Poslovni broj: Usž-4263/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5417/2023-7 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5417/2023-7 od 25. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice i odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS) te zbog pogrešne odluke o trošku. U opširnoj žalbi, u bitnom, navodi da smatra pogrešnim zaključak suda da pojam čelnika javnopravnog tijela iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku označava pročelnika ureda, a ne čelnika samog tijela odnosno jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-1636/01-2 od dana 22. svibnja 2002., te na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-699/24-3 od 27. ožujka 2024., iz koje, prema mišljenju tužiteljice, proizlazi pravno shvaćanje suprotno pravnom shvaćanju iz presude ovog Suda poslovni broj: Usž-2114/24-2 od 20. lipnja 2024., sukladno kojoj je pročelnik čelnik upravnog tijela jedinice lokalne samouprave. S tim u vezi, poziva se i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4014/2020 od 28. travnja 2022., vezano za retroaktivnu primjenu i predvidljivost sudske prakse te na praksu Europskog suda za ljudska prava. Osobito ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava Zdjelar protiv Hrvatske (Zahtjev br. 80960/12) vezano za povredu prava na pravično suđenje te na predmet Gashi protiv Hrvatske. Navodi i da je osporavano rješenje u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u rješenju prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI- 3581/2021-8 od 13. studenog 2021. godine. Smatra da je, posljedično nezakonitom rješavanju točke I. izreke rješenja, nezakonito sud riješio u točki II. izreke rješenja te odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora. Predlaže usvojiti ovu žalbu, poništiti pobijano rješenje suda u cijelosti i vratiti predmet na ponovno postupanje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora koji je prethodio ovoj žalbi, a podredno predlaže usvojiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje. Nadalje, tužiteljica potražuje i naknadu troškova sastavljanja predmetne žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji tužiteljice, pravilno primijenio odredbe ZUS-a.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tužbom zatražila da sud naloži Gradu Zagrebu, kao tuženiku, zastupanom po Gradonačelniku, da u roku od 15 dana od dana donošenja presude donese odluku o zaprimljenom prigovoru tužiteljice od 26. listopada 2023. godine. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 26. listopada 2023. podnijela prigovor Gradu Zagrebu zahtijevajući da o njemu riješi Gradonačelnik Grada Zagreba, jer joj nije bio riješen zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje, KLASA: UP/I-551-06/16-013/865, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 10. studenog 2016., o priznanju prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, koju je zatražila od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport dana 9. listopada 2023. godine.
7. Odredbom članka 38. stavak 5. ZUS-a propisano je da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana zaštita. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek, kao i u slučaju da je tužba podnesena prijevremeno (članak 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a).
8. Sukladno odredbi članka 53. stavka 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01., 60/01., 129/05., 36/09., 36/09., 109/07., 125/08., 150/11., 144/12., 123/17., 98/19., 144/20., dalje: ZLP(R)S, u obavljanju povjerenih poslova državne uprave upravna tijela jedinica imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave. Sukladno članku 53.a stavku 1. ZLP(R)S-a, upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan.
9. Prema stavu prvostupanjskog suda, obzirom da je zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje, KLASA: UP/I-551-06/16-013/865, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 10. studenog 2016., o priznanju prava na novčanu pomoć za majku odgojiteljicu, podnesen Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade, kao prvostupanjskom tijelu, to je prigovor zbog nepostupanja trebao biti podnesen čelniku tog prvostupanjskog tijela, a koji stav prihvaća i ovaj Sud. Naime, navedeni stav jasno proizlazi iz sadržaja odredbe članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) i članka 27. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 17/21., 24/21., 24/23., 7/24., 19/24.), kojom je propisano da gradskim upravnim tijelima upravljaju pročelnici. Prema tome, u konkretnom slučaju, čelnik tijela od kojeg je traženo postupanje, je pročelnik predmetnog upravnog tijela Grada Zagreba. U slučaju da pročelnik prvostupanjskog tijela ne udovolji zahtjevu, moguće je podnošenje žalbe nadležnom drugostupanjskom tijelu. Stoga je ova tužba podnesena prije nego li je iscrpljena druga zakonom propisana zaštita.
10. Kako tužiteljica prije podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu nije iscrpila navedeni pravni put, odnosno, nije zahtijevala donošenje odluke o prigovoru od čelnika prvostupanjskog tijela (pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje i sport Grada Zagreba), već je to zahtijevala od gradonačelnika Grada Zagreba, a nije dokazala je li uopće podnosila žalbu nadležnom drugostupanjskom tijelu, to je ova tužba podnesena prvostupanjskom sudu prije nego je iscrpljena druga zakonom propisana pravna zaštita te ju je pravilno prvostupanjski sud odbacio, temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a.
11. U predmetu koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem: Usž-699/24 na kojeg se poziva tužiteljica, predmet ocjene zakonitosti je bilo drugostupanjsko rješenje tuženika Gradonačelnika Grada Splita od 23. prosinca 2022. i prvostupanjsko rješenje o rasporedu na radno mjesto Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju od 23. listopada 2022., potpisano po pročelnici. Iz predmetne presude od 27. ožujka 2024., nasuprot tvrdnjama tužiteljice, upravo proizlazi da je čelnik pojedinog upravnog tijela jedinice lokalne samouprave pročelnik, dok je Gradonačelnik (u tom slučaju Gradonačelnik Grada Splita) drugostupanjsko tijelo kojem se podnosi žalba protiv odluke pročelnika. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI- 3581/2021-8 od 13. studenog 2021., naloženo je postupanje ministru kao čelniku Ministarstva obrane RH, dakle ne radi se o činjenično i pravno istovjetnoj situaciji, a, pored navedenog, predmetno rješenje nije bilo predmet ocjene zakonitosti pred ovim Sudom.
12. Slijedom izloženog, ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju zbog nepredvidivog zaokreta u sudskoj praksi ovog Suda došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, a iz kojeg razloga u konkretnom slučaju nije primjenjiva praksa Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva tužiteljica.
13. Kako je, dakle, razvidno da je osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda doneseno temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava i odredbi ZUS-a, a koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu pa, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora, iz kojeg razloga je neosnovana i njezina žalba protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a i odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
