Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-66/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠŽ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbama optuženog ŠŽ i optuženog VŽ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K- Rz-2/2024-72 od 14. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog ŠŽ i optuženog VŽ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-2/2024-72 od 14. siječnja 2025. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog ŠŽ i optuženog VŽ zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH, pod točkom I i II izreke pobijanog rješenja produljen je istražni zatvor protiv obojice optuženika po zakonskoj osnovi u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.)
1.1.Pod točkom III izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor optuženom ŠŽ i optuženom VŽ uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. lipnja 2023. pa nadalje.
1.2.Pod točkom IV izreke pobijanog rješenja određeno je da žalbe ne zadržavaju izvršenje rješenja (članak 134. stavak 2. ZKP/08.).
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi ŠŽ po braniteljici, odvjetnici Željki Radoš Radičević, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se prihvati žalba i optuženiku ukine istražni zatvor uz eventualnu primjenu neke ili više mjera opreza.
2.1.Žalbu je podnio i optuženi VŽ po branitelju, odvjetniku Domagoju Rešetaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nisu osnovane.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne, valjane i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, kao i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor i do sada primjenjivan protiv optuženika, kao i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očigledno smjera optuženi VŽ kada navodi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama glede postojanja opće pretpostavke u odnosu na njega, kao niti da sadrži razloge o nemogućnosti primjene blažih mjera.
5.1. Protivno žalbenim navodima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da bi optuženici počinili inkriminirano kazneno djelo, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak u cijelosti pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Ističe se žalitelju da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome jesu li optuženici počinili terećeno kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka.
5.2. Slijedom navedenog, nije u pravu optuženi VŽ kada navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, u situaciji kada je optužnica potvrđena, dostatno je obrazložiti osnovanu sumnju navođenjem dokaza na kojima se optužnica temelji, s obzirom na to da su ti dokazi ranije bili predmet razmatranja optužnog vijeća koje je zaključilo da iz sadržaja istih proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje. Stoga je osnovana sumnja da su imenovani optuženici počinili kazneno djelo iz članka 122. OKZ RH u pobijanom rješenju dostatno obrazložena navođenjem da ista proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, uz navođenje pojedinih dokaza, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja, a što se tiče pozivanja prvostupanjskog suda na pronađeno oružje napominje se žalitelju da se isto nalazi na popisu dokaza u optužnici, točnije u točki 16. iste, pa stoga nije neosnovano pozivanje prvostupanjskog suda na isto prilikom obrazlaganja osnovane sumnje.
6. Isto tako, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.1. Protivno žalbenim navodima obojice optuženika, prvostupanjski sud je opravdano izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno zbog postojanje opasnosti od bijega na strani istih. Naime, kada se ima na umu da su obojica optuženika učestalo prelazila granicu u okolne zemlje i to optuženi ŠŽ 48 puta u smjeru Republike Srbije, a optuženi VŽ 54 puta u smjeru Republike Srbije, ali i Federacije Bosne i Hercegovine (list 193 spisa) onda izložene okolnosti, zajedno s težinom kaznenog djela za koje se oni tereti i zapriječenom kaznom i okolnošću da im u tim zemljama prebivaju i neki članovi njihove uže ili šire obitelji, upućuju na bojazan da će optuženici, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i time postati nedostupni pravosuđu Republike Hrvatske, te svojom nedostupnošću ometati vođenje ovog postupka, a rizik od bijega je takve razine da se i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ne može prevenirati određivanjem blažih mjera, a kako to žalbom sugeriraju žalitelji.
6.1.1. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom optuženog ŠŽ kojim ističe da nema državljanstvo Republike Srbije te da ga je ista, u tom slučaju, obvezna izručiti Republici Hrvatskoj.
6.1.2. S obzirom na gore istaknute okolnosti nije u pravu optuženi VŽ kada u žalbi navodi da se "odluka o istražnom zatvoru ne smije temeljiti na vrsti terećenog kaznenog djela" s obzirom da je vrsta i težina kaznenog djela za koje se terete imenovani optuženici i za koje je zapriječena kazna zatvora do 20 godina, samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ali ne i odlučna. Prema tome, prvostupanjski je sud ispravno vrednovao težinu kaznenog djela koje se optuženicima stavlja na teret kao moguću motivaciju za bijeg, a slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3.
ZKP/08. na koju upire žalitelj.
7. Imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. neovisno o visokoj životnoj dobi i zdravstvenim poteškoćama optuženog ŠŽ.
8. Nadalje, nije u pravu optuženi ŠŽ kada ističe da bi mu bila povrijeđena prava zajamčena člankom 1. i 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije), jer pobijano rješenje udovoljava svim zahtjevima postavljenim citiranim aktima. Naime, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje njihovih ustavnih i konvencijskih prava, a obzirom da isto sadrži sve dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
8.1. Nije osnovan niti daljnji žalbeni navod optuženog ŠŽ kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer mu se "prejudicira krivnja" a s obzirom da iz pobijanog rješenja jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da su optuženici počinili terećeno kazneno djelo.
9. Optuženom ŠŽ također se napominje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
10. Konačno, s obzirom na prijedlog optuženog ŠŽ skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da prilikom idućeg preispitivanja istražnozatvorskih razloga ispita ispunjenje pretpostavki za primjenu i izvršenje istražnog zatvora uz elektronički nadzor.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
