Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-72/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv JH zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-231/2024-23 od 22. listopada 2024. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi JH za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11., za koje kazneno djelo je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2024. pa nadalje
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom optuženi JH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavak 1. u vezi stavka 2. KZ/11., činjenično pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine s tim da se temeljem odredaba čl. 57. st. 1. i 2. Kaznenog zakona u odnosu na istu primjenjuje djelomična uvjetna osuda
tako da će okrivljenik izdržati kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je okrivljenik osuđen uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme boravka u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2024. godine pa na dalje.
1.2. Temeljem članka 189. stavak 1. ZKP/08 nalaže se vratiti vlasniku predmete: kombi vozilo marke "SAIC MOTOR", tip "MAXUS DELIVER 9", registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), s pripadajućim pogonskim ključem– koji predmeti su ranije u postupku oduzeti od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, PP Ivanić Grad broj 511-19-43/3-K-126/24 od 11. srpnja 2024. godine, serijski broj: [serijski broj]; kao i prometnu dozvolu izdanu u Njemačkoj serijski broj: [serijski broj] za kombi vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), Ugovor "Europcar" broj 1097400453/1178068539 za kombi vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), potvrda o plaćenoj cestarini broj 3060331667 i karticu ulaska na Autocestu za dan 11.07.2024. u 05,18h – koji predmeti su ranije u postupku oduzeti od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, PP Ivanić Grad broj 511-19-43/3-K-126/24 od 11. srpnja 2024. godine, serijski broj: [serijski broj].
1.3. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 369. stavak 1. točka 4. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda na način da optuženog osudi na strožu kaznu u kaznenim okvirima za navedeno kazneno djelo.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja Dinka Sučića, odvjetnika u Velikoj Gorici uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je sud optuženiku izrekao preblagu zatvorsku kaznu. Smatra da je sud nepravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne te prilikom odmjeravanja visine kazne nije cijenio kao otegotnu okolnost način počinjenja kaznenog djela i da je optuženik u tovarnom prostoru kombi vozila na nečovječan način prevozio 38 osoba, svjestan da takav način prijevoza nije primjeren, da je opasan po njihove živote te se upustio u prijevoz. Suprotno mišljenju suda, smatra da su olakotne okolnosti precijenjene te da priznanje okrivljenika koji je zatečen u prijevozu 38 migranta, nije ničim doprinijelo brzini ovog postupka, niti je takvog značaja da bi doprinijelo izricanju ovako blage kazne.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11., prvostupanjski sud je precijenio olakotne okolnosti, nalazeći da se radi o osobito olakotnim koje opravdavaju ublažavanje kazne.
5.1. Osnovano je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio neosuđivanost optuženika, priznanje krivnje, činjenicu da se pokajao i izrazio iskreno žaljenje obećavši da više neće činiti kaznena djela. Međutim, u odnosu na priznanje počinjenja kaznenog djela treba njegov stav prema optužbi dovesti u vezu s načinom otkrivanja inkriminiranog kaznenog djela. Naime, optuženik je zatečen u upravljanju teretnim vozila, u kojem je u tovarnom prostoru uočeno 38 osoba, dakle, zatečen je u počinjenju kaznenog djela.
5.2. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu sa visokim stupnjem krivnje optuženika, odnosno da je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a da nije upitna njegova ubrojivost, da se radi o izuzetno opasnom kaznenom djelu kojim mogu biti ugroženi ljudski životi, da je optuženik s obzirom na prijevozno sredstvo kojim se koristio prevozio veći broj osoba, da su u konkretnom slučaju izostale posljedice za zdravlje prevoženih osoba zahvaljujući djelovanju policije, da se ovim kaznenim djelima narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, time stvara i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, a i utječe na imidž Hrvatske kao granične zemlje Šengenskog sporazuma, da je trend porasta ovakvih kaznenih djela jer očito veliki broj egzistencijalno ugroženih ljudi iz ratom zahvaćenih i nerazvijenih područja nastoji doći u Europu pa zbog njihovog velikog broja, značajan je i porast broja osoba koje sudjeluju u njihovom „prebacivanju“ u Europu, posebno stranaca koji dolaze u Hrvatsku iz jednog jedinog razloga, da bi se sudjelovanjem u prijevozu ilegalnih migranata materijalno okoristili, kao i da je optuženik nastojao do sredstava potrebnih za vraćanje duga doći dolaskom na teritorij Republike Hrvatske, očito očekujući lukrativnu zaradu, kakvu ne može ostvariti u svojoj državi redovnim radom, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, tada se kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, na koju je prvostupanjski sud osudio optuženog TH ukazuje neprimjerenom svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima te se takvom kaznom sigurno neće utjecati na specijalnu i generalnu prevenciju.
5.3. S obzirom na izloženo, istaknute olakotne okolnosti nemaju karakter osobito olakotnih u smislu odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11. koje bi opravdavala osudu na blažu kaznu od propisane.
6. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenim optuženog JH osuditi na kaznu zatvora u trajanju tri godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma za terećeno kazneno djelo. Prema mišljenju ovog suda jedino je ovakva zatvorska kazna primjerena istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima i pogodna ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, ne samo domaćim državljanima, nego i strancima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecalo na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.
7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci, odnosno preinačiti presudu u odluci o kazni prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika.
Dubrovnik, 7. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž