Poslovni broj: Usž-1450/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TJ iz [adresa], ĆJ iz [adresa], ZJ iz [adresa], EJ iz [adresa], koje zastupa Marijo Rođak, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Rudeš - Rođak - Kalauz, Zagreb, Vlaška 79, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, klasa: UP/II-363-03/22-12/11, urbroj: 531-03-4-23-2 od 14. rujna 2023., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5129/2023-7 od 26. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5129/2023-7 od 26. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-03/22-12/11, urbroj: 531-03-4-23-2 od 14. rujna 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa:
UP/I-363-02/11-009/182, urbroj: 251-10-32-1/011-22-26 od 21. rujna 2022. Tim rješenjem tužiteljima se zabranjuje raspolaganje novčanim sredstvima koje imaju na računu kod banaka do podmirenja duga sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelog neplaćenog komunalnog doprinosa, prema ovršnom rješenju tog Ureda, klasa: UP/I-363-02/08-08/942, urbroj: 251-13-31-08-04 od 18. srpnja 2008. Točkom II. izreke pobijane presude naprijed navedeno rješenje tijela prvog stupnja od 21. rujna 2022. godine je poništeno te naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 3.250,00 € u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude (točka III. izreke).
2. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje temeljem odredbe članka 83. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom je propisano da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuju opći odnosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom. Temeljem članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 18. srpnja 2008. kojim su trgovačko društvo Focus nekretnine d.o.o. i AJ iz [adresa] određeni kao obveznici plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju zamjenske stambene građevine. U postupku je utvrđeno da je AJ preminuo i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici od 7. lipnja 2017. ovršenici TJ, ĆJ, ZJ i EJ proglašeni su njegovim nasljednicima, a sve sukladno odredbi članka 139. Zakona o nasljeđivanju. Sud navodi da je odredbom članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano da se po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ono više ne može izvršiti te upućuje na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 15. prosinca 2014. te navodi da je došlo do zastare pet posljednjih obroka zaključno s danom 30. studenoga 2009. Glede naplate preostala dva obroka sud navodi kako se rješenje o ovrsi mora izvršiti u roku od pet godina, odnosno da se moglo izvršiti s danom 15. prosinca 2019. te da nije bilo uvjeta za donošenje rješenja o ovrsi od 21. rujna 2022. Međutim, smatra da je pogrešan stav suda glede prigovora zastare jer treba uzeti u obzir odredbu članka 113. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-4434/2019 od 5. listopada 2022. da se rješenje o ovrsi mora izvršiti u roku od pet godina od dana donošenja istog rješenja odnosno u konkretnom slučaju Sud smatra da je rok za izvršenje protekao s danom 15. prosinac 2019. Međutim, u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us- 627/1999 se ističe da kad je već utvrđena izvršnost rješenja koje se ima izvršiti tada zahtjev za izvršenjem toga rješenja ne predstavlja zahtjev kojim se traži izvršenje rješenja u smislu odredbe članka 270. stavak 7. Zakona o općem upravnom postupku, već isti predstavlja zahtjev da se nastavi sa započetim izvršenjem. Dakle, zastarni rok od pet godina odnosi se na obvezu donošenja rješenja o izvršenju/ovrsi no ne i na krajnji rok obveze naplate duga. U ovom postupku je radi prisilne naplate duga doneseno rješenje o ovrsi dana 15. prosinca 2014. te s obzirom da su vođeni i žalbeni i upravni spor u međuvremenu, bez obzira što je proteklo više od pet godina od dospjelosti, smatra kako nije nastupila zastara izvršenja odnosno naplate duga. Grad Zagreb nije mogao naplatiti komunalni doprinos od pravog dužnika određenog po rješenju od 17. srpnja 2008., kao ni putem rješenja o ovrsi od 15. prosinca 2014. koje je doneseno za AJ te se ovim rješenjem unutar istog ovršnog postupka nastavlja ovrha na način da su ovršenici nasljednici pokojnog AJ. Predlaže presudu poništiti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tužitelji u odgovoru na žalbu navode da nije točno da Grad Zagreb nije mogao naplatiti komunalni doprinos od pravog dužnika te odgovornost za to što Grad Zagreb nije mogao naplatiti komunalni doprinos upravo leži u sporom i neažurnom vođenju ovršnog postupka protiv Focus nekretnina d.o.o. odnosno o tome što Grad Zagreb nije poduzeo praktički ništa da komunalni doprinos naplati od te tvrtke. Rješenje o komunalnom doprinosu kojim su Focus nekretnine određene kao obveznici plaćanja komunalnog doprinosa postalo je izvršno danom 15. kolovoza 2008. Nad tim društvom je stečaj otvoren tek 4. srpnja 2017. pa nije jasno što je zainteresirana osoba radila pune četiri godine. Navode kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako pitanje zastare prava na naplatu komunalnog doprinosa treba rješavati primjenom odredbi Općeg poreznog zakona odnosno članka 108. stavka 4. OPZ-a te je pravilno utvrdio da je zastara za obrok koji je dospio u 2008. godini počela teći 1. siječnja 2009., da je zastara obroka dospjelih u 2009. počela teći 1. siječnja 2010. te da je zastara za obroke dospjele 2010. počela teći 1. siječnja 2011. pa s obzirom na to da pravo na naplatu komunalnog doprinosa zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći nedvojbeno je da je za svaki pojedini obrok nastupila zastara puno prije nego li je prvostupanjsko tijelo donijelo prvostupanjsko rješenje o ovrsi u odnosu na tužitelje. Također ni tuženik, a ni zainteresirana osoba nisu dostavili nikakve dokaze da je došlo do zastoja zastare. Predlažu žalbu odbiti.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja nije zakonito te ih je valjalo poništiti, međutim ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, već iz niže navedenih razloga.
7. Naime, rješenje o ovrsi tužiteljima je doneseno 21. rujna 2022. dakle nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18., 32/20. dalje: ZKG). Odredbom članka 83. stavka 3. ZKG-a propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
8. Zakon na koji upućuje navedena odredba ZKG-a je Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ) kojim je u odredbi članka 108. stavka 1. propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći. Prema stavku 6. citiranog članka Zakona, ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je izvršnim rješenjem tijela prvog stupnja od 18. srpnja 2008. (izvršno 15. kolovoza 2008.) predniku tužitelja utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju zamjenske stambene građevine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da je predniku tužitelja dana 15. prosinca 2014. doneseno rješenje o ovrsi, žalba prednika izjavljena protiv tog rješenja odbačena rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. siječnja 2015., koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 20. svibnja 2015. kao i presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-4007/2015 od 13. travnja 2017. S obzirom na navedeno proizlazi da od dana početka tijeka zastare 1. siječnja 2009. pa do dana donošenja rješenja o ovrsi 15. prosinca 2014. u odnosu na prednika tužitelja zastara prava na naplatu nije nastupila.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno činjenično stanje proizlazi da ovdje nije bilo pravne osnove za donošenje novog rješenja o ovrsi od 21. rujna 2022., budući se radi o naplati već donesenog pravomoćnog rješenja koje je javnopravno tijelo moglo izvršiti prema nasljednicima (uz dostavu pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju).
13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) , odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
