Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-669/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Artur Fišbah i Biljana Mikulić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika PZ EKO Zrmanja, Ervenik, Kočević br. 35, OIB: 48320414475, kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku posl.br. Povrv-153/2020 od 12. srpnja 2024., 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Žalba tuženika se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana a u manjem dijelu prihvaća i presuda Općinskog suda u Šibeniku posl.br. Povrv-153/2020 od 12. srpnja 2024. se:
a) potvrđuje u dijelu pod točkom I.,
b) preinačuje u dijelu pod točkom II. i III. i sudi:
„II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 676,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Josip Čujec, Knin, Tvrtkova 3, posl.br. sudski predmet: Ovrv-478/2018 od 20. studenoga 2018. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 406,74 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25. ožujka 2018.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu uvećano za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do dana 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od osam dana, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovrhe prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-478/2018 na iznos od 25,22 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana 20. studenoga 2018.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu uvećano za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do dana 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od osam dana, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 651,64 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti, ukinuti platni nalog i tužbu (pravilno tužbeni zahtjev, opaska drugostupanjskog suda) odbiti te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku, uključujući trošak žalbe, razmjerno uspjehu u sporu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora, nastalog nakon prigovora protiv rješenja o ovrsi, je zahtjev za plaćanje isporučenog sijena prema računu tužitelja br.5/1/1 od 24. ožujka 2024.
6. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga jer je tuženik prigovarao da je isporučeno sijeno bilo loše kvalitete i da je dug nastao zbog razlike u težini suhog i pokislog sijena.
7. Prvostupanjski je sud pobijanom odlukom održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju svotu iz vjerodostojne isprave – računa tužitelja br. 5/1/1 od 24. ožujka 2018. utvrdivši da su parnične stranke dogovorile kupnju sijena određene količine i za tu je količinu tužitelj tuženiku izdao račun br.4/1/1, kojeg je tuženik i platio, prije nego je po sijeno došao prijevoznik kojeg je tuženik poslao. Kada se sijeno nakrcalo u kamion ustanovljeno je da u njemu ima težinski veća količina sijena od ugovorene i plaćene pa je u telefonskom dogovoru s tuženikom nije višak sijena iskrcan, već je otposlana cijela ukrcana količina uz dogovor da će tuženik naknadno platiti razliku. Za tu razliku tužitelj je izdao račun br.5/1/1 od 24. ožujka 2018., dakle predmetnu vjerodostojnu ispravu, koji račun, nesporno je, nije plaćen.
7.1. Prvostupanjski je sud zaključio da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je sijeno bilo loše kvalitete, odnosno mokro, zbog čega da je došlo do razlike u težini.
8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi svotu od 1320 eura (ranije 10.000,00 kuna) sukladno članku 458. stavak 1. ZPP-a.
8.1. Sukladno članku 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz točke 3. navedenog članka i stavka, a odredba članka 370. ZPP-a se ne primjenjuje .
9. Dakle presuda se u ovom slučaju ne može pobijati zbog povreda parničnog postupka u vezi s člankom 354. stavak 1. ZPP-a, na što se odnose žalbeni navodi o teretu dokazivanja i ocjeni provedenih dokaza što žalitelj problematizira.
10. Premda žalitelj s pravom ukazuje na žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na sadržaj računa br.5/1/1 točnije svotu koja je, prema obrazloženju pobijane presude, u njemu navedena, to nije razlog zbog kojeg bi pobijanu presudu trebalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti. Sporna (utužena) svota manja je od one koju spominje prvostupanjski sud i sve da račun i glasi na veću svotu od one na koju se platni nalog odnosi to ne može biti razlog ukidanja platnog naloga i odbijanja tužbenog zahtjeva jer bi utužena svota bila u okviru (manja) od one iz vjerodostojne isprave.
11. Dakle, na temelju činjeničnog stanja koje je prvostupanjski sud utvrdio i u odnosu na koje se presuda ne može pobijati jer je riječ o maličnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud na snazi održao platni nalog na temelju članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
12. Slijedom navedenog žalbeni navodi se ukazuju neosnovanima radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1.a) ZPP-a.
13. Troškovi nastali u ovrsi, u situaciji kakav je predmetni, kada se povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi postupak nastavi u parnici, postaju parnični troškovi o kojima se odlučuje jednom odlukom radi čega je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, odlučeno kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske presude.
14. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, jer se uspjeh mjeri prema uspjehu u pogledu odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 26. veljače 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
