Poslovni broj: Usž-1305/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DRIJEN d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, Lučko, Ježdovečka 7 b, OIB: 41040680817, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 33 Us I-225/2023-10 od 13. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 33 Us I-225/2023-10 od 13. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/53, URBROJ: 531-07-01- 2/03-22-2 od 16. prosinca 2022. (točka I. izreke), poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/22-008/200, URBROJ: 251-10-32/003-22-5- MĆ od 27. siječnja 2022. (točka II. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 27. siječnja 2022., kojim je tužitelju, nakon početka prijave građenja, utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju plastenika u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (IV. zona) u ukupnom iznosu 61.703,04 kune, izgrađenog temeljem glavnog projekta.

3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da pogrešno navođenje brojčane oznake katastarskih čestica (ispravno treba stajati kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica]), ne utječe na utvrđenu obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno pravilnost rješenja upravnih tijela jer je tu grešku moguće ispraviti primjenom instituta otklanjanja grešaka u rješenju. Osporava utvrđenje suda da obveza plaćanja komunalnog doprinosa prilikom građenja postoji samo u slučaju građenja na građevinskom zemljištu kako je ono definirano člankom 3. stavkom 1. točkom 9. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13,65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, dalje: ZPU). Ističe da se odredba članka 76. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (,,Narodne novine", broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) ne može tumačiti na način da se komunalni doprinos za građenje građevine plaća samo za ono građenje koje se izvodi na građevinskom zemljištu, jer je tom odredbom propisano i da se komunalni doprinos plaća i prilikom ozakonjenja građevine, a građevine se prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama mogu ozakoniti i ako su izgrađene izvan građevinskog područja. Također, izvan građevinskog područja mogu se u skladu s mjerodavnim prostornim planovima graditi određene građevine, kao što je to u predmetnom slučaju gradnja plastenika, no isto ne znači da kod građenja takvih građevina ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Predmetni plastenici izgrađeni su u skladu s glavnim projektom. Međutim, da je za neku drugu vrstu građevina koje se grade izvan građevinskog područja izdana građevinska dozvola, tom dozvolom bila bi određena građevna čestica i predmetno zemljište bi postalo građevinsko, sve u smislu članka 3. stavka 1. točke 9. ZPU-a i za takvo građenje postojala bi i obveza plaćanja komunalnog doprinosa, a predmetna obveza postoji i ovom slučaju, jer na istu ne može biti od utjecaja okolnost što nije izdana građevinska dozvola, nego je građenje dozvoljeno na temelju glavnog projekta. Pogrešan je i zaključak suda da tužitelj na predmetnom zemljištu ne uživa nikakvu pogodnost građevinskog zemljišta, imajući u vidu da se komunalni doprinos plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine. Područje uz predmetne kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opremljeno je komunalnom infrastrukturom jer tužitelj do navedenih čestica pristupa nerazvrstanom cestom, [adresa], koja ima javnu rasvjetu, i to, između ostaloga, i neposredno ispred čestica tužitelja, pa ne stoji utvrđenje da tužitelj ne uživa nikakvu pogodnost građevinskog zemljišta. Osim toga, a glede obrazloženja suda u vezi propisanih iznosa jediničnih vrijednosti, ukazuje da se iznos od 2 kn/m3 kod ozakonjenja zgrada namijenjenih poljoprivrednoj djelatnosti odnosi samo na zgrade do 2.500 m3 (u konkretnom slučaju obujam plastenika je 4.407,16 m3) i samo ako je podnositelj zahtjeva za ozakonjenje fizička ili pravna osoba koja je posebnim propisom utvrđena kao subjekt malog gospodarstva. Navodi da se komunalni doprinos plaća za građenje ili ozakonjenje građevina, u iznosu koji ovisi o utvrđenoj zoni u jedinici lokalne samouprave (položajna pogodnost zemljišta), dok se komunalna naknada plaća samo ako se nekretnina nalazi na području na kojem se obavljaju određene komunalne djelatnosti i koje je opremljeno određenom komunalnom infrastrukturom. Slijedom svega navedenog, osporava shvaćanje prvostupanjskog suda da obveza plaćanja komunalnog doprinosa postoji isključivo u slučaju građenja na građevinskom zemljištu i predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, navodi da je tuženikov pokušaj da dislocira plastenik na građevinsko zemljište i prenamijeni isto, neutemeljen i manjkav. Predmetni plastenik je izgrađen na poljoprivrednom zemljištu, a prema članku 3. stavku 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 20/18., 115/18, 98/19. i 57/22.), poljoprivrednim površinama se smatraju one koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Iz posjedovnog lista razvidan je način uporabe predmetnih čestica, opisanih kao livada i oranica, iz čega proizlazi da se doista radi o poljoprivrednom zemljištu, pa se samim time plaćanje komunalnog doprinosa ne može podvesti pod definiciju iz ZKG-a, odnosno Odluke o komunalnom doprinosu u dijelu koji se odnosi na korištenje položajne pogodnosti građevinskog zemljišta. Stoga činjenica da se radi o poljoprivrednom zemljištu i da plastenik ima poljoprivrednu namjenu, otklanja obvezu tužitelja na plaćanje komunalnog doprinosa. Zaključno, navodi da je komunalni doprinos utvrđen za nekretnine koje nisu u vlasništvu tužitelja ii na kojima nije gradio, slijedom čega mu se ne može naložiti plaćanje komunalnog doprinosa za tuđe vlasništvo. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti.

4.1. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, ostaje kod dosadašnjih očitovanja i predlaže u postupku povodom žalbe odlučiti prema stanju spisa.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.

7. Osnovan je žalbeni prigovor da na ocjenu zakonitosti upravnih rješenja nije od utjecaja činjenica pogrešne brojčane oznake katastarskih čestica jer je tu pogrešku u rješenju javnopravno tijelo moglo ispraviti primjenom odredbe članka 104. Zakona o upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).

8. Međutim, ovaj Sud nalazi pravilnim stajalište prvostupanjskog suda da, u konkretnom slučaju, nema mjesta utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

9. Člankom 76. stavkom 1. ZKG-a propisano je da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je komunalni doprinos utvrđen za izgradnju građevine poljoprivredne namjene, plastenik, izgrađen na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastru i bazi zemljišnih podataka opisane kao oranica, odnosno livada. Osim toga, u izjavi projektanta navodi se da se plastenik nalazi u obuhvatu Prostornog plana Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 3/18 – pročišćeni tekst), prema kartografskom prikazu „1.A Korištenje i namjena prostora, površine za razvoj i uređenje – izmjene i dopune 2017“ čestice se nalaze u zoni poljoprivrednog tla isključivo osnovne namjene P1, a prema kartografskom prikazu „Građevinska područja naselja – izmjene i dopune 2017“ predmetne čestice se nalaze izvan građevinskog područja. Prema točki 2.4.2.1. stavku 6., poljoprivredne gospodarske građevine izvan građevinskog područja plastenici se mogu postavljati na poljoprivrednim površinama, ako to nije u suprotnosti s lokalnim uvjetima i zaštitom okoliša.

11. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 76. stavka 1. ZKG-a, iz koje proizlazi obveza plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju postojanja položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju, o čemu se ovdje ne radi jer iz podataka spisa proizlazi da predmetni plastenik nije izgrađen na građevinskoj čestici, već na poljoprivrednom zemljištu izvan građevinskog područja, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nema mjesta utvrđivanju komunalnog doprinosa primjenom navedene odredbe ZKG-a.

12. Kraj takvog stanja stvari, ostali žalbeni prigovori tuženika nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

13. Iz navedenih razloga je, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović