REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-193/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6677/2012-46 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6677/2012-46 od 4. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UC koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju: iznos od 3.010,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim:

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. siječnja 2009. do isplate:

- na iznos 105,00 eur kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. veljače 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. ožujka 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. travnja 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. svibnja 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. lipnja 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. srpnja 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. kolovoza 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. rujna 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. listopada 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. studenog 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. prosinca 2009. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. siječnja 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. veljače 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. travnja 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. svibnja 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. lipnja 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. srpnja 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. kolovoza 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. rujna 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. listopada 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. studenog 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. veljače 2011. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. ožujka 2011. do isplate;

- na iznos 105,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos 70,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. svibnja 2011. do isplate, kao i isplatiti i iznos 1.796,04 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim u razdoblju od 2. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Navedenu presudu u cijelosti, pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda da u postupanju tuženika nema elementa protupravnosti jer da zatezne kamate na obvezu tuženika, da tužiteljici plati porodiljnu naknadu, nisu započele teći za vrijeme dok upravni sud nije poništio prvotna tuženikova rješenja. Ističe da su prvotna tuženikova rješenja poništena upravo zbog nezakonitosti istih, iz čega proizlazi protupravnost tuženikovog postupanja, a kako je pobijana presuda bazirana isključivo i jedino na navedenom stajalištu, to se presuda ukazuje neosnovanom u cijelosti. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe tužiteljici.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu koja da joj je nastala zbog tuženikova nepostupanja i propuštanja redovnog isplaćivanja novčanih iznosa po osnovi naknade plaće za vrijeme bolovanja i komplikacija u vezi s trudnoćom te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja obveznog rodiljnog dopusta, radi čega da je morala uzeti zajam u iznosu 8.400,00 eur, a u odnosu na koji je u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 20. travnja 2011. vraćala zajmodavcu iznos 105,00 eur mjesečno na ime kamate, čime da joj je nastala šteta u iznosu 3.010,00 eur, a pored toga da je zbog tuženikove isplate iznosa u visini 39.375,67 kn u 2011. godini, kojeg je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tretirao kao dohodak za 2011. smanjen iznos doplatka za djecu za 2012. sa 299,34 kn, koliko je primala u 2011., na iznos od 249,45 kn po djetetu te da je takvim postupanjem tuženika pretrpjela i daljnju štetu u iznosu 1.796,04 kn (mjesečni manji iznos 49,89 kn x troje djece x 12 mjeseci).

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenom stadiju, sporna je odgovornost tuženika za štetu za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala zbog tuženikova nepostupanja i propuštanja redovnog i pravovremenog isplaćivanja novčanih iznosa po osnovi naknade plaće.

8. Prvostupanjski sud je djelom kao nesporne među strankama a dijelom na temelju provedenih dokaza na temelju čl. 8. ZPP utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik 19. ožujka 2009. donio zaključak i rješenje Klasa: UP/I-502- 06/08-01/2499 kojim je odbijena prijava tužiteljice na obvezno zdravstveno osiguranje te joj nije priznat status osigurane osobe tuženika za zdravstveno osiguranje temeljem radnog odnosa sa danom 1. kolovoza 2008., te je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u vremenu od 3. rujna 2008. do 30. rujna 2008. na teret sredstava tuženika kao i zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja obveznog rodiljnog dopusta;

- da je Direkcija tuženika 22. srpnja 2009. povodom žalbe tužiteljice donijela rješenje Klasa: UP/II-503-01/09-01/68 kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela od 19. ožujka 2009.;

- da su presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj US-9932/2009-4 od 27. siječnja 2011. poništeni zaključak i rješenje prvostupanjskog tijela tuženika od 19. ožujka 2009. te rješenje drugostupanjskog tijela od 22. srpnja 2009.;

- da je, postupajući po presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, tuženik na ime neisplaćenih mjesečnih obroka naknade plaće uplatio tužiteljici dana 24. ožujka 2011. iznos 16.261,44 kn, dana 18. travnja 2011. iznos 40.457,54 kn i dana 19. travnja iznos 2.491,21 kn, čime je tuženik sveukupno na ime glavnice tražbine naknade plaće isplatio tužiteljici iznos 59.210,19 kn;

- da je u parnici koja je kod suda prvog stupnja vođena pod posl. br. P-7242/11 po tužbi tužiteljice protiv tuženika radi isplate naknade štete i isplate, pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pored ostalog i za isplatu zatezne kamate na mjesečne naknade plaće te isplatu davanja HZZO-a za novorođenu djecu;

-da je iz iskaza tužiteljice, svjedoka LC i ČC te uvidom u Izjavu vjerovnika [obrt], obrta za graditeljstvo utvrđeno da je tužiteljica pozajmila novac (8.400,00 eur) od obrta [obrt] čiji je suvlasnik ČC, te da je tužiteljica 20. travnja 2011. zajam vratila u gotovini, uvećan za dogovorenu kamatu 15% godišnje;

-da tužiteljica nije dokazala da bi, na ime zajma, mjesečno vraćala kamatu u iznosu 105,00 eur kako to potražuje jer je u tom dijelu njezin iskaz suprotan sadržaju pisane Izjave i iskazu svjedoka LC koji navodi da se isplata od strane tuženika i vraćanje zajma poklopilo.

8.1. Obzirom na ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio zahtjev tužiteljice s osnova naknade štete, zaključujući da tužiteljica nije dokazala postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, jer sve i da se prihvati tvrdnja tužiteljice da je zbog postupanja tuženika uzela zajam kojeg je vraćala mjesečnim otplatama kamate u iznosu 105,00 eur, a čime da je ukupno vratila 3.010,00 eur na ime zatezne kamate koju pak kao nastalu štetu potražuje od tuženika, ista nije u skladu sa odredbom čl. 219. st.1. u vezi čl. 221. a ZPP dokazala protupravnost u postupanju tuženika imajući u vidu da je nakon donošenja presude Upravnog suda (27. siječnja 2011.) tužiteljici priznato pravo na tražene naknade plaća i od tada dakle, kada je određeno pravo i priznato – teče obveza isplate novčanog iznosa tužiteljici (što je i nesporno učinjeno tijekom 2011.), pa stoga tuženik nije bio u zakašnjenju sa ispunjenjem svoje obveze za vrijeme dok su na snazi bila rješenja koja su poništena presudom Upravnog suda. To stoga što rješenja upravnog tijela tuženika nisu utvrđena ništetnim, već su poništena, a što znači da su ista prestala proizvoditi pravni učinak od trenutka donošenja presude Upravnog suda, pa je neosnovan navod tužiteljice da trpi štetu uslijed "tuženikovog nepostupanja tj. propuštanja redovnog i pravovremenog isplaćivanja tužiteljici novčanih iznosa po osnovi naknade plaće", a posljedično tome tužiteljica nije dokazala štetnu radnju tuženika niti njenu protupravnost. Iz istih razloga prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan i dio zahtjeva kojim tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu 1.796,04 kn, radi smanjenja mjesečnog iznosa doplatka za djecu u tom iznosu za 2012. godinu jer se radi se o pravu (dječji doplatak) o kojem se odlučuje u upravnom postupku, radi čega redovni sud nije nadležan odlučivati o visini tog doplatka, niti kao o prethodnom pitanju, a tužiteljica ni za tu potraživanu štetu nije dokazala ni visinu niti osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, prema čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19., dalje: ZID ZPP 19), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je na utvrđeno činjenično stanje (koje žaliteljica žalbom ne pobija) pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. U Zakonu o obveznim odnosima kao općem propisu koji uređuje materiju odgovornosti za štetu nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

11.1. U pravnoj se teoriji kao opće pretpostavke odgovornosti za štetu navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost. Za postanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se kumulativno ispune te pretpostavke.

12. Prvostupanjski sud je, i po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala štetnu radnju tuženika ni protupravnost u postupanju tuženika, kao nužne pretpostavke odgovornosti za naknadu štete.

12.1. To stoga što od donošenja zaključka i rješenja prvostupanjskog tijela tuženika 19. ožujka 2009. kojim je odbijena prijava tužiteljice na obvezno zdravstveno osiguranje te joj nije priznat status osigurane osobe te je u svezi s tim odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u vremenu od 3. rujna 2008. do 30. rujna 2008. na teret sredstava tuženika kao i zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja obveznog rodiljnog dopusta, pa sve do donošenja rješenja tuženika Klasa:UP/I-502-06/11-01/1151, Urbroj:338-21-08-11-2 od 2. svibnja 2011. (koje je doneseno nakon odluke Upravnog suda Republike Hrvatske broj:Us- 9932/2009-4 od 27. siječnja 2011. kojim su poništeni rješenje drugostupanjskog upravnog tijela te zaključak i rješenje prvostupanjskog tijela tuženika), kojim je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta od 9. srpnja 2009. do 25. prosinca 2011. nije egzistirao nikakav pravni osnov na temelju kojeg bi tuženik bio u obvezi vršiti mjesečno plaćanje naknade plaće tužiteljici. Prema tome, neisplata mjesečne naknade plaće u utuženom periodu ne predstavlja štetnu radnju te tuženik neisplatom te naknade nije postupao protupravno, pa posljedično tomu nisu ispunjene nužne pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu tužiteljici koja joj je nastala plaćanjem mjesečnih kamata na pozajmljeni iznos u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 1. svibnja 2011. Stoga je prvostupanjski sud odbijanjem tužiteljičinog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 3.010,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 238,38 EUR (1.796,04 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužiteljica potražuje zbog smanjenja doplatka za djecu za 2012. budući da o pravu roditelja na dječji doplatak i visini tog doplatka odlučuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u upravnom postupku te prvostupanjski, kao ni ovaj sud, nije ovlašten odlučivati o visini tog doplatka niti kao o prethodnom pitanju, a tužiteljica ni za tu utuženu štetu nije dokazala postojanje osnovnih pretpostavki odgovornosti za štetu.

14. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kako su zaključak i rješenje prvostupanjskog tijela te rješenje drugostupanjskog tijela tuženika poništeni upravo zbog nezakonitosti iz čega da jasno proizlazi i protupravnost postupanja tuženika, navesti je da, i kad bi se radilo o nezakonitom postupanju prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela tuženika, tuženik ne bi bio odgovoran za naknadu štete tužiteljici. Naime, prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne Novine“ broj: 150/11., 12/13., 93/16., 104/16.) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Gotovo istovjetna odredba sadržana u čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 69/19.).

14.1. Na taj se način primarna odgovornost Republike Hrvatske utvrđuje neovisno o tome na kojoj razini djelovanja (Republike, županije, općine, odnosno grada ili pravne osobe s javnim ovlastima) došlo do štete kao posljedice nezakonitog ili nepravilnog rada. Stoga, u slučaju da je tužiteljica i pretrpjela štetu nezakonitim radom tuženika koji ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz zdravstvenog osiguranja i ako bi štetu počinio u obavljanju tog posla, tada bi za tu štetu odgovarala Republika Hrvatska, a ne tuženik.

15. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP.

Pula - Pola, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković