Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-341/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Slaven Vidmara i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GC, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. srpnja 2024., broj K-8/2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog GC i njegovih branitelja odvjetnika Vinka Ljubičića i odvjetnika Vinka Gulišije,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi GC za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 110. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. listopada 2023. pa nadalje.
II Žalba optuženog GC odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom optuženi GC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. pa je na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od četiri godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom GC je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru od 31. listopada 2023. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje ZKP/08.) optuženi GC u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na ime troškova postupka platiti ukupan iznos od 5.064,50 eura, od čega iznos od 4.464,50 eura predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 600,00 eura predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi GC.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
2.2. Optuženi GC, u žalbi koju je podnio po branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, dok u žalbi koju je podnio po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka. U obje žalbe je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači i optuženiku izrekne blažu kaznu.
3. Odgovor na žalbu optuženog GC podnio je državni odvjetnik, uz prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su optuženi GC, njegovi branitelji i Glavno državno odvjetništvo Republike Hrvatske, a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetništva i prisutnosti optuženika i njegovih branitelja. Prisutnost optuženog GC u sjednici, s obzirom na to da im je određen istražni zatvor, u skladu s odredbom članka 475. stavka 7. ZKP/08., osigurana je putem audio-video uređaja.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.
U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni i troškovima postupka
7. Budući da se obje žalbe optuženika u pretežitom dijelu odnose na iste žalbene osnove i sadrže gotovo identičnu argumentaciju, obje žalbe će se uzeti kao jedna jedinstvena žalba.
8. Optuženik nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći da pobijana presuda nema razloga ili su razlozi nejasni u dijelu koji se odnosi na utvrđenje neizravne namjere kao oblika krivnje za kazneno djelo ubojstva u pokušaju, s obzirom na to što optuženik ispaljuje hice iz pištolja u noge oštećenika i nije htio ubiti oštećenika, pa se u tom dijelu presuda ne može ispitati.
8.1. Suprotno prethodno iznesenoj žalbenoj tvrdnji, u obrazloženju pobijane presude pod točkama od 23.11. do 24., nakon što je detaljno analizirao izvedene personalne i materijalne dokaze, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, prvostupanjski je sud naveo jasne i logične razloge zbog kojih je, našao dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju s neizravnom namjerom. O tvrdnjama žalitelja vezanih za lokaciju ozljeda oštećenika i izostanku optuženikove volje lišiti života oštećenika, bit će više riječi naknadno budući da se radi o prigovorima vezanim za činjenična utvrđenja.
8.2. Nadalje optuženik upire da je počinjena "bitna povreda" time što je prvostupanjski sud cijenio otegotnim i upornost i bezobzirnost optuženika što je suprotno postupanju optuženika i činjenici da su u pištolju ostala 2 metka neispaljena, međutim, ovi žalbeni navodi sadržajno predstavljaju pobijanje odluke o kazni.
9. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik prvenstveno nalazi što prvostupanjski sud propušta utvrditi da je optuženik bio doveden u stanje jake razdraženosti, s obzirom na to što mu je oštećenik prethodno prijetio i provocirao ga, zbog neriješenog poslovnog odnosa vezanog za prodaju polovnog automobilskog motora, tvrdeći da se prema reproduciranoj snimci nadzorne kamere vidi kako se u prethodnom sukobu oštećeni EC ponašao agresivnije, te da nije bilo razloga ne prihvatiti obranu optuženika kako nije htio ubiti oštećenika budući da je pucao u noge oštećenika u cilju da bi ga onemogućio nauditi njegovoj supruzi i djeci, za koje se bojao, te da sam prvostupanjski sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz oštećenog EC.
9.1. Točna je žalbena tvrdnja, kako je radnjama kaznenog djela, prethodio verbalni i tjelesni sukob optuženog GC i oštećenog EC, te da je optuženik s tri hica pogodio oštećenika u noge, međutim, žalitelj neosnovano upire kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, kako pucanje optuženika nije reakcija na prijetnje i ucjene oštećenika, te na strah za sigurnost svoje supruge i djece.
9.1.1. Naime, i prema obrani optuženika i prema iskazu oštećenika nije sporno da je optuženik telefonom pozivao oštećenika u ugostiteljski objekt i da optuženik na taj sastanak dolazi naoružan pištoljem. Također, nije sporno, da je u tom ugostiteljskom objektu došlo do verbalnog sukoba optuženika i oštećenika, a potom i tjelesnog u vidu naguravanja, koji sukob prestaje intervencijom svjedoka ĐC i IC, koji su optuženika i oštećenika rastavili. Nadalje, nije sporno da nakon toga oštećenik odlazi popiti piće sa svjedokom NC i njegovom suprugom ĆC u drugi dio ugostiteljskog objekta gdje se zadržava desetak minuta, a potom odlazi platiti račun do šanka i izlazi van iz lokala, da bi u tom momentu, za njim izašao optuženik, te na parkiralištu ispred lokala dolazi do pucanja, a što je potvrđeno i videozapisom nadzorne kamere u ugostiteljskom objektu (list 13-23). Prema tome, po stavu ovog drugostupanjskog suda, logično zaključuje prvostupanjski sud u točki 23.6. kako pucanje optuženika nije reakcija na ugrozu od oštećenika, jer je verbalni i tjelesni sukob prestao desetak minuta ranije.
9.1.2. Isto tako, ovaj drugostupanjski sud prihvaća rezon prvostupanjskog suda iz točke 23.4. pobijane presude, sve i da su postojale prethodne prijetnje oštećenika, kako optuženik nije bio u stanju dugotrajne patnje, jake razdraženosti i prepasti, budući da poslovni problem oko kupoprodaje automobilskog motora datira više od godine ranije (što je između optuženika i oštećenika nesporno), te da od tada, optuženik nije prijavio za to oštećenika, nego je s njim uredno nastavio poslovno surađivati.
9.1.3. Neprihvatljiva je i teza obrane da je pucanje optuženika reakcija na strah za suprugu i djecu, aludirajući da bi djelo počinio u nužnoj obrani. Međutim, iz same obrane optuženika od 1. srpnja 2024. proizlazi kako nema govora o nužnoj obrani. Naime, optuženik iskazuje da mu je oštećenik, nakon što je krenuo van iz kafića, dobacio kako ima sedam dana da mu stvori 5.000 eura, a ako ih neće dati, dat će ih njegova žena, nakon čega se udaljio. Prema tome, cijeneći da je nužna obrana prema članku 21. stavku 2. KZ/11. ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, ne može biti riječi da je optuženik pucao u oštećenika iz razloga da od svoje obitelji otkloni bilo kakav napad, a posebice ne istodobni i izravno prijeteći. Svaku sumnju da je pucanje optuženika reakcija na mogući napad oštećenika, bilo na njega ili na obitelj, te ne postojanje stanja dugotrajne patnje, jake razdraženosti i prepasti svojim iskazom otklanja svjedok očevidac ŽC (točka 16.). Taj svjedok, koji otprije ne pozna ni optuženika, ni oštećenika, očevidac samog pucanja optuženika u oštećenika, iskazuje da je na udaljenosti 10-ak metara vidio kako osoba s pištoljem u ruci, nakon prethodno ispaljena dva hica jednog za drugim, nakon pola minute, ispaljuje ostale hice i to u osobu koja je bila u nekom sjedećem položaju i pokušavala se udaljiti, ali to nije bilo moguće jer je bio između parkiranih automobila, a iza leđa je bio zid. Navedeni iskaz potpuno je podudaran s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka da s obzirom na karakter ozljeda, smjerovi hitaca su išli odozgo prema dolje. Iskaz svjedoka ŽC, potpuno čini nevjerodostojnom obranu optuženika da se oštećenik nakon ispaljenog prvog hica kojeg je ispalio s udaljenosti otprilike dva i pol metra kretao prema njemu pa da je on nastavio pucati.
9.2. Točne su tvrdnje optuženika da je prvostupanjski sud utvrdio kako optuženik ispalio četiri hica iz pištolja u pravcu oštećenog EC s udaljenosti najmanje 80 cm (vještak za balistiku i mehanoskopiju Marin Marinović na zapisniku od 4. lipnja 2024. u svom nalazu i mišljenju navodi da iz tog se može zaključiti da je udaljenost pucanja najvjerojatnije bila preko 80 cm) od kojih tri hica pogađaju noge oštećenika, te da optuženik nije htio lišiti života oštećenika.
9.2.1. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud utvrđuje kako je optuženik ispaljivanjem četiri hica u pravcu oštećenika, bio svjestan da ga na taj način može lišiti života i pristao je na to, što je neizravna namjera u smislu članka 28. stavka 3. KZ/11. (počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaje).
9.2.2. Nadalje, za ovaj drugostupanjski sud, potpuno je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik pucanjem iz pištolja u pravcu oštećenika, čini kazneno djelo ubojstva u pokušaju s neizravnom namjerom, a ne da je htio samo tjelesno ozlijediti oštećenika, s argumentacijom iz točke 23.11. da je optuženik svjesno preuzeo rizik da žrtvu usmrti, budući da puca iz vatrenog oružja kao osoba koja je, po vlastitom iskazivanju, bez ikakva iskustva u rukovanju pištoljem, u pripitom stanju, te da ispaljivanjem hitaca gubi svaku kontrolu vezanu uz posljedice jer se žrtva kreće. Za dodati je kako je postojala i neposredna životna ugroženost oštećenika budući da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka (str.248) strijelna rana koljenske jame s oštećenjem meke česti, lisnog živca i glavne arterije, osobito teška, po život opasna ozljeda koja je sanirana hitnim operacijskim zahvatom.
10. Točno je i da prvostupanjski sud ne prihvaća kao vjerodostojne navode oštećenog EC (točka 23.9.) u dijelu u kojem navodi da je optuženik pucao u njega dok je mogao, te da mu je na kraju usmjerio pištolj u prsa, ali se pištolj zaglavio, budući da je to protivno iskazu svjedoka ŽC i navodima nalaza i mišljenja balističkog vještaka prema kojem je pištolj, kojim je pucao optuženik, bio tehnički ispravan, a u pištolju su se nalazila još dva metka. Međutim, navedeno ni na koji način ne utječe na utvrđeno činjenično stanje.
11. Prema tome, zbog svih naprijed iznesenih razloga, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sva sporna pitanja i odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku pravilno i potpuno utvrdio te je ispravno zaključio da je optuženi GC počinio ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje djela ga je proglasio krivim, pa je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovana, kao i žalba zbog povrede kaznenog zakona koju osnovu obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem.
U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni i troškovima postupka
12. Za inkriminirano kazneno djelo prvostupanjski sud je primjenom instituta zakonskog ublažavanja kazne u skladu s odredbama članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., optuženog GC osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
12.1. Zbog odluke o kazni žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.
12.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne precijenio utvrđenu olakotnu odnosno dosadašnju neosuđivanost optuženika, uredne osobne i obiteljske prilike, bitno smanjenu ubrojivost, mlađu životnu dob, da je kaznenom djelu prethodila prepirka, te da je život žrtve spašen hitnom medicinskom intervencijom i stjecajem najsretnijih okolnosti, a da je kritičnije valjalo cijeniti bezobzirnost optuženika s obzirom na to da je hice ispaljivao u frekventnoj ulici i neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta i trgovačkog centra i da pukim slučajem nije došlo do teže posljedice, te da prvostupanjski sud propušta optuženiku otegotnom okolnošću cijeniti raniju prekršajnu osuđivanost budući da, iako se ne radi o prekršajima s elementima nasilja, radi se o prekršajima iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je pogrešan stav kako je prethodno ponašanje optuženika bilo bez nasilnih elemenata. Stoga pledira da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.
12.3. Optuženik smatra da bi se i blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja, a u žalbi ističe da je neosuđivana osoba, bez ponašanja s elementima agresivnosti, mlađa osoba, urednih obiteljskih prilika, oženjen otac dvoje djece, bitno smanjenu ubrojivost, ne vodi se drugi postupak, te da nema elemenata prema kojima bi se optuženikovo ponašanje moglo okvalificirati kao upornost i bezobzirnost.
12.4. Pri izboru vrste i mjere kazne i utvrđivanju okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, prvostupanjski sud, optuženiku je cijenio kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, što ukazuje na usklađenost njegovog dosadašnjeg ponašanja s pozitivnim pravnim propisima, uredne i stabilne osobne i obiteljske prilike (oženjen, otac dvoje djece o kojima skrbi, zaposlen), bitno smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenog djela, mlađu životnu dob od 27 godina u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a u vezi s time i smanjenu kritičnost i kontrolu ponašanja, uz činjenicu da je izvršenju djela prethodila prepirka i tjelesni sukob s oštećenikom koji se agresivnije ponašao, kao i izraženo žaljenje i iskazana namjera da plati oštećeniku troškove liječenja, otegotno što je žrtva zadobila osobito tešku ozljedu i da mu je život spašen hitnom medicinskom intervencijom, iskazanu upornost i bezobzirnost optuženika u činjenju kaznenog djela, kada je iz vatrenog oružja ispred kafića koji se nalazi na frekventnoj ulici ispalio četiri hica u smjeru oštećenika, na koji način su u opasnost mogle biti dovedene i druge osobe, koje s njima nemaju nikakve veze i koje su se na ovom mjestu mogle zateći sasvim slučajno, pa je uzevši u obzir navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, činjenicu da djelo nije počinjeno s najvišim stupnjem krivnje te što je djelo ostalo u pokušaju, smatra da sve navedene okolnosti predstavljaju opravdanu osnovu za zakonsko ublažavanje kazne.
12.5. I po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, međutim, nije ih pravilno vrednovao. Naime, posebno treba naglasiti bezobzirnost i upornost u počinjenju kaznenog djela, jer optuženik to djelo čini na vrlo frekventnom, javnom mjestu na parkiralištu ugostiteljskog objekta i u blizini trgovačkog centra. Osim toga optuženik, prema iskazu svjedoka ŽC, nakon prvog ili prva dva ispaljuje ostale hice, dok je oštećenik bio u nekom sjedećem položaju pokušavajući se udaljiti, dakle, iako je vidio da je oštećenik već pogođen, on i dalje puca u njega, što upućuje na iznimnu bezobzirnost i upornost, a takvo ponašanje optuženika na javnom mjestu kod građana nedvojbeno izaziva osjećaj nesigurnosti i nelagode.
12.6. Zbog prethodno iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženi GC, za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, na temelju članka istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a optuženikovu žalbu odbiti. U tu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11. valjalo uračunati vrijeme lišenja slobode od
31. listopada 2023. pa nadalje.
12.7. Naprijed izrečena kazna zatvora, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, je primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i svim okolnostima djela te će se tom kaznom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a koje se sastoje u tome da izrečena kazna u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i ponovno uključivanje u društvo, ali i da se tom kaznom izrazi jasna društvena osuda za činjenje kaznenih djela protiv života i tijela, na koji način će se jačati i povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.
13. Suprotno tvrdnji optuženika da su troškovi postupka previsoko odmjereni, i da će plaćanje istih ugroziti egzistenciju optuženika i njegove obitelji, visina troškova je odmjerena u skladu s važećim propisima o nagradama vještaka, a optuženik, kao osoba srednjeg imovnog stanja i vlasnika dva automobila, može platiti trošak.
14. Kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkama I i II u izreci presude na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
