Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-33/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LL, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I- 26/2024-14 (K-18/2020.) od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog LL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Osijeku na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 58. stavkom 5. KZ/11. prema osuđenom LL produljio je rok za izvršenje posebne obveze iz čanka. 62. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za daljnjih mjesec dana, da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom navedenu pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-18/2020-28 od 16. travnja 2021., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., koja presuda je potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-272/2021-7 od 21. rujna 2022.
1.1. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. osuđeni LL upozoren je da sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko osuđenik bez opravdanog razloga u produljenom roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni LL po branitelju Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "utvrdi rok od 3 godine za naknadu štete kako je i navedeno u obrazloženim odlukama".
3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako osuđenik u žalbi uvodno ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka istu niti pravno, niti sadržajno obrazlaže.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavaka 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti povrede kaznenog zakona, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, osuđeni LL smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer da postupak za opoziv uvjetne osude, nije trebalo ni pokrenuti, budući da rok za izvršenje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. još nije istekao, pa ga sud nije mogao niti produljiti. U prilog takvih svojih tvrdnji navodi da je u "…drugostupanjskoj presudi u točki 3. obrazloženja navedeno da se uvjetna osuda može opozvati ako u roku od 2 godine ne naknadi štetu, no da se tu radi o pogrešci u pisanju, jer je u točki 2. obrazloženja naloženo vraćanje u roku od 3 godine, kao što piše u i u prvostupanjskoj presudi…pa da se ima za valjano uzeti povoljnije za osuđenika…jer je nejasno koji je rok određen za naknadu štete...pa budući je presuda postala pravomoćna u rujnu 2022., to smatra da mu rok za izvršenje te obveze istječe u rujnu 2025.".
7. Međutim, nasuprot takvim tvrdnjama, a razmatranjem spisa predmeta, nije sporno da je postupak za opoziv uvjetne osude pokrenut prijedlogom ovlaštenog tužitelja od 31. listopada 2024. iz razloga što osuđenik u danom roku od dvije godine nije ispunio obvezu iz pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 2021., broj K-18/2020.
7.1. Naime, upravo je tom presudom žalitelj LL, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je primjenom odredbe članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da kazna na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. da u roku od dvije godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da oštećenom stečajnoj masi trgovačkog društva "Horeka trgovina" j.d.o.o. isplati iznos od 249.450,00 kuna, pri čemu je upozoren i na posljedice propuštanja postupanja prema naloženoj obvezi iz izrečene uvjetne osude s tzv. dvostrukim uvjetom, da će se izrečena uvjetna osuda opozvati ako bez opravdanog razloga u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne izvrši svoju obvezu.
7.2. Stoga, iako je točno da je u "…drugostupanjskoj presudi u točki 3. obrazloženja navedeno da se uvjetna osuda može opozvati ako u roku od 2 godine ne naknadi štetu… a u točki 2. obrazloženja naveden rok od 3 godine za vraćanje…", posve je očito da se radi o omašci u pisanju obrazloženja drugostupanjske presude, pa te konstatacije uopće ne utječu na obvezu žalitelja da u roku od 2 godine naknadi štetu oštećenom, budući je tako i presuđen u prvostupanjskoj presudi broj K-18/2020-28 od 16. travnja 2021., a koja presuda je postala pravomoćna presudom Visokog kaznenog sud Republike Hrvatske broj I Kž-272/2021-7 od 21. rujna 2022., odbijanjem žalbe optuženog LL.
7.3. Slijedom prethodnog, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da postupak za opoziv uvjetne osude nije trebalo ni pokrenuti, a niti mu produljivati rok za izvršenje obveze, tvrdeći da mu isti još nije protekao, budući mu je pravomoćnom i izvršnom presudom kojom je oglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, kazna zatvora na koju je osuđen uvjetovana nečinjenjem kaznenih djela kroz vrijeme provjeravanja od tri godine te pod daljnjim uvjetom da u roku od dvije godine ispuni obvezu prema oštećenom trgovačkom društvu isplatom naknade štete prouzročene kaznenim djelom od 249.450,00 kuna (33.107,70 eura). S obzirom na to da osuđenik u navedenom roku nije udovoljio posebnoj obvezi iz daljnjeg uvjeta, to je prvostupanjski sud, na zahtjev ovlaštenog tužitelja, pokrenuo postupak za opoziv uvjetne osude.
7.4. Nadalje, a imajući u vidu da se o mogućnosti naknade štete izjasnio sam osuđenik, navodeći pri tome da je spreman i u mogućnosti u potpunosti ispuniti obvezu iz pravomoćne presude, da je i ranije to namjeravao, ali da nije to učinio jer nije imao broj računa stečajne mase, što je sada zatražio i dobio, spreman je već u roku od nekoliko dana djelomično platiti dio iznosa, a u potpunosti u roku od 3 mjeseca, to mu je sud, slijedom takve izjave i odobrio dodatni rok za ispunjenje obveze.
8. Dakle, u ovom postupku zbog opoziva uvjetne osude, osuđenom je temeljem članka 564. stavka 4. ZKP/08., određen novi rok od mjesec dana, kao primjeren za ispunjenje posebne obveze i to stoga što je upravo on tražio da će u dodatnom roku okončati svoje dugovanje, a uz daljnje upozorenje iz članka 58. stavka 5. KZ/11., da sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko osuđenik bez opravdanog razloga ni u produljenom roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti posebnu obvezu.
9. Zbog navedenog na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović