Poslovni broj: Usž-4222/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „Hrvatske elektroprivrede“ d.d. iz Zagreba, Grada Vukovara 37, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave) iz Zagreba, Grada Vukovara 49, radi nepotpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-266/24-7 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-266/24-7 od 7. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašavanja ništavim rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/21-01/452, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 9. veljače 2024. i rješenja Primorsko goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-944-17/21-01/14, URBROJ: 2171/1-03-03/6-21-4 od 10. studenog 2021. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nepotpuno izvlaštenje k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi izgradnje KB 35 kV Ts 110/35 kV Delnice-TS 32/20 kV Gerovo-preostale dionice voda i KB 20 kV Gerovo-TS 20/0,4 kV iz razloga jer je u postupku utvrđeno kako je lokacijska dozvola, KLASA: UP/I-350-05/18-03/1, URBROJ: 2170/1-03-03/2-18-10 od 04. prosinca 2018. prestala važiti.
2. Protiv prvostupanjske presude upravnog suda tužitelj je izjavio žalbu iz razloga jer smatra da je istom povrijeđen zakon na štetu tužitelja, odnosno kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno te presuda nije dostatno obrazložena, a čime su povrijeđena pravila postupka. Tužitelj smatra kako se u smislu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine i postupak izvlaštenja imaju smatrati jednim jedinstvenim postupkom, a ne kao dva odvojena upravna postupka kako to zaključuje sud i tijela upravnog postupka jer postupak osiguranja dokaza sam po sebi nema svrhe bez postupka izvlaštenja. Slijedom takvih navoda, smatra da je predmetna lokacijska dozvola i dalje važeća budući je 8. lipnja 2020. podnesen uredan prijedlog za osiguranje dokaza sukladno Zakonu o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) te je navedenim danom prestao teći rok za istek važenja predmetne lokacijske dozvole. U suprotnom, lokacijskoj dozvoli bi mogao isteći rok za vrijeme trajanja upravnog postupka (bilo za vrijeme postupka osiguranja dokaza ili odlučivanja o prijedlogu za izvlaštenje) samo zato što nadležno tijelo državne uprave nije u roku od dvije godine okončalo postupak, što bi korisnika izvlaštenja dovelo u neizvjesnost hoće li se o njegovom zahtjevu riješiti u roku u kojem važi lokacijska dozvola te bi posljedično dovelo do pravne nesigurnosti. Ističe kako je izgradnja elektroenergetskih objekata, poput predmetnog, od interesa za Republiku Hrvatsku sukladno članku 4. Zakona o energiji. Budući da je nužno prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje provesti postupak osiguranja dokaza, na čije trajanje i tijek korisnik izvlaštenja ne može objektivno utjecati, a za vrijeme kojeg postupka prema stajalištu prvostupanjskog suda teče rok za istek lokacijske dozvole, korisnici izvlaštenja stavljeni su u nepovoljan i neizvjestan položaj. Smatra kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske budući da pobijana presuda nije dostatno obrazložena. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi presudu te donese novu presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporene presude u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Naime, prvostupanjskom presudom potvrđena je pravilnost i zakonitost rješenja ovdje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja upravnog tijela kojim je odbijen zahtjev ovdje tužitelja za nepotpuno izvlaštenje k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi izgradnje KB 35 kV Ts 110/35 kV Delnice-TS 32/20 kV Gerovo-preostale dionice voda i KB 20 kV Gerovo-TS 20/0,4 kV iz razloga jer nije priložena pravomoćna lokacijska dozvola uz predmetni zahtjev.
7. Odredbom članka 30. ZOIN-a propisano je koji se prilozi moraju dostaviti uz prijedlog za izvlaštenje, te je jedan od njih i pravomoćna lokacijska dozvola za izgradnju građevine ili izvođenje radova na nekretnini za koju se predlaže izvlaštenje.
8. Prema podacima iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi kako je predmetna lokacijska dozvola, KLASA: UP/I-350-05/18-03/1, URBROJ: 2170/1-03-03/2-18-10 izdana dana 4. prosinca 2018., a postala pravomoćna dana 12. siječnja 2019. godine, dok je zahtjev za nepotpuno izvlaštenje podnesen dana 15. travnja 2021.
9. Odredbom članka 150. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19., dalje: ZPU) propisano je kako lokacijska dozvola prestaje važiti ako se u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole između ostalog ne podnese zahtjev za donošenje rješenja o izvlaštenju.
10. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, nesporno proizlazi kako je predmetna lokacijska dozvola prestala važiti dana 13. siječnja 2021., dakle prije dana podnošenja zahtjeva za nepotpuno izvlaštenje te je pravilno utvrđeno kako na dan podnošenja zahtjeva za nepotpuno izvlaštenje tužitelj nije priložio pravomoćnu lokacijsku dozvolu.
11. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 150. stavka 3. ZPU-a kojim je propisano kako rok važenja lokacijske dozvole ne teče između ostalog za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja, budući je nesporno utvrđeno kako je u trenutku podnošenja zahtjeva za nepotpuno izvlaštenje lokacijska dozvola već istekla.
12. Prigovor tužitelja kako je on u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, a koji je prethodio podnošenju predmetnog zahtjeva za nepotpuno izvlaštenje imao važeću lokacijsku dozvolu nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
13. Naime, i po ocjeni ovog Suda, postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine koji prethodi podnošenju prijedloga za izvlaštenje je zaseban upravni postupak u kojem se utvrđuju činjenice različite u odnosu na sam postupak izvlaštenja te se sam postupak izvlaštenja, ovisno o utvrđenim činjenicama ne mora nužno okončati donošenjem rješenja o izvlaštenju i izvlaštenjem iste.
14. U odnosu na istaknuti prigovor tužitelja kako pobijana presuda nije dostatno obrazložena, ovaj Sud ističe kako sud nije dužan obrazlagati subjektivne stavove tužitelja iznesene tokom spora, već isključivo pravno relevantne činjenice koje su bitne za rješavanje upravne stvari u konkretnom slučaju.
15. Kako tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u pitanje zakonitost prvostupanjske presude upravnog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 14. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
