Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-22/2025-5

U I M E R E P U B L I K H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GR, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2024., broj K-34/2024., u sjednici vijeća 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog GR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog GR, zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude, te ga je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi GR u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv naprijed navedene presude žalbu je pravodobno podnio optuženi GR osobno i po braniteljima Matku Ostojiću, odvjetniku u Zagrebu i Miroslavu Ivkoviću, odvjetniku u Zagrebu.

3. U žalbi koju je osobno podnio, optuženi GR, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok u žalbi koju je podnio po naprijed navedenim braniteljima, prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine. Budući da se sve tri žalbe činjenično i pravno međusobno isprepliću, sud će ih uzeti i ispitati kao jednu žalbu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da pobijana presuda na sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Suprotno naprijed iznesenim žalbenim navodima, a vezano uz osporene činjenice i to onu je li se optuženik u vrijeme kad se inkriminirani događaj desio 24. veljače 2024. nalazio u svom stanu u [adresa] na adresi [adresa], što je isti osporio, kao i je li u tom stanu, u vremenu između ponoći i 5 sati ujutro, prema svojoj izvanbračnoj supruzi KR počinio inkriminirano kazneno djelo, što je također osporio, prvostupanjski je sud nakon vrlo detaljne raščlambe obrane optuženika i svjedočkog iskaza žrtve, čije je iskaze doveo u logičnu vezu s drugim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima, u obrazloženju pobijane presude iznio argumentirane, neproturječne i dostatne razloge zbog kojih je našao dokazanim sve odlučne činjenice vezane uz postojanje inkriminiranog kaznenog djela i krivnju optuženika, pa je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., neosnovana.

8. Također, nije u pravu optuženik kad u okviru žalbene osnove iz članka 468. ZKP/08. ističe da je prvostupanjski sud proizvoljno odbio dokazne prijedlog da se kao svjedoci obrane ispitaju HR i ĐR. Naime, prijedlog za ispitivanje svjedoka HR sud je, na temelju članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odbio kao neprikladan dokazni prijedlog, dok je prijedlog za ispitivanje svjedokinje ĐR odbijen na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08., jer je usmjeren na odugovlačenje postupka, koji su razlozi obrazloženi pod točkom 4.3. u prvostupanjskoj presudi. Prema tome, ne radi o "proizvoljno" odbijenim dokaznim prijedlozima kako to smatra žalitelj, koje postupanje, da je doista o tome riječ, bi predstavljalo tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a niti one iz stavaka 2. i 3. istog članka, koje žalitelj također u žalbi navodi.

9. Nadalje, nije u pravu optuženik niti kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakonsku odredbu iz članka 431. u vezi s člankom 292. stavkom 6. ZKP/08., s obzirom na to da na raspravi nije neposredno ispitana žrtva kaznenog djela KR, već je pročitao njezin svjedočki iskaz dan pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu u prisutnosti optuženika (putem video uređaja Skype) i njegovog branitelja, odvjetnika Miroslava Ivkovića, i to iz razloga kako ne bi došlo do daljnje viktimizacije žrtve. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o žrtvi kaznenog djela protiv spolne slobode u odnosu na koju, prema članku 292. stavku 3. ZKP/08. se primjenjuje poseban način ispitivanja (stranke žrtvi mogu postavljati pitanje bez da su prisutne u prostoriji u kojoj se žrtva nalazi), dok je u stavku 4. iste odredbe propisano da se takav svjedok samo iznimno, i to ako sud ocijeni potrebnim, može ponovno ispitati, prvostupanjski je sud ispravno odlučio da nije potrebno ponovno ispitati žrtvu KR, te je pročitao njezin svjedočki iskaz dan pred istražnim sucem. Smisao navedene zakonske odredbe upravo je u tome, da se žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode (i drugih u članku 293. stavku 4. ZKP/08. zakonom propisanih kaznenih djela), koja djela na žrtvama ostavljaju duboke psihološke posljedice, ponovnim pozivanjem i ispitivanjem dodatno ne traumatiziraju ili viktimiziraju, koji razlog je prvostupanjski sud kao opravdan i naveo kad je odlučio da će pročitati njezin svjedočki iskaz. U toj situaciji, optuženikova laička ocjena iznesena u žalbi da žrtva nakon počinjenog djela nije bila traumatizira je irelevantna, a kako, osim što je osporio vjerodostojnost žrtvina svjedočkog iskaza, u žalbi nije naveo bilo koji važan razlog ili okolnosti koje bi upućivale na potrebu da se žrtva ponovno ispita, time nije doveo u pitanje pravilnost primjene zakonskih odredbi iz članka 292. stavka 4. i članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08., pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

10. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

10.1. U svezi naprijed navedene žalbene osnove za ovaj drugostupanjski sud generalno nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika izneseni u žalbi koju je osobno podnio, u kojima kroz cjelokupan tekst žalbe optuženik, u cilju da sebe prikaže kao žrtvu postupaka KR, iznosi niz neprimjerenih negativnih karakteristika njezine ličnosti (teška ovisnica o drogi i tabletama, razdražljiva, agresivna, moralno upitna itd.) i konotacija vezanih uz to, jer se radi o okolnostima koje nisu bitne za opstojnost inkriminiranog kaznenog djela.

11. Također, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da je svjedočki iskaz žrtve kontradiktoran i nelogičan.

11.1. Upravo suprotno, svjedočki iskaz žrtve, koja je vrlo detaljno i uvjerljivo opisala tijek događaja te ponašanje optuženika prije i nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, kako je to i prvostupanjski sud pravilno zaključio, upućuje da se radi o osobi koja je bila aktivni sudionik tog događaja koji je na nju očito ostavio određene traumatične posljedice i o kojima je ista, bez namjere da optuženika neosnovano tereti, iskreno iskazivala.

11.1.1. Naime, opisujući što se kritične zgode desilo u stanu [adresa], u kojem je s optuženikom živjela, žrtva KR je iskazala da je optuženik iza ponoći, dok je na krevetu u dnevnom boravku spavala s kćerkom G, došao do nje i rekao joj da želi imati spolni odnos, što je ona odbila, a optuženika je to razljutilo pa ju je počeo udarati šakama po ramenu, govoreći joj da je kurva, nakon čega je ona počela plakati, što je probudilo njihovu drugu kćerku K. Navela je da se nakon toga obukla, uzela K i krenula iz kuće u namjeri da ode kod svog oca kako bi isti nazvao policiju, međutim, kad je izašla na dvorište optuženik ju je pozvao da se smiri i vrati, što je ona prihvatila i vratila se u kuću, međutim, kad je legla u krevet optuženik je ponovno nastavio sa svojim zahtjevima da imaju spolni odnos, kojom prilikom je galamio i vikao da je drolja i kurva, pa je u strahu i kako bi prekinula daljnje vrijeđanje skinula se i protiv svoje volje s optuženikom imala spolni odnos.

12. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika koji nekritički i subjektivno, u cilju da od sebe otkloni kaznenu odgovornost, tumači svjedočki iskaz žrtve te s tim u vezi ističe da je njezin iskaz nelogičan zbog toga, jer kako tvrdi, ako već nije otišla k svom ocu, mogla je otići u bilo koju susjednu kuću kako bi otklonila mogućnost počinjenja djela(!). Također, nije prihvatljiv ni žalbeni navod optuženika da utvrđenja sadržana u nalazu i mišljenju sudsko-medicinske vještakinje dr. Anite Galić ne potvrđuje iskaz žrtve, da ju je optuženik višekratno udarao šakama po ramenu, budući je vještakinja navela da su utvrđene ozljede mogle nastati primjenom sile manjeg intenziteta karakterističnog za pokušaj hvatanja odnosno stiskanja jagodicama prstiju, jer je s tim u vezi vještakinja navela da se ne može isključiti mogućnost da su te ozljede, kao što je to žrtva i navela, nastale udarcima stisnutom šakom.

13. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je alibi optuženika, koji je u svojoj obrani iskazao da je 23./24. veljače 2024. prespavao u stanu ČR (bivša punica) neistinit, jer ga je ova svjedokinja opovrgla u svom u svom svjedočkom iskazu, navodeći da je taj dan bio njezin rođendan i zna da optuženik, koji inače ranije nije dolazio k njoj na njezin rođendan niti joj je to čestitao, tog dana nije bio kod nje te je sudu predočila fotografiju s rođendana i snimljene uzvanike, među kojima se optuženik nije nalazio. Suprotno žalbenim navodima, svjedočki iskaz ČR prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao vjerodostojan, jer je ista decidirano i uvjerljivo, kao neistinitu, opovrgla tvrdnju optuženika da se 23./24. veljače 2024. nalazio u njezinoj kući, što je potkrijepila i materijalnim dokazom, odnosno snimkom uzvanika koji su se tog dana nalazi u njezinom stanu.

14. U kontekstu naprijed navedenog iskaza svjedokinje ČR, ispravno je prvostupanjski sud, kao odugovlačeći, odbio dokazni prijedlog optuženika da se u svojstvu svjedoka, na okolnosti da se 23./24. veljače 2024. nalazio u kući ČR, ispita njegova maloljetna kćerka ĐR.

15. Također, za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika, da nakon što se žrtva vratila u kuću, više nije bio nasilan, niti joj je prijetio pa stoga da nije mogao biti svjestan da poduzima bilo kakvu radnju koja bi bila u suprotnosti s njezinom voljom, jer je žrtva s tim u vezi navela da je optuženik ponovno zahtijevao da imaju spolni odnos te je galamio na nju i nazivao je kurvom i droljom. Dakle, i taj verbalni napad predstavlja psihičko nasilje prema žrtvi, međutim, bez obzira na to, ispravno prvostupanjski sud cjelokupno ponašanje optuženika prema žrtvi, ono prije izlaska iz kuće i ono nakon povratka u kuću, uzima kao jedan događaj poduzet od strane optuženika u cilju da s žrtvom ima spolni odnos, te je ispravno zaključio da je tom prilikom nedvojbeno bio svjestan da upotrebljava silu i da bez pristanka ima spolni odnošaj s žrtvom, iz čega je evidentno da to hoće na taj način ostvariti.

16. Prema tome, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud ocjenom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi utvrdio, da se u ponašanju optuženog GR stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi sa stavkom 2. i u vezi članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim, pa je njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

17. Optuženik, žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela niti ponašanje žrtve prilikom samog počinjenja kaznenog djela i nakon počinjenja kaznenog djela.

18. Suprotno žalbenim navodima, pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud optuženiku je cijenio sve okolnosti koje mogu utjecati da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa mu je kao olakotno cijenio činjenicu da je otac osmero djece, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj (2023. godine), te prekršajnu kažnjavanost, i to u tri navrata, zbog prekršaja iz Zakona od nasilja u obitelji, koja djela je počinio tijekom 2021. i 2022.

19. Stav je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud ispravno cijenio sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti te im je prilikom odmjeravanja kazne dao adekvatan značaj, pa je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina, a s obzirom da je za to djelo propisna kazna zatvora u trajanju od pet do petnaest godina, primjerena težini inkriminiranog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tom kaznom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, a istodobno, tom kaznom će se postići i svi oni ciljevi i svrhe specijalne i generalne prevencije predviđeni u članku 41. KZ/11.

20. Zbog svega naprijed navedenog, kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović