Poslovni broj: Usž-989/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VN, iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici Marija Lončarević i dr.sc. Atila Čolakić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi prisilne naplate duga doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-439/2022-7 od 20. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-439/2022-7 od 20. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-01/21-01/599, URBROJ: 513-04-22-2 od 23. veljače 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-02/2021-001/01400, URBROJ: 513-007-14/2021-01 od 29. rujna 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415- 02/2021-001/01400, URBROJ: 513-007-14/2021-01 od 29. rujna 2021. kojim je utvrđeno da tužitelj kao ovršenik duguje iznos od 6.270,40 kuna te kojim je Financijskoj agenciji naloženo da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je sud osporenu presudu donio uz bitne povrede upravnog postupka zbog toga što se ne poziva na materijalno pravne odredbe relevantne u ovoj pravnoj stvari, pri čemu se tužitelj izričito poziva na odredbu članka 24. stavka 2. Općeg poreznog zakona kojom je propisano da prava iz porezno- dužničkog odnosa prestaju zastarom. Ističe da je nadležno drugostupanjsko tijelo bilo dužno temeljem članka 170. stavka 1. OPZ-a ispitati zakonitost pobijanog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba. Smatra da je porezni postupak nepravilno i nepotpuno proveden jer da je za utvrđenje činjeničnog stanja bilo neophodno provesti vještačenje na okolnost visine ovršnih isprava i njihovog izračuna, a što prvostupanjski sud nije proveo. Predlaže stoga da Sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno da poništi porezna rješenja uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je protiv tužitelja određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa svih njegovih računa na temelju vjerodostojne isprave, a radi naplate duga doprinosa.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. Odredbom članka 77. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj: 143/13., 127/19. i 41/20. – dalje: ZO) propisano je da je članstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori obvezno. Stavkom 3. istog članka ZO-a propisano je da obrtnici iz stavka 1. ovoga članka postaju članovi Hrvatske obrtničke komore danom upisa u Obrtni registar.
10. Iz odredbe članka 89. stavka 1. ZO-a proizlazi da obvezne doprinose plaćaju svi članovi.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj na temelju vjerodostojne isprave – knjigovodstvenog izlista, koja prileži spisu, duguje iznos od 6.270,40 kuna na ime doprinosa za članstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori, koji nije platio, zbog čega je protiv tužitelja zakonito određena prisilna naplata duga.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo dokaz vještačenjem na okolnost visine duga pa da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer tužitelj nije niti predložio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost visine duga.
13. U odnosu na tužiteljev prigovor da prvostupanjski sud nije vodio računa o nastupu apsolutne zastare prava na naplatu poreza ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
