Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-86/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TB, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točakama 2. i 3. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog TB podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kov-2/2025-8 od 29. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog TB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kov-2/2025-8 od 29. siječnja 2025., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog TB, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 2. i 3. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 131. stavka 3. u svezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je okrivljeniku uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. listopada 2024.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni TB po branitelju, odvjetniku Ivici Matasu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i okrivljeniku ukine istražni zatvor, a podredno da mu ga zamijeni mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, valjane i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, kao i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
5.1. Protivno žalbenim navodima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak u cijelosti pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Ističe se žalitelju da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka, ako optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza žrtve kojeg će dovesti u vezu sa ostalim provedenim dokazima. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni navod kojim okrivljenik polemizira sa vjerodostojnošću iskaza žrtve obrazlažući navedeno njezinim kolebanjem da podnese kaznenu prijavu, kao i daljnji žalbeni navod kojim iznosi svoje viđenje rezultata provedene istrage.
6. Isto tako, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.
6.1. Naime, protivno žalbenu navodu prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog TB i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, i to unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za prekršaje i kaznena djela. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud pravilno temelji upravo na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, osim što se okrivljenika tereti za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. počinjeno u jednogodišnjem razdoblju na štetu njegove trudne izvanbračne supruge s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, još ga se dodatno tereti i za jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode, isto tako, počinjenu na njezinu štetu i to za vrijeme njezine trudnoće te je prema opisu iz optužnice iskazao iznimnu ustrajnost, bešćutnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju. Sve navedene okolnosti prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u svom zbiru, upućuju na postojanje značajne kriminalne količine u okrivljenikovom protupravnom postupanju, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo na štetu iste žrtve. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti okrivljenika i okolnosti da se protiv njega nikad ranije nije vodio drugi postupak (prekršajni/kazneni), u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Imajući na umu kvalitetu i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe kako prebiva u drugom mjestu na dovoljnoj udaljenosti od žrtve, jer navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.
9. Jednako tako, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u sumnju žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe svoju spremnost na suradnju s pravosudnim tijelima i svoju mlađu životnu dob, a još manje žalbenim navodom kojim ističe da je pred sudom obećao da neće činiti nova kaznena djela i pokazao spremnost da se pridržava eventualno naloženih mu mjera opreza.
10. Isto tako, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, po ocjeni ovoga suda, a protivno žalbenom prigovoru okrivljenika kojim ističe potrebu postojanja novih, "jačih" i kvalitetnijih razloga kod svake daljnje odluke o produljenju istražnog zatvora, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od prvotnog određivanja istražnog zatvora.
11. Također, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da mu se istražni zatvor pretvara u kaznu, jer prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a obzirom da se time nikako ne iscrpljuju rokovi predviđeni člankom 133. ZKP/08.
12. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada ističe da bi mu bila povrijeđena prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije), jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
13. U odnosu na žalbene primjedbe kojima se poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražnozatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu jer su u pobijanom rješenju iznesene one okolnosti koje se tiču konkretno okrivljenog TB te koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
13.1. Nije osnovan niti daljnji žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz pobijanog rješenja jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.
14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
