijane presude dopuštena žalba, moglo bi se zaključiti i da je sud sam riješio stvar na način da je rješenja poništio kao nezakonita i da više nema mjesta vođenju ponovnog postupka radi utvrđivanja komunalnog doprinosa. Stoga se žalba podnosi opreza radi jer se iz presude ne može nedvojbeno utvrditi je li, u konkretnom slučaju, sud sam riješio stvar ili je predmet vratio na ponovni postupak. Prvostupanjski sud je rješenja upravnih tijela ocijenio nezakonitima jer spisu predmeta ne prileži Elaborat uklanjanja postojećih građevina iz kojeg bi bilo razvidno je li pravilno utvrđen obujam prijašnjih građevina na temelju kojeg je obračunat konačni obujam, za plaćanje komunalnog doprinosa kao razlika obujma novog stanja i obujma postojećeg stanja. S tim u vezi, drži da samo zbog toga što spisu predmeta eventualno nije priložena neka isprava, a koja nesumnjivo postoji, nije osnovano ocijeniti nezakonitima, odnosno poništiti rješenja upravnih tijela. Stoga nije bilo zapreke da sud od tuženika zatraži da u primjerenom roku dostavi predmetni Elaborat, ovo osobito jer je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku pa je, imajući u vidu dugotrajnost konkretnog postupka, valjalo voditi računa o načelu učinkovitosti i rješavanju upravne stvari u razumnom roku. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu.
4. Tužiteljica, u odgovoru na žalbu, navodi da je sud osnovano usvojio tužbeni zahtjev. Ukazuje da je u postupku prigovarala netočnom izračunu komunalnog doprinosa za građevinu izgrađenu temeljem građevinske dozvole izdane 2002., kao i da je ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje, već četvrto po redu poništeno prvostupanjsko rješenje u konkretnom postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa. Kako se prvostupanjsko tijelo u četiri svoja poništena rješenja nije pozvalo na predmetni Elaborat, te očito ni ne raspolaže s tim Elaboratom, to slanje predmeta na ponovni postupak više nema pravnog smisla ni opravdanja. Stoga drži da je sud pravilno donio presudu kojom je poništio upravna rješenja bez prava prvostupanjskog tijela da ponovno donese rješenje. Slijedom navedenog predlaže odbiti žalbu i potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4.1. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavane presude prvostupanjskog suda u granicama razloga žalbe, ovaj Sud ocjenjuje da je osporavana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
7. U konkretnoj upravnoj stvari, tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje zamjenske stambene građevine, i to za razliku obujma, kako je to utvrđeno Proračunom troškova komunalnog doprinosa od 19. listopada 2020., iz kojeg proizlazi da je obujam novog stanja utvrđen prema Glavnom projektu broj 13/01 od listopada 2001., dok je obujam postojećeg stanja utvrđen prema Elaboratu uklanjanja postojećih građevina T.D. 13/01 iz rujna 2002. godine.
7.1. Prvostupanjski sud je pravilno postupio time što je poništio rješenja upravnih tijela jer, imajući u vidu podatke spisa predmeta, osnovano nije mogao otkloniti prigovore tužiteljice kojima ona osporava visinu utvrđenog komunalnog doprinosa obzirom da spisu predmeta ne prileži predmetni Elaborat, niti ga je tuženik dostavio uz žalbu, a iz kojeg Elaborata bi bilo razvidno je li pravilno utvrđen obujam prijašnjih građevina na temelju kojeg je obračunat konačni obujam zamjenske građevine, odnosno razlika obujma novog i postojećeg stanja.
8. Nadalje, prvostupanjska presuda je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Na ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude nije od utjecaja to što u izreci i obrazloženju nije navedeno da se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. Naime, u konkretnoj situaciji utvrđivanja komunalnog doprinosa radi se o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, što znači da je, nakon poništavanja nezakonitog prvostupanjskog rješenja, na dispoziciji nadležnog upravnog tijela da li će takav postupak nastavno dalje voditi. S obzirom da, u konkretnom slučaju, činjenično stanje nije bilo pravilno i potpuno utvrđeno, a što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava, to je prvostupanjsko tijelo ovlašteno donijeti novu odluku, imajući pri tom u vidu pravna shvaćanja izražena u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz/12/2016-8 od 10. rujna 2024., glede zastarnih rokova u postupcima utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
9. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, kao procesna radnja, po ocjeni ovog Suda, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, temeljem članka 144. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.
11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
