Poslovni broj: Usž-2865/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice, Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LP iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3234/2022- 6 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3234/2022-6 od 22. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-3234/2022-6 od 22. svibnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/21- 01/52, urbroj: 513-04-22-2 od 20. rujna 2022. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi da ukoliko je osnovan prigovor da se iz upravnog akta ne može utvrditi o kojem se poreznom rješenju radi, sva utvrđenja koja je iz stanja spisa izvelo tuženo tijelo i prvostupanjski sud ne mogu biti pravilna i na zakonu osnovana. Ističe da nije zahtijevao donošenje rješenja o ispravku, već je tako samo zaključilo upravno tijelo. Poziva se na odredbu članka 104. Zakona o općem upravnom postupku koja propisuje ispravljanje pogrešaka. Ističe nejasnim zaključak prvostupanjskog suda da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito odlučilo o tužiteljevom zahtjevu za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza na promet nekretnina, obzirom da iz tog rješenja uopće nije razvidno o kojem se materijalnom rješenju radi. Predlaže da Sud uvaži ovu žalbu, ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj 7. siječnja 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga koji se odnosi na dugovanje utvrđeno po rješenju o utvrđivanju porezne obveze od 19. prosinca 2017. koje je postalo izvršno 12. siječnja 2018., a dugovanje iznosi ukupno 15.471,58 kuna (glavnica 13.320,00 kuna i kamate u iznosu od 2.151,58 kuna) i to na ime poreza na promet nekretnina. Nadalje, proizlazi da je rješenjem tuženika od 20. rujna 2022. koje je predmet ovog upravnog spora odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 14. siječnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga.
7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 108. stavka 1. i 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20).
9. Imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe Općeg poreznog zakona prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su prvostupanjsko porezno tijelo i tuženik pravilno i zakonito postupili kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga iz razloga jer iz podataka u spisu proizlazi da zastara predmetnog duga nije nastupila.
10. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelju porezna obveza poreza na promet nekretnina utvrđena rješenjem tijela prvog stupnja od 19. prosinca 2017. koje je postalo izvršno 12. siječnja 2018., zastara prava na naplatu predmetne porezne obveze počela je teći 1. siječnja 2019. pa jasno proizlazi da do podnošenja zahtjeva tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog dugovanja 7. siječnja 2021. nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da su rješenja tijela prvog stupnja i tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga zakonita.
11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključan prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
