Poslovni broj: Usž-2349/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BIG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, Pape Ivana Pavla II. 7, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-327/2023-8 od 23. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-327/2023-8 od 23. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-327/2023-8 od 23. svibnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, klasa: UP/II-118-01/22-01/26, urbroj: 534-07-1-2/3-23- 02 od 13. siječnja 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatske ljekarničke komore, klasa: UP/I-034-04/22-02/32, urbroj: 330-01-22-7 od 18. listopada 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, stečene na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta Bijeljina, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka jer se u obrazloženju odluke nije izjasnio o prijedlozima i prigovorima stranaka. Navodi da sud nije obrazložio zbog čega se bitne razlike u stručnim kvalifikacijama ne mogu nadoknaditi propisanim dopunskim mjerama, pozivajući se pritom na članak 18. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Smatra da prvostupanjski sud nije primijenio članak 32. tog Zakona, a kojim su propisani minimalni predmeti za kvalifikaciju farmaceuta nego svoju odluku temelji isključivo na mišljenju Povjerenstva Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu koje nije niti obvezujuće za nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Smatra da nadležno tijelo nije bilo ovlašteno odbiti podneseni zahtjev bez provođenja dopunskih mjera, već je zahtjev tužiteljice trebalo odbaciti. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je odbio predložene dokazne prijedloge. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da se presuda temelji isključivo na mišljenju Povjerenstva, a trebalo je primijeniti odredbe materijalnog prava i to članak 18., članak 32. i članak 62. navedenog Zakona. Poziva se na članak 18. stavak 4. Zakona iz kojeg proizlazi da je nadležno tijelo bilo dužno pozvati tužiteljicu na očitovanje o izboru dopunskih mjera. Navodi da prvostupanjski sud nije naveo koji opravdani razlozi koje je prepoznala sudska praksa Suda Europske unije postoje pa da je nadležno tijelo moglo odbiti zahtjev tužiteljice. Smatra da kada akreditaciju vrši neovisno međunarodno tijelo nema potrebe za vršenjem dodatne kontrole i usporedbe programa te navodi da na taj način postupaju Njemačka i Austrija. Smatra da je postojala nužnost provođenja vještačenja i usporedbe studijskih programa iz Rijeke i Splita sa studijskim programom iz Zagreba i Bijeljine. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar te naloži tuženiku naknaditi troškove postupka.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge sadržane u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u prvostupanjskom upravnom sporu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda osporava žalbom.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 10. lipnja 2022. podnijela tijelu prvog stupnja zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, stečene u inozemstvu 26. srpnja 2017. na Univerzitetu Bijeljina, Farmaceutski fakultet Bijeljina, Bosna i Hercegovina. Iz obavijesti Nacionalnog ureda ENIC/NARIC pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, klasa: 602-06/22-01/0034, ubroj: 355-03-01-22-0023 od 18. listopada 2022. proizlazi da je Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Bijeljini, Bosna i Hercegovina, 2021. godine prošao postupak akreditacije koji vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete Bosna i Hercegovina. Dakle, proizlazi da je tužiteljica diplomu stekla prije akreditacije studijskog programa visokog učilišta Univerzitet Bijeljina, Farmaceutski fakultet, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska.
8. Nadalje, proizlazi da je Povjerenstvo za utvrđivanje razlika studijskih programa Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu (dalje: Povjerenstvo) 30. rujna 2022. donijelo zatraženu procjenu nastavnog programa visokoškolske institucije Univerzitet Bijeljina, Farmaceutski fakultet kojim je izvršena usporedba studijskog programa Farmaceutskog fakulteta u Bijeljini sa studijskim programom Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu, te su u postupku vrednovanja nastavnog programa studija farmacije na Farmaceutskom fakultetu u Bijeljini uočene značajne razlike u kvaliteti programa u odnosu na kvalitetu programa studija farmacije Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu.
9. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 84. stavka 1. i 2., članka 86. stavka 1., 3., 4., 7. i 10 te odredbu članka 20. stavka 4. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj: 82/15., 70/19. i 47/20. dalje: Zakon) te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika.
10. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je zahtjev tužiteljice pravilno odbijen jer je usporedbom nastavnog plana i programa integriranog studija farmacije na Farmaceutskom fakultetu u Bijeljini sa programom integriranog preddiplomskog i diplomskog studija farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu utvrđeno da nedostaje devet obaveznih stručnih predmeta (sociologija i zdravstvo, farmaceutika, biofarmacija s farmakokinetikom, molekularna biologija s genetičkim inženjerstvom, magistralna receptura, biokemija lijekova, ljekarnička skrb, zdravstveno zakonodavstvo, farmaceutska etika i deontologija) te sadržaji tih predmeta nisu obuhvaćeni niti jednim drugim predmetom, a pored toga bitno se razlikuju i osnovni ciljevi, sadržaji te ishodi učenja kod još šest obaveznih stručnih predmeta (biološka kemija, biokemija, klinička biokemija s hematologijom, analitika lijekova, konzultacijske vještine, klinička farmacija s farmakoterapijom). Stoga je u postupku vrednovanja nastavnog programa studija farmacije na Farmaceutskom fakultetu u Bijeljini uočena značajna razlika u kvaliteti programa u odnosu na kvalitetu programa studija farmacije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, kako je to pravilno zaključio tuženik, a koju ocjenu je prihvatio i prvostupanjski sud.
11. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude detaljno naveo razlike po pojedinim predmetima (cilj, ishod učenja i sadržaj) te dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje inozemne stručne kvalifikacije koje nije moguće nadoknaditi provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona.
12. Tužiteljica se u žalbi, kao i u tužbi poziva na priznanje strane stručne kvalifikacije od Savezne Republike Njemačke i Republike Austrije te njihovo priznavanje diplome Univerziteta u Bijeljini studija farmacije kao inozemne stručne kvalifikacije. Navedene prigovore pravilno je otklonio prvostupanjski sud sa obrazloženjem da takve isprave ne predstavljaju relevantan dokaz u ovoj pravnoj stvari obzirom da ne postoji pravna stečevina niti zajednički okvir svih zemalja pa stoga takvi navodi i priložene isprave, a koje se odnose na priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije, mogu biti predmetom ocjene samo na propisima kojima se regulira priznavanje tih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj.
13. U pogledu prigovora tužiteljice da prvostupanjski sud nije prihvatio njezine dokazne prijedloga valja reći da ovaj Sud u smislu članka 33. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, a prvostupanjski sud je u svojoj odluci obrazložio razloge za takvu odluku.
14. S obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
