Poslovni broj: Usž-3342/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PROKURATOR d.o.o., Split, Solinska 49, zastupanog po opunomoćeniku Damiru Gruiću, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije autocesta, složenih cestovnih objekata i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, radi uklanjanja nedostataka utvrđenih inspekcijskim pregledom, odlučujući o žalbi tužitelj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1671/2023-7 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1671/2023-7 od 20. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/23-03/78, URBROJ: 530-08-3-3-1-23-01 od 22. svibnja 2023. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika naređeno je tužitelju da ukloni reklamni pano iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 8, dionica 29, u km 13+530, lijeva strana, postavljen bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da reklamni pano nije postavljen na javnoj cesti jer je postavljen na zaštitnom pojasu, koji nije dio javne ceste, u smislu odredbi Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. i 114/22.), odnosno područje koje može biti u vlasništvu fizičkih osoba za koje su člankom 59. Zakona o cestama propisana određena graničenja. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da neposjedovanje prethodne suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o. predstavlja ugrozu za sigurnost prometa na cestama. Mišljenja je da bi u slučaju ugrožavanja sigurnosti prometa, inspektor skoristio još neku ovlast iz članka 16. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ("Narodne novine", 22/14., 98/19. i 114/22.). Ako reklamni panoi ne ugrožavaju sigurnost prometa na cestama, smatra da tuženik nema ovlaštenje narediti njihovo uklanjanje sa zemljišta u privatnom vlasništvu bez obzira radi li se o zaštitnom pojasu. Upućuje na razliku između reklamnog panoa i reklame, te zaključuje da se pozivom na članak 59. Zakona o cestama može narediti uklanjanje reklame, ali ne I reklamnog panoa. Iznosi da članci 10. i 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa nisu valjana osnova za donošenje osporenog rješenja, radi čega to rješenje nije doneseno od strane ovlaštene osobe. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, čime nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Naime, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanom člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), i z razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

8. Osporeno rješenje doneseno je u inspekcijskom postupku na temelju članka 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta, prema kojem će u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je inspekcijskim nadzorom obavljenim 31. ožujka 2023. utvrđeno da je tužitelj bez suglasnosti koncesionara, Hrvatskih cesta d.o.o., postavio metalnu konstrukciji s dvostranim pločama, na udaljenosti cca 6 metara od vrha usjeka u zaštitnom pojasu državne ceste DC 8, dionica 29, na km 13+530.

10. Tužitelj naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, već smatra da inspektor cesta nije imao ovlaštenje narediti uklanjanje predmetnog reklamnog panoa postavljenog bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o. obzirom da ne ugrožava sigurnost prometa na cestama.

11. Člankom 59. stavkom 1. Zakona o cestama određeno je da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti.

11.1. Na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa (stavak 3.).

11.2. Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovoga članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar (stavak 4.).

12. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe i njihovo smisleno tumačenje, koncesionar odnosno Hrvatske ceste d.o.o. daje suglasnost za postavljanje reklame u zaštitnom pojasu uz javnu cestu ako ona zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti ne ugrožava sigurnost prometa. Budući da je tužitelj postavio predmetni reklamni pano bez zakonom uvjetovane suglasnosti koncesionara, te postupio protivno odredbama Zakona o cestama, to je zakonito cestovni inspektor naredio njegovo uklanjanje.

13.

Ne dovodi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari niti prigovor tužitelja da se članak 59. Zakona o cestama odnosi na reklame, a ne reklamne panoe, obzirom da je reklamni pano namijenjen isticanju reklamne poruke jednako kao i reklama.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Obzirom na neuspjeh u sporu, tužitelj je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

16. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović