Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-27/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CP, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/19. i 114/22 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2024., broj K-2/2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CP kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom optuženi CP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci te presude te je na temelju istih zakonskih odredaba i članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., ublažavanjem kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. rujna 2023. pa na dalje.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi CP po braniteljici Gordani Đurđević, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predložio je da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presuda na način da ga se "primjenom instituta in dubio pro reo" oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je izreka pobijane presude proturječna razlozima u presudi.

6.1. Suprotno naprijed iznesenom stavu optuženika, prvostupanjski je sud, nakon vrlo detaljne ocijene izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, u obrazloženju pobijane presude iznio jasne, argumentirane i dostatne razloge na temelju kojih je utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, s kojim se utvrđenjima žalitelj, kako to proizlazi iz sadržaja njegove žalbe, očito ne slaže, smatrajući da je sud izveo pogrešan zaključak, što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju će ovaj drugostupanjski sud ispitati u nastavku, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Isto tako, ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđeno niti postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu optuženik niti kad u žalbi ističe da je prvostupanjsku sud povrijedio kazneni zakon i to odredbu članka 469. stavka 1. točke 2. ZKP/08., jer nije utvrđivao postoje li okolnosti koje isključuju krivnju optuženika. Suprotno tome, prvostupanjski je sud u postupanju optuženika utvrdio sve sastavnice krivnje – ubrojivost (bitno smanjena), namjeru i svijest o protupravnosti, a istodobno nije utvrdio postojanje nekog ispričavajućeg razloga, a niti optuženik na njega ne upire u žalbi, pa je njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona neosnovana, s tim da niti ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koju povredu pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

8. Također, nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Optuženom CP državno odvjetništvo stavilo je na teret da je 12. rujna 2023., oko 10,00 sati, u Tuhelju, u mjestu Sveti Križ, u cilju da ŽP liši života, nakon što se isti zaustavio automobilom na kolniku, prišao vozilu s vozačeve strane te kroz otvoren prozor zamahnuo ručnom kosom u smjeru gornjeg dijela tijela oštećenika koji je, da bi se obranio, podigao lijevu ruku, uslijed čega mu je oštricom kose nanio tjelesnu ozljedu u vidu rezne rane nagnječenih rubova u predjelu lijeve podlaktice, nakon čega je oštećenik rukama uhvatio kosu sprječavajući optuženika da je izvuče iz vozila, kojom prilikom mu je zadao dva udarca rukom u predio glave, vičući pritom da će ubiti njega, njegovu ženu i sina, na koji je način počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.

10. U svom očitovanju o optužnici CP je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela te je u svojoj obrani naveo da je kritične zgode došao do vozila u kojem se oštećenik nalazio na vozačevu mjestu, držeći lijevu ruku na otvorenom prozoru na način da se nalaktio na prozor, kojom prilikom je između njih došlo do kraće verbalne prepirke, a potom je oštećenika petom ručne kose (tupi dio) udario u lijevu podlakticu, nakon čega je isti kosu primio za drvenu dršku, dozivajući u pomoć NP, da bi u jednom trenutku ispustio kosu i s vozačeva mjesta skočio na mjesto suvozača te kroz vrata izašao iz vozila. Poriče da je imao namjeru oštećeniku nanesti neku ozljedu ili ga ubiti, kako mu se stavlja na teret, jer prema istom nije zamahnuo oštricom kose koja je u trenutku kada ga je udario petom kose bila okrenuta kontra oštećenika, a također je porekao da je oštećenika udario rukom u glavu i da mu je prijetio. Svjedok je naveo i da je kritične zgode NP izašao iz svog dvorišta.

11. I oštećeni ŽP u svom svjedočkom iskazu je naveo da mu je kritične zgode optuženik ručnom kosom koju je imao kod sebe zadao ozljedu u predjelu unutrašnje strane podlaktice lijeve ruke za vrijeme dok se nalazio na vozačevu mjestu u svom vozilu kojeg je zaustavio na kolniku, koju ozljedu mu je zadao na način da je oštricom kose zamahnuo u unutrašnjost vozila kroz otvoreni lijevi prozor vrata, u kojem je trenutku lijevu ruku držao u visini prozora, naslonjenu na prozor te se njome pokušao obraniti, pa ga je oštricom kose koja je prošla pokraj njega porezao po lijevoj ruci, vičući pri tome da će ubiti njega, njegovu ženu i sina, a nakon što je oštrica kose ušla u unutrašnjost vozila i zabila se u volan, primio je s obje ruke za tu oštricu tako da je zadobio i ozljedu između palca i kažiprsta lijeve ruke, za koje vrijeme mu je optuženik rukom još zadao dva udarca u glavu, zbog čega je u pomoć pozvao susjeda NP koji je došao na par metara od njega i optuženika, s tim da se s vozačeva mjesta uspio prebaciti na mjesto suvozača i kroz desna vrata vozila je uspio pobjeći u kuću NP, gdje su mu sanirali ozljedu.

12. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, ispravno je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka obranu optuženog CP cijenio kao neuvjerljivu i neistinitu.

13. Naime, vezano uz dinamiku događaja i načina na koji je optuženik ručnom kosom napao oštećenog ŽP dok se ovaj nalazio u svom zaustavljenom vozilu te mu zadao tjelesnu ozljedu u vidu rezne rane unutrašnje strane lijeve podlaktice, svjedočki iskaz oštećenog ŽP u suglasnosti je s iskazima svjedoka NP i ZP, te nalazom i mišljenjem vještakinje za sudsku medicinu prof. dr. sc. Vedrane Petrovečki, kao i s utvrđenim oštećenjem pronađenim u unutrašnjosti vozila oštećenika koje je konstatirano u zapisniku o očevidu.

13.1. Tako iz svjedočkog iskaza NP, koji je bio očevidac događaja, proizlazi da je kritične zgode čuo, kako je to i oštećenik iskazao, da optuženik viče na oštećenika da će ga zaklati, kao i cijelu njegovu familiju, a kada je izašao na ulicu na udaljenosti od 10-tak metara je vidio kako optuženik drži kosu za dršku, dok se gornji metalni dio kose nalazio unutar vozila oštećenika, pa je prema optuženiku povikao da ne napada oštećenika i da pusti kosu, a nakon što je isti to i učinio, oštećenik je kroz suvozačeva vrata pobjegao iz vozila te je došao u njegovu vikendicu gdje mu je sanirao ranu na lijevoj podlaktici koja je krvarila. I svjedokinja ZP je iskazala da je kritične zgode s terase svoje vikend kuće čula oštećenika kako doziva u pomoć i viče da ga optuženik želi zaklati, a to je čula da viče i sam optuženik, a suprug NP joj je kasnije ispričao da je vidio kako optuženik napada oštećenika koji je sjedio u svom vozilu, a optuženik je stajao pored vozila i u ruci držao kosu čiji se metalni dio nalazio u unutrašnjosti vozila.

13.2. Iskaze navedenih svjedoka, s obzirom na to da se radi o nepristranim osobama, prvostupanjski sud nije imao razloga dovesti u sumnju, a njihovi iskazi su bitni jer kao vjerodostoni potvrđuju iskaz oštećenika da je optuženik oštricom kose zamahnuo i usmjerio je prema njegovom gornjem dijelu tijela koje se nalazilo u vozilu i da se tom prilikom metalni dio kose u cijelosti nalazio u unutrašnjem dijelu vozila, kojom prilikom, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu, je došlo do oštećenja kola volana u vidu zarezivanja, a osim toga, navedeni svjedoci su potvrdili da je optuženik tom prilikom i prijetio da će oštećenika te njegovu ženu i sina, ubiti.

14. Također, vjerodostojnost obrane optuženika opovrgnula je i vještakinja za sudsku medicinu prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki, koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2023. i usmenim dopunama tog nalaza u raspravnim ročištima od 25. travnja 2024. i 22. svibnja 2024. iskazala da je oštećeniku postavljena dijagnoza rane razderotine lijeve podlaktice, koja predstavlja tjelesnu ozljedu i nagnječenje (udarac u području glave) koja ozljeda nije opisna pa je nije moguće prihvatiti u sudsko- medicinskom smislu. U odnosu na reznu ranu lijeve podlaktice, vještakinja je iskazala da je ta ozljeda nastala djelovanjem nekog sredstva s oštricom, što može biti i kosa i to oštricom sječiva kose, dok tupi metalni dio pete kose nije podoban za nastanak te ozljede. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje vezan za kvalifikaciju ozljede oštećenika i mehanizma njezina nastanka prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao vjerodostojan jer je dat u skladu s pravilima struke i na znanstveno argumentiran način.

15. Kraj takvog stanja stvari, neutemeljeno optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno, a onda i pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je odbio dokazni prijedlog da se provede prometno vještačenje. I po stavu ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud, na temelju naprijed navedenih personalnih i materijalnih dokaza, utvrdio da se u ponašanju optuženog CP stječu sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim, pa se navedeno vještačenje ukazuje kao nevažno jer ne bi dovelo do boljeg, a niti potpunijeg utvrđenja činjeničnog stanja, pa žalba optuženika ni u tom dijelu nije osnovana.

16. Nije u pravu optuženik ni kada u žalbi zbog odluke o kazni ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao previsoku kaznu.

17. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i bitno smanjenu ubrojivost, a kao otegotno stupanj krivnje (izravna namjera) i odsutnost odgovarajućeg kajanja, pa ga je, primjenom instituta ublažavanja kazne, s obzirom na to da je djelo ostalo u pokušaju, na temelju članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

18. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje su utjecale da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža, pravilno vrednovao i u konkretnom slučaju im dao adekvatan značaj, pa je izrečena kazna, i po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno odmjerena te je primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima djela. Stoga će se tom kaznom izraziti dostatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, a istodobno će se njome ostvariti i sve one druge, u članku 41. KZ/11. predviđene svrhe kažnjavanja.

19. U smislu članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je ispitao je li prema optuženiku pravilno izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u zatvorskoj ustanovi te je utvrđeno da su za to ostvareni propisani zakonski uvjeti iz članka 68. KZ/11., jer je psihijatrijski vještak dr. Željko Marinić utvrdio da je inkriminirano kazneno djelo optuženik počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti i u konkretnom slučaju postoji opasnost da bi zbog utvrđenih duševnih smetnji optuženik u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, pa mu je prvostupanjski sud opravdano izrekao navedenu sigurnosnu mjeru.

20. Zbog svih naprijed iznesenih razloga, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović