Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-419/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Štampar Stipić, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HE, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijete protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. listopada 2024., broj K-23/2023-36, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženog HE je oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju iz članka 153. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi HE po braniteljici Vedrani Pavelić, odvjetnici u Zagrebu, predloživši da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, ne prihvaćajući iskaz žrtve ĆE kao vjerodostojan, zbog toga jer je proturječan sam sebi, kao i ostalim dokazima, s obzirom na to da nije utvrdio njezino zdravstveno stanje te mentalne sposobnosti u vrijeme kad je kao svjedokinja ispitana na okolnost inkriminiranog događaja, time pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

7. U optužnici od 12. srpnja 2023. državno odvjetništvo optuženom HE stavilo je na teret da je 27. srpnja 2022. oko 11,30 sati u [adresa], u obiteljskoj kući ĆE, u cilju da je spolno iskoristi, a nakon što ju je netom prije vidio ispred Osnovne škole "Ivan Perkovac" u Šenkovcu (…), došao u njezinu kuću (…), i shvativši da je sama u kući, s leđa je gurnuo do kuhinjskog stola i rukama je ispod majice dirao po grudima, stražnjici i vagini te joj vukao hlače i gaćice prema dolje, a kad je uhvatila metlu i udarila ga po glavi, primio je za ruku i odvukao u dnevnu sobu gdje ju je gurnuo na kauč na koji je pala na leđa, pa iako je vikala da je pusti te mu se fizički odupirala rukama i nogama, držeći je jednom rukom preko njezinih prsa krenuo je otkopčavati zatvarač svojih hlača, ali ga je nogom snažno udarila nakon čega se zakopčao i otišao iz kuće, na koji način je počinio kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

8. Optuženi HE porekao je počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, a u svojoj obrani je naveo da je žrtvu ĆE sreo ispred osnovne škole u Šenkovcu, gdje je trebao očitati brojilo za struju, kojom prilikom mu je žrtva, kojoj je dao cigaretu, rekla da bi ga pozvala na kavu, ali da nema kave, pa se on ponudio da će kupiti kavu i donesti joj da im ju pripremi, što je ona prihvatila. Iskazao je, a nakon što je očitao brojilo u školi, da je otišao u trgovinu, kupio kavu i došao u dvorište obiteljske kuće od žrtve koja je tu kavu skuhala te su je popili vani u dvorištu, a tom prilikom nije ulazio u njezinu kuću, da bi odale otišao nakon pola do jednog sata, s tim da je žrtvi prethodno na papiriću ostavio broj svog mobitela na koji broj ga je istog ili slijedećeg dana nazvala, jer je htjela da se nađu.

9. Suprotno tome, žrtva ĆE, opisujući ono što se kritične zgode desilo u njezinoj kući, iskazala je da optuženik, kojeg od ranije nije poznavala, a prethodno ga je srela ispred osnovne škole gdje ju je isti pitao je li kod kuće i da idu na kavu, nakon toga došao na vrata kuće, govoreći joj da gleda brojila, pa ga je pustila unutra, da bi je isti, nakon kraćeg razgovora u kuhinji, najprije rukama ispod odjeće primio za grudi, a nakon toga po stražnjici i vagini, pa je ona dohvatila metlu te ga njome udarila po glavi, a nakon toga optuženik ju je odvukao u dnevnu sobu i bacio je na kauč, na leđa, za koje vrijeme je držao jednom rukom za prsa, a drugom pokušao otkopčati hlače, ali se uspjela obraniti tako da ga je nogom jako udarila u "jaja", nakon čega se optuženik zakopčao i izašao iz kuće. Sve to se desilo između 2 i pol tri sati (14,00 – 14,30 sati). Žrtva je iskazala da je o ovom događaju razgovarala s kćerkom H koja joj je rekla da nazove policiju, što je i učinila, a policija je pronašla optuženika na temelju telefonskog broja kojeg joj je isti dao, s tim da poriče da je optuženika nazvala na broj koji joj je on dao.

10. U odnosu na naprijed navedeni iskaz, točno je da je žrtva o nekim okolnostima, kao što je točno vrijeme događaja te vrijeme kad je podnijela kaznenu prijavu, s obzirom da je u svom svjedočkom iskazu navela da ju je podnijela sat vremena nakon događaja, a kaznena prijava je nesporno podnesena 31. srpnja 2022., pa je njezin iskaz s tim u vezi donekle nedosljedan, međutim, ne radi se o bitnim okolnostima te prvostupanjski sud, kako to ispravni žalitelj ističe u žalbi, gubi iz vida da je žrtva ispitana nakon gotovo devet mjeseci od događaja, za koje vrijeme je normalno da slabe mogućnosti zapamćivanja preciznog vremenskog slijeda događaja, ali i nekih drugih nebitnih okolnosti.

11. S druge pak strane, ispravno žalitelj u žalbi dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda koji je, između ostalog, naveo da ne prihvaća svjedočki iskaz žrtve vezano uz činjenicu jesu li se kritiče zgode u dvorištu njezine kuće nalazili stol i dvije stolice i to zbog toga, jer je suprotan obrani optuženika koji je iskazao da se nisu nalazili, kao i iskazu svjedokinje ŽE, jer iz žrtvina iskaza ne proizlazi da je porekla da su se navedeni predmeti nalazili u dvorištu.

12. Također, za opstojnost inkriminiranog kaznenog djela nije bitno da na tijelu žrtve, prilikom liječničkog pregleda, nisu utvrđene nikakve ozljede, jer odsutnost ozljeda treba sagledati u odnosu na trajanje i intenzitet napada, koji, s obzirom da se radilo o pokušaju kaznenog djela, očito nije bio takav da je na tijelu žrtve trebao ostaviti vidljive tragove, pa to nije argument koji bi upućivao da djelo nije počinjeno. Isto tako, ne može prihvatiti niti utvrđenje prvostupanjskog suda, koji je na temelju svjedočkog iskaza ŽE, žrtvine kćerke, zaključio da je žrtva bila preslaba da bi optuženiku pružila fizički otpor odnosno udarila ga nogom. Naime, kad je riječ o nasilnom spolnom odnosu koje je usmjereno na spolnu slobodu i moral žrtve, nije ništa neobično da u tim nesvakidašnjim ugrožavajućim situacijama žrtve, kako bi se obranile, iz sebe izvuku i snagu koja je veća od one koju bi inače imale u normalnim, svakodnevnim životnim situacijama, što je svjedokinja ŽE očito imala na umu kad je laički govorila o snazi žrtve u vrijeme počinjenja djela.

13. Ono što se u konkretnom slučaju svakako ne može zanemariti je činjenica, da je nakon počinjenog kaznenog djela žrtva nazvala svoju kćerku ŽE koja je u svom svjedočkom iskazu navela da joj je majka, doduše dosta nepovezano ispričala, da ju je, tada za nju nepoznata osoba, pokušala silovati u kući, prvo u kuhinji a potom u dnevnom boravku, a možda i obrnuto, te je tu osobu udarila partvišem po glavi i nogom u "jaja". Iako je svjedokinja navela da iz tog iskaza nije mogla shvatiti što se zapravo dogodilo, taj iskaz u bitnom je identičan onome kako je i žrtva opisala događaj u kući. Slijedom toga, za sada, nije prihvatljiva logika prvostupanjskog suda da taj iskaz također upućuje da svjedočki iskaz žrtve nije istinit i to zbog toga jer je svjedokinja ŽE iskazala da joj je majka (žrtva) rekla da je s optuženikom popila kavu, što je žrtva izričito osporila.

14. Prema tome, u kontekstu naprijed navedenog, na što državni odvjetnik i upire u žalbi, za ocjenu vjerodostojnosti svjedočkog iskaza žrtve, a imajući pri tome u vidu da je i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude i sam naveo da nije pronašao razloge zbog kojih bi žrtva neistinito teretila optuženika (točka 11.1.), kao bitna se postavljaju dva dijametralno različita pitanja na koje sud u pobijanoj presudi nije dao odgovor, a to je li žrtva, iako za to nije imala nikakvih osobnih motiva, optuženika svjesno i namjerno neistinito teretila za pokušaj kaznenog djela silovanja, drugim riječima da je izmislila (konfabulirala) navodni pokušaj silovanja od strane optuženika, što bi, prema stavu suda, proizlazilo iz određenih proturječnosti vezanih uz njihov susret ispred osnovne škole i razlog zbog kojeg je optuženik došao kod žrtve, zatim određenih "konfuzija" u opisu ponašanja i redoslijeda radnji koje je optuženik prema njoj, u cilju počinjenja djela, poduzeo u kući, te njezinog ponašanja nakon djela, s obzirom da, kako tvrdi, nije nazivala optuženika, dok je vještak za informatiku i telekomunikacije mr.sc. EE utvrdio da je žrtva istog dana u tri navrata telefonski nazvala optuženika i s njim imala dva razgovora, ili je takav svjedočki iskaz žrtve, koji, iako sadrži određene manjkavosti, posljedica njezinog lošeg zdravstvenog stanja, s obzirom na to da iz medicinske dokumentacije KB Sveti Duh u Zagrebu koja se nalazi u spisu, proizlazi da je u razdoblju od 1980. do 2020. preboljela četiri moždana udara, te joj je dijagnosticirano i više drugih bolesti, što su objektivne okolnosti koje su mogle utjecati na njezino kognitivno funkcioniranje i mogućnost pravilnog percipiranja i zapamćivanja odnosno amnezije nekih dijelova inkriminiranog događaja i situacija, pa slijedom toga i mogućnost njihovog točnog i cjelovitog reproduciranja, što se odrazilo i na kvalitetu njezina svjedočkog iskaza. Kako je prvostupanjski sud izvođenjem dodatnih dokaza to propustio utvrditi, za sada je preuranjen zaključak da je iskaz žrtve nevjerodostojan.

15. Zbog svega naprijed iznesenog činjenično stanje, za sada, je ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, pa je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

16. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će za osnovu uzeti raniju optužnicu te će, s obzirom na određene razlike u iskazu žrtve i izvedenih dokaza, ako to smatra svrsishodnim za bolje i potpunije činjenično razjašnjenje stvari, žrtvu ponovno pozvati i ispitati na sporne okolnosti djela, a radi utvrđenja njezine sposobnosti i mogućnosti da svoj iskaz dade vjerno te detaljno opiše inkriminirani događaj potrebno je provesti psihološko odnosno psihološko-psihijatrijsko vještačenje žrtve, u kojem će se vještak očitovati o tome je li žrtva sposobna vjerodostojno iskazivati ili je eventualno sklona konfabulaciji, te će ocjenom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi sud donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu.

Zagreb 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić