Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-91/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CJ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kov 1/2025-7 od 24. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog CJ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kov 1/2025-7 od 24. siječnja 2025., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog CJ, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 131. stavka 3. u vezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv istog po zakonskoj osnovi u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 20. do 22. listopada 2024. te od 25. listopada 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CJ po branitelju, odvjetniku Marinu Hrainu, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da okrivljeniku ukine istražni zatvor, odnosno isti zamijeni adekvatnim mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog CJ iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Naime, protivno žalbenu navodu prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog CJ i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, osim što se okrivljenika tereti za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. počinjeno u četverogodišnjem razdoblju na štetu njegove supruge s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, još ga se dodatno tereti i za jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode koje je ostalo u pokušaju, isto tako, počinjenu na njezinu štetu, kao i za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. KZ/11., koje je počinjeno i na štetu njihove zajedničke djece. Dakle, uzimajući u obzir broj protupravnih radnji koje mu se stavljaju na teret, te da je okrivljenik prema opisu iz optužnice iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti, u svom zbiru, upućuju na postojanje značajne kriminalne količine u okrivljenikovom protupravnom postupanju, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti na štetu istih žrtava. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te opravdavaju nužnost i potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora po navedenoj istražnozatvorskoj osnovi.
7. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se postojeća opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to u žalbi sugerira žalitelj.
7.1. Naime, uzimajući u obzir da su okrivljeniku ranije već bile određene mjere opreza, među ostalim, i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvom iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. koju je okrivljenik nakon tri dana i prekršio uspostavljajući zabranjeni kontakt, unatoč danim jasnim upozorenjima o mogućnosti zamjene istih istražnim zatvorom, pa su mu upravo zbog kršenja te zabrane mjere opreza i zamijenjene istražnim zatvorom, zbog navedenog i po mišljenju drugostupanjskog suda mjere opreza ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, već je to jedino mjera istražnog zatvora.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno odgojno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela, a još manje žalbenim navodom da je mjere opreza prekršio zbog brige o djeci, kao i specifičnosti psihičkog stanja u kojem se nalazio, jer navedeno ni na koji način ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
9. Isto tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenom navoda kojim okrivljenik ističe svoju spremnost da se pridržava svih mjera opreza ukoliko ih sud naloži.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
