Poslovni broj: Usž-3442/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović-Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽK iz [adresa], BK iz [adresa], ĆK iz [adresa], ŽKI iz [adresa], OK iz [adresa], KK iz [adresa], MK iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Antunu Missoniju, odvjetniku u Dubrovniku, Natka Nodila 12 A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2516/2023-10 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. a) Odbija se žalba tužitelja ŽK i potvrđuje presuda i točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2516/2023-10 od 20. lipnja 2024.

b) Odbacuje se žalba tužitelja ŽK protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2516/2023-10 od 20. lipnja 2024.

II. a) Odbacuje se žalba tužitelja BK, ĆK, ŽKI, OK, KK i MK protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2516/2023-10 od 20. lipnja 2024.

b) Odbija se žalba istih tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2516/2023-10 od 20. lipnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja ŽK radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/52, URBROJ: 514-04- 02-01-01/07-23-02 od 26. srpnja 2023. godine.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda, istog poslovnog broja i datuma donošenja, pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužitelja BK ĆK, ŽKI, ŽKIS i MK i točkom II. izreke odbijen zahtjev svih tužitelja za naknadom troškova spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja ŽK izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne komunalne poslove, KLASA: UP/I-943-02/20-01/12, URBROJ: 2117/1-09/11-20-8 od 30. listopada 2020., kojim se Republici Hrvatskoj daje u vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica], uk.ul. 716, k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stambenu zgradu na adresi [adresa], koja se sastoji od posebnih dijelova, i to:

- ¾ suvlasničkog dijela magazina u prizemlju, površine 26,50 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, koji magazin ima posebni ulaz iz [adresa], a u posjedu je VK;

- ¾ suvlasničkog dijela magazina u prizemlju, površine 26,70 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, s ulazom iz zajedničkog ulaza u zgradu, u posjedu

ŽK, MK i KK;

- ¾ suvlasničkog dijela magazina, površine 27,20 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sa prilazom iz zajedničkog ulaza u zgradu i iz [adresa], a u posjedu je IK, BK i ŽK.

Kao obveznik naknade utvrđen je Grad Dubrovnik, koji je dužan trpjeti da se Republika Hrvatska uknjiži na predmetne nekretnine i, ujedno, odlučeno da su dosadašnji posjednici dužni predati predmetne magazine Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelji su podnijeli žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena protiv odluke (presude i rješenja) prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom, tužitelji osporavaju zaključak suda i upravnih tijela da magazini, koji su predmetom povrata, predstavljaju samostalne uporabne cjeline. Takav zaključak sud nije obrazložio niti su u odnosu na tu činjenicu u postupku i sporu cijenjene isprave, odnosno dokazi koji govore u prilog tvrdnji tužitelja da sporni magazini zapravo predstavljaju zajedničke dijelove nad kojima svi suvlasnici, vlasnici posebnih dijelova, izvršavaju svoje vlasničke ovlasti. Predmetom naknade mogu biti isključivo stanovi i poslovne prostorije, odnosno idealni dijelovi tih posebnih dijelova zajedno s pripadajućim zemljištem, a što isključuje mogućnost da određeni sporedni dijelovi unutar zgrade mogu biti predmetom naknade. Izdavanje potvrde o samostalnim uporabnim cjelinama isključivo je u djelokrugu tijela nadležnog za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika pa je upravno tijelo, postupajući izvan granica svog djelokruga i protivno mjerodavnim zakonskim odredbama, utvrdilo da magazini mogu biti samostalne uporabne cjeline jer se radi o tri veće pomoćne prostorije u kojima su smještene drvarnice koje stanari koriste temeljem zajedničke podjele. Smatraju da im je odlukom prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog arbitrarnog tumačenja i primjene normi materijalnog prava. Slijedom navedenog, predlažu ovom Sudu da poništiti odluku prvostupanjskog suda i sam riješi stvar, podredno, predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora i troška sastava žalbe.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Sukladno odredbi članka 73. stavku 1. u vezi članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), ovaj Sud ispituje prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je samo o tužbenom zahtjevu tužitelja ŽK na način da je odbijen njegov zahtjev za poništenjem rješenja tuženika od 26. srpnja 2023. Kako osporenom presudom nije odbijen tužbeni zahtjev ostalih tužitelja (BK i dr.) protiv istovjetnog rješenja tuženika, to je, temeljem članka 72. ZUS-a, njihovu žalbu protiv presude valjalo odbaciti kao podnesenu od neovlaštenih osoba. Iz istog razloga, temeljem iste zakonske osnove, valjalo je odbaciti žalbu tužitelja ŽK protiv točke I. izreke sudskog rješenja jer njome nije odbačena njegova tužba, već tužba ostalih tužitelja.

7. U vezi naprijed navedenog, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je žalbu protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja izjavio samo tužitelj ŽK, ali ne i ostali tužitelji pa je, shodno tome, njihovu tužbu prvostupanjski sud osnovano odbacio, ali pozivom na pogrešnu zakonsku odredbu (članak 30. stavak 1. točka 2. ZUS-a,), obzirom da je valjalo primijeniti članak 30. stavak 1. točku 3. ZUS-a. Tom zakonskom odredbom je izričito propisano da će sud odbaciti tužbu ako protiv pojedinačne odluke nije iskorišten redoviti pravni lijek, a koji ostali tužitelji nesporno nisu iskoristili u predmetnom upravnom postupku. Žalbenim navodima takva odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju, slijedom čega je žalbu BK i dr. protiv točke I. izreke sudskog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu.

8. Konačno, žalba tužitelja ŽK izjavljena protiv osporene presude je neosnovana.

9. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je Republika Hrvatska, ovdje zainteresirana osoba, temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19.), utvrđena vlasnikom naprijed opisane imovine prijašnje vlasnice SK jer za predmetnu imovinu nije podnesen zahtjev za naknadu oduzete imovine, koja je u društveno vlasništvo prenesena na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Dubrovnik, broj: N-43/59 od 29. listopada 1959., s tim da je rješenjem, poslovni broj: N-59/59 od 29. listopada 1959., izuzet od nacionalizacije i ostavljen u vlasništvu drugi kat zgade koji je činio stan od 5 soba i nusprostorija. Iz podataka spisa predmeta također proizlazi da je preostalih ¼ dijela predmetne nekretnine konfiscirano prijašnjem vlasniku UK i da je njegovim nasljednicima, ŠK i DK, djelomičnim rješenjem istog prvostupanjskog tijela od 5. prosinca 2012. vraćena u vlasništvo predmetna nekretnina, između ostalog i ¼ suvlasničkog dijela spornih magazina.

10. Žalbeni prigovor da magazini, glede kojih je Republika Hrvatska podnijela zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, ne predstavljaju samostalne uporabne cjeline, je neosnovan.

10.1. Naime, činjenica da predmetni magazini predstavljaju samostalne uporabne cjeline utvrđena je već naprijed navedenim prvostupanjskim djelomičnim rješenjem od 5. prosinca 2012., koje je ocijenjeno zakonitim presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-31/2016 10 od 25. listopada 2017., pravilnost koje je potvrđena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-1592/2018-5 od 20. veljače 2020. godine. Navedenom prvostupanjskom presudom odbijeni su prigovori Grada Dubrovnika, obveznika naknade, da predmetni magazini ne mogu biti predmetom povrata jer je u postupku povrata, između ostalog i ¼ dijela predmetnih magazina prijašnjeg vlasnika ČK, utvrđeno da se ne radi o pomoćnim dijelovima stanova, kao i da su ti magazini jasno razgraničeni od ostalih dijelova nekretnine, odnosno da se ne radi o zajedničkim dijelovima nekretnine.

11. Imajući u vidu naprijed navedeno, žalbenim prigovorima se neosnovano ustraje u navodima da predmetni magazini ne predstavljaju samostalne uporabne cjeline.

12. Kraj takvog stanja stvari, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je, djelomičnim rješenjem od 30. listopada 2020. , Republika Hrvatska zakonito određena stjecateljem prava vlasništva ¾ dijela predmetne imovine.

13. Kako tužitelji nisu uspjeli u sporu, to su, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga odbijeni su i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

14. Stoga je, temeljem članka 72., članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović