Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-402/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AL i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2024., broj K-57/2019., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom Županijski sud u Zagrebu, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženog AL i optuženog RL oslobodio je optužbe za kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisan kao u izreci presude, a na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. kao i izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi RL po branitelju Dragi Borasu, odvjetniku u Zagrebu te je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije nego se iznesu žalbeni razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, za ocjenu stanja stvari bitno je istaknuti sadržaj podneska državnog odvjetnika od 9. studenog 2021. u kojem se navodi da optuženi AL prebiva u [adresa] te mu je diplomatskim putem u dva navrata uručen poziv za raspravu, kojima se isti nije odazvao, iz čega proizlazi da izbjegava dolazak na sud te je, s obzirom da nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske, predloženo da mu se, na temelju članka 402. stavak 3. ZKP/08., sudi u odsutnosti, kojem je prijedlogu Županijski sud u Zagrebu udovoljio te je rješenjem broj Kv I-169/2021. i K-57/2019. od 17. studenog 2021., zbog naprijed navedenih razloga odredio da se optuženom AL sudi u odsutnosti.
6.1. Nadalje, također je bitno za istaknuti da je povodom zamolnice prvostupanjskog suda upućene nadležnom tijelu u Republici Srbiji, optuženi AL iznio svoju obranu pred Osnovnim sudom u Somboru dana 4. svibnja 2023. (list 1478. do 1479. spisa), te je uz suglasnost državnog odvjetnika prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz sadržaja raspravnog zapisnika od 19. travnja 2024. (list 1568. do 1570. spisa), na kraju dokaznog postupka pročitao zapisnik o ispitivanju optuženika, a nakon toga državni odvjetnik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.
6.1.1. U kontekstu naprijed iznesenih činjenica, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv, niti logičan, žalbeni navod državnog odvjetnika koji u okviru žalbe zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da su se nakon donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti promijenile okolnost jer je optuženik, s obzirom da je ispitan pred Osnovnim sudom u Somboru u Republici Srbiji, postao dostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj te ga je prvostupanjski sud putem međunarodne pravne pomoći trebao pozvati na raspravu ili ga ispitati putem video linka.
6.1.2. S obzirom na sve ono što je izneseno pod točkom 6., žalitelj posve neutemeljeno smatra da to što je optuženik iznio svoju obranu pred Osnovnim sudom u Somboru, upućuje da je isti time postao dostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj, jer je takav zaključak suprotan utvrđenjima zbog kojih je određeno suđenje u odsutnosti te je proturječan i svemu onome što je državni odvjetnik, kao stranka u postupku, s tim u vezi poduzeo. Naime, ako je državni odvjetnik doista smatrao da je optuženik tijekom postupka postao dostupan sudu, onda se postavlja pitanje zbog čega u raspravi nije predložio da se putem međunarodne pravne pomoći optuženiku ponovno dostavi poziv za raspravu, što očito nije učinio jer je bio svjestan da optuženik, protiv kojega je, bez uspjeha, bila izdana i međunarodna tjeralica, izbjegava dolazak pred sud u Republiku Hrvatsku.
6.1.3. S druge pak strane, s obzirom na to da je sud, upravo na prijedlog državnog odvjetnika odredio da će se optuženom AL suditi u odsutnosti, u tom slučaju je posve izlišno bilo provesti njegovo ispitivanje putem video linka, što žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio učiniti, imajući pri tome u vidu da se državni odvjetnik eksplicitno suglasio da se pročita zapisnik o ispitivanju optuženika pred Osnovnim sudom u Somboru, a na kraju dokaznog postupka nije predložio da se navedeni dokaz ispitivanja putem video-linka provede. Osim toga, državni odvjetnik zanemaruje odredbe ZKP/08. sadržane u članku 400. do 404. tog Zakona koje se odnose na pretpostavke za održavanje rasprave, s obzirom na to da u tim odredbama nije predviđena mogućnost da okrivljenik putem video-linka sudjeluje u raspravi.
7. Također, nije u pravu žalitelj ni kad u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da, suprotno stavu suda, obrana optuženog AL ne predstavlja odlučujući ili isključivi dokaz, obzirom da iz svih provedenih dokaza proizlazi da su oba optuženika počinila inkriminirano im kazneno djelo, ne navodeći pri tome konkretno niti jedan dokaz iz kojeg bi to proizlazilo.
8. Optuženom AL i optuženom RL državno odvjetništvo u optužnici izmijenjenoj 19. travnja 2024., stavilo je na teret da su u razdoblju od lipnja 2010. do kraja svibnja 2012. godine u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru, optuženi RL u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit korist zatražio od optuženog AL, direktora trgovačkog društva OO, da s računa tog društva podigne novac u gotovini i potom ga bez pravne osnove preda njemu, na što je optuženi AL, protivno odredbi članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima pristao te je u više navrata s računa koje je to društvo imalo u bankama podigao ukupno 702.000,00 kuna, u protuvrijednosti od 93.171,41 euro, koji novac je predavao optuženom RL, čime je isti za sebe na štetu tog trgovačkog društva pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 702.000,00 kuna, na koji način optuženi AL je počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a optuženi RL kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. u vezi s člankom 37. KZ/11.
9. Na okolnosti naprijed navedenog kaznenog djela optuženi AL u svojoj obrani pred Osnovnim sudom u Somboru, kojoj nije bio prisutan optuženi RL niti njegov branitelj, je naveo da s tvrtkom OO nije imao nikakve veze niti mu je bilo poznato da je bio prijavljen kao djelatnik te tvrtke, a po novac u banku ga je slao optuženi RL koji mu je rekao da je podizanje tog novca bilo neophodno za tvrtku. Optuženi RL je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela te je u svojoj obrani naveo da je radio na gradilištu u Novskoj gdje je glavna bila osoba koja se zvala A te su na tom gradilištu on, ali i AL, morali raditi ono što im je rekao taj A.
9.1. S obzirom na to da na ročištu u kojem je ispitan optuženi AL nisu bili prisutni optuženi RL niti njegov branitelj, ovom optuženiku je bilo uskraćeno pravo da ispituju optuženog AL i na taj način stavi na kušnju vjerodostojnost njegova iskaza, pa je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da se, u smislu članka 431. stavka 2. ZKP/08. radi o nekonfrontiranom iskazu svjedoka (pojam svjedok, prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava, uključuje i iskaz suoptuženika u postupku), pa se samo na tom zapisniku o ispitivanju optuženog AL, bez drugih podupirućih dokaza, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
9.2. Kako iz stanja spisa, odnosno drugih personalnih i materijalnih dokaza koje je sud izveo u postupku, a riječ je o svjedočkom iskazu ĆL, nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Branka Trbovića-Znaića te dokumentaciji vezanoj uz poslovanje trgovačkog društva OO, ne proizlazi da bi optuženi RL na bilo koji način bio umiješan u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, imajući pri tome u vidu da su radnje i postupci obojice optuženika, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela, međusobno povezane, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nema dokaza da su optuženi AL i optuženi RL počinili kazneno djelo za koje se terete, pa ih je, također ispravno, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., oslobodio optužbe.
10. Zbog svega naprijed iznesenog, kako državni odvjetnik svojom žalbom nije doveo u pitanje po prvostupanjskom sudu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i da povodom te žalbe nije utvrđeno postojanje povreda zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
