Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-367/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o. za komunalne djelatnosti, Hrvatska Dubica, Petra Berislavića 39, OIB: 888124811471, kojeg kao punomoćnik zastupa Marko Rafaj, odvjetnik u Sisku, protiv tuženice FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica u Sisku, radi novčane tražbine – skupljanje i odvoz komunalnog otpada, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, broj Povrv-255/2020-11 od 17. ožujka 2023., 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, broj Povrv-255/2020-11 od 17. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" Održava se na snazi platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska, S. i A. Radića 25, broj: Ovrv-491/2020 od 19. listopada 2020. godine, kojim se nalaže tuženici FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Komunalac d.o.o., OIB 88124811471 iz Hrvatske Dubice, Petra Berislavića 39 isplati iznos od 49,13 € / 370,24 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana računajući iste:

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 1. 06. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 06. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 07. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 08. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 09. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 10. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 11. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 12. 2019. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 01. 2020. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 02. 2020. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 03. 2020. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 04. 2020. do isplate,

- na iznos od 3,79 € / 28,48 kn od 16. 05. 2020. do isplate,

II Nalaže se tuženici FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Komunalac d.o.o. za komunalne djelatnosti Hrvatska Dubica, Petra Berislavića 39, OIB 88124811471 naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 124,43 € / 937,00 kuna u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno izjavila žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava tj. zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz tužiteljevu obvezu naknaditi tuženici parnične troškove.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da se radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

6. Prema članku 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3., te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Žaliteljica u bitnom osporava svoju pasivnu legitimaciju. Navodi da nije proizvođač otpada te da tužitelj nije sakupljao i odvozio otpad slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Žaliteljica tvrdi da je tužitelj propustio postupiti prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne Novine 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, na snazi do 31. srpnja 2021., dalje ZOGO) koji je bio na snazi u spornom razdoblju.

8. Tuženičina tvrdnja da tužitelj nije prikupljao i zbrinjavao komunalni otpad, ukazuje na žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se, kako je to već istaknuto, presuda u ovom sporu male vrijednosti ne može pobijati.

9. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak u kojem je, po prijedlogu za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv ovršenice kao tuženice, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska, broj OVRV-491/2020. od 19. listopada 2020.godine. Protiv tog rješenja o ovrsi, prigovor je izjavila ovršenica. Prvostupanjski je sud rješenjem od 22. veljače 2021. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. Tužitelj potražuje temeljem vjerodostojne isprave - financijske kartice potrošačkog mjesta s otvorenim računom (stranica 5 spisa) - plaćanje duga od 49,13 eura (370,24 kn) iz osnove odvoza komunalnog otpada za razdoblje od travnja 2019. do travnja 2020. Potraživanje se odnosi na 50% fiksnog dijela cijene, odnosno na minimalnu cijenu sakupljanja i odvoza komunalnog i biorazgradivog otpada umanjenu za 50%.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženica vlasnica nekretnine u naravi kuće na adresi [adresa];

- da je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica;

- da je u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao dužnik naznačena FJ za potrošno mjesto [adresa], da je naznačen iznos svakog pojedinog računa i to u iznosu od 28,48 kuna i datum dospijeća istog, uz ukupno naznačen iznos dugovanja od 370,24 kuna;

- da je Odlukom o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 31.1.2018. (objavljena u Službenom vjesniku[1] broj 5/2018), propisano da strukturu javne usluge čini fiksni dio cijene: cijena obvezne minimalne usluge (MJU) i varijabilni dio cijene; cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (JCxVxBPxU) i cijena ugovorne kazne (UK);

-da odredbe Cjenika javne usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 18. lipnja 2018. (u daljnjem tekstu: Cjenik) potvrđuju da je cijena javne usluge strukturirana i sadrži cijenu obvezne minimalne javne usluge (MJU) i cijenu usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i ugovorne kazne;

- da prema Cjeniku minimalna mjesečna naknada u kunama iznosi 48,00 kuna, a da je tuženici, obzirom da je samac, određena minimalna javna usluga s popustom od 50% što s PDV-om od 13% iznosi 28,48 kuna mjesečno;

- da je tužitelj pružao javnu uslugu sakupljanja i prikupljanja sakupljanja i odvoza komunalnog otpada na području općine [adresa] i u ulici u kojoj živi tuženica;

- da na izdanim tužiteljevim računima broj pražnjenja kante od 120 l iznosi „0“ odnosno da je tužitelj pružao javnu uslugu i obračunao tuženiku minimalnu uslugu s popustom od 50% jer tuženik nije predao kantu s minimalnim otpadom.

1 „Službeni vjesnik“ službeno glasilo gradova Čazma, Glina, Hrvatska Kostajnica, Novska i Petrinja, te općina Donji Kukuruzari, Dvor, Gvozd, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Lekenik, Lipovljani, Martinska Ves, Sunja i Topusko.

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi te obvezao tuženika na plaćanje predmetnog potraživanja.

13. Naime, prvostupanjski sud se u svojoj presudi pravilno poziva na pravno shvaćanje koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-II/2492/2017. pod točkom 25.3. koje glasi: "…Dakle, Ustavni sud primjećuje da je i ZOGO u navedenom članku 33. stavku 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te se ne mogu prihvatiti prigovori predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da je iz tog razloga Uredba: 50/17-84/19 u tom dijelu u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a. Stoga je Ustavni sud suglasan s navodom u očitovanju Vlade da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Kako navodi Vlada u očitovanju, poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete ."

14. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci, a koje je obvezno i za sve sudove u Republici Hrvatskoj, svi vlasnici nekretnina dužni su snositi trošak fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada.

15. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno na povredu odredbi ZOGO-a nisu osnovani.

15.1 . Člankom 6. stavkom 1. točkom 1. ZOGO-a, na povredu kojeg se tuženica posebice osvrće u žalbi, propisana je primjena načela “onečišćivač plaća“. Tom odredbom onečišćivač se definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

15.2. U konkretnoj situaciji, obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženica živi u predmetnoj nekretnini, životno je i logično da ista proizvodi otpad, posljedično bivajući i sama onečišćivač u smislu odredbe navedene u prethodnoj točki obrazloženja. Obzirom da su javnu uslugu zbrinjavanja otpada dužni plaćati svi vlasnici nekretnina, plaćanjem te usluge s popustom od 50%, tuženici se ne nameću neproprocionalni troškovi.

16. Također valja kazati da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu, pa tako nije ostvaren žalbeni razlog bitne povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žaliteljica sadržajno ukazuje pogrešno je navodeći kao povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavku 1. ZPP-a., a kako tuženica nije uspjela u žalbi, odlučeno je kao u točki II ove odluke.

Dubrovnik, 19. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Vetma