Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-100/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Vjekoslava Spinčića 1, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-5577/2021-14 od 28. studenog 2024., 05. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu uvažava i presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-5577/2021-14 od 28. studenog 2024. se:

a) potvrđuje u točki I. izreke,

b) preinačuje u točki II. izreke tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 324,08 eura s kamatama koje teku od 28. studenog 2024. do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od ožujka 2016.g. do veljače 2024.g. u ukupnom iznosu od 34,47 EUR-a zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR-a teče od 15.7.2020. god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.5.2021. god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 27,46 EUR-a teče od 15.7.2021. god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 6,86 EUR-a teče od 15.9.2021. god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR-a teče od 15.5.2022. god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.9.2022. god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR-a teče od 15.4.2023. god. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 324,08 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za plaćanjem manje isplaćene plaće i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

5.1. Tužiteljica je ustala stupnjevitom tužbom i tvrdila je da joj je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao manju plaću jer joj nije platio sve dodatke na koje je imala pravo, a što se odrazilo i na visinu isplaćenih naknada plaće. Nakon provedenog financijskog vještačenja postavila je određeni tužbeni zahtjev i zatražila isplatu pobijanom presudom dosuđene joj svote.

6. Prvostupanjski je sud na temelju financijskog vještačenja utvrdio da tuženik nije tužiteljici isplaćivao manju plaću od pripadajuće, ali joj je isplatio manje naknade plaće. Manje isplaćena naknada plaće, prema nalazu vještaka, posljedica je pogrešne metodologije kojom taj obračun vrši aplikacija COP.

7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe članaka 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR ), članka 37. stavak 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/2017, dalje TKU/17), te članka 37. stavak 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/2017, dalje TKU/17) kojima je određeno kako se izračunava naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

8. Prvostupanjski je sud tužiteljici dosudio parnične troškove ali određujući i da se isti imaju isplatiti na točno određeni račun njezine punomoćnice.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije osnovana žalbena tvrdnja da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. točka 12. ZPP-a odnosno da je tužbeni zahtjev prekoračen i to zbog toga što se dosuđena razlika naknade plaće ne temelji na istim činjenicama na kojima je tužiteljica u tužbi tvrdila da je do manje isplaćene naknade plaće došlo. Ona je u tužbi tvrdila da je do isplate manje naknade plaće došlo jer joj je isplaćivana manja plaća, a od visine plaće ovisi i visina naknade plaće, a prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici nije isplaćivana manja plaća, ali jest naknada plaće (zbog pogrešne metodologije kojom taj izračun vrši aplikacija COP).

10.1. Prema shvaćanju ovog suda, zbog navedenog nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva, jer bi takvo tumačenje bilo ekstremno formalističko. Ograničenja u pogledu vremena i mogućnosti iznošenja novih činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev, postoje (uvedena su) radi povećanja efikasnosti i sprječavanja zlouporaba procesnih ovlaštenja. U situaciji kao što je ova, kada je utvrđeno da je tužiteljica zakinuta u primanjima na koja ima pravo na temelju radnog odnosa, tumačiti da bi se radilo o prekoračenju tužbenog zahtjeva zbog razlike između njezinih tvrdnji o tome kako je do toga došlo i onoga što je sud utvrdio da su stvarni razlozi, smatrati da je riječ o prekoračenju tužbenog zahtjeva predstavljalo bi, po shvaćanju ovog suda, povredu prava na pristup sudu.

11. U odnosu na tvrdnju žalitelja kako je počinjena bitna povreda zbog toga što prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbenog zahtjeva u prvom redu nije relevantna jer bi taj propust suda predstavljao povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, zbog koje se, u postupcima male vrijednosti kakav je predmetni, žalba ne može podnijeti.

11.1. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi svotu od 1320 eura (članak 458. stavak 1. ZPP-a), a prema članku 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz točke 3. navedenog članka i stavka, a odredba članka 370. ZPP-a se ne primjenjuje .

12. No, sve da i nije riječ o sporu male vrijednosti i da se žalba zbog tog razloga može podnijeti, tužiteljeva tvrdnja kako je počinjen propust nedonošenjem odluke o preinaci tužbe nije osnovana, jer se „preinaka“ odnosi na troškove postupka, a ne na tužbeni zahtjev, a člankom 191. stavak 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći.

13. Žalbene tvrdnje kako je sud propustio donijeti odluku o tužiteljevom (ispravno tužiteljičinom) zahtjevu za isplatom „dva dodatka“ mogla bi se ticati samo odluke o troškovima. Naime, kada sud propusti donijeti odluku o svim zahtjevima, stranke mogu tražiti donošenje dopunske odluke u propisanom roku, u protivnom se smatra da je u tom dijelu tužba povučena (članak 339. ZPP-a). No, u ovom slučaju nije niti riječ o propustu suda da odluči o svim zahtjevima jer, premda je tužiteljica u stupnjevitoj tužbi tvrdila da ima potraživanja prema tuženiku, kao svom poslodavcu, s više osnova, pa se financijskim vještačenjem utvrdilo da sa dva osnova (dva dodatka) tražbina ne postoji, to je samo bilo od utjecaja na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva (članak 186.b ZPP-a), a samo o njemu se meritorno odlučuje.

14. Slijedom navedenog neosnovani su i žalbeni navodi kako je pogrešno odlučeno o troškovima i da je trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove ili barem smatrati da je tužiteljica samo djelomično uspjela u parnici, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kako tuženik ima naknaditi tužiteljičine parnične troškove u cijelosti (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

14.1. Osnovano tuženik napada odluku o troškovima u dijelu u kojem je odlučeno da se parnični troškovi koje ima tuženik platiti tužiteljici imaju platiti na točno određeni račun njezine punomoćnice, jer je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo – ZPP-a, koji jest procesni zakon, ali u odnosu na troškove postupka sadrži materijalnopravne odredbe, pa tako one o tome tko ima i na koje troškove pravo i kako se ti troškovi izračunavaju. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je ovlaštenje punomoćnika od protivne strane primiti dosuđene troškove, ali to ne podrazumijeva da sud može naložiti protivnoj stranci da dosuđene troškove isplati baš punomoćniku a ne stranci.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao pod točkom I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

16. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka, a koji se sastoje od troškova odgovora na žalbu, odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, budući ovaj trošak nije bio potreban.

U Dubrovniku, 05. ožujka 2025.

Sutkinja:

Josita Begović