Poslovni broj: Usž-240/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, protiv tuženika Dječjeg vrtića Grigor Vitez, Upravnog vijeća, Samobor, Ulica Ivana Perkovca 88/I, OIB: 85322346027, radi upisa djeteta u vrtić, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2695/2024-7 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2695/2024-7 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe i određivanje privremene mjere u predmetu koji se vodi pred prvostupanjskim sudom radi upisa djece u Dječji vrtić Grigor Vitez za pedagošku godinu 2024./2025., u povodu tužbe tužitelja u kojoj traže poništenje tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-601-18/24-01/01, urbroj: 238-27-71/02-24-7 od 2. svibnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 26. ožujka 2024.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu u kojoj iznose razloge zbog kojih smatraju da nije bilo osnove za odbijanje prijedloga za odgodni učinak tužbe i određivanje privremene mjere, jer bi se protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, izvršenjem pojedinačne odluke u konkretnoj stvari nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, tj. jer žalitelji smatraju da su ispunjene pretpostavke propisane u članku 42. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi dalje ističu da sud nije primijenio odredbu članka 119. stavka 5. ZUS-a, a što je dovelo do donošenja nezakonite odluke. Napominju da obrazloženje pobijane odluke o osnovanosti prijedloga za odgodni učinak tužbe sadrži samo jednu rečenicu, a zbog šturog obrazloženja da zakonitost takve odluke nije moguće ispitati. Dodaju da se u predmetnom slučaju radi o nastanku štete koja je teško popravljiva, a smatraju da su nastanak takve štete učinili vjerojatnim, odnosno dokazali su da postoji mogućnost da takva šteta nastane. Tužitelji smatraju da je u konkretnom slučaju sud o pravu djeteta odlučio bez valjane argumentacije, odnosno arbitrarno, bez uvažavanja temeljnih načela upravnog postupka, odnosno da su opisanim postupanjem dovedeni u poziciju u kojoj moraju birati između gubitka prava na upis djeteta u navedenoj pedagoškoj godini i upisa u vrtićki područni odjel koji nije ni postojao u trenutku objave natječaja i provođenja upisa i kojeg nisu ni odabrali u prijavi, jer nisu u mogućnosti dovoditi i preuzimati dijete u radnom vremenu područnog odjela vrtića, s obzirom na prirodu i lokaciju njihovih radnih mjesta, udaljenost područnog odjela od doma djeteta i nedostatak javnog prijevoza do predmetnog područnog odjela. S time u vezi ističu da je tuženik samovoljno i arbitrarno upisao dijete u predmetni područni odjel, unatoč tome što su u zahtjevu za upis djeteta označili pet drugih vrtićkih objekata u koje bi dijete mogli dovoditi u radnom vremenu objekata. Uz navedeno, dalje u žalbi žalitelji dodaju da odgoda učinka odluke o upisu njihovog djeteta nije protivna javnom interesu, a da pobijana odluka u tom dijelu uopće ne sadrži obrazloženje. Nadalje u žalbi ističu da nije jasno je li sud razmatrao nastanak štete u odnosu na tužitelje, kao roditelje ili u odnosu na njihovo mldb. dijete HO kojeg u postupku zastupaju kao zakonski zastupnici, a u čemu također nalaze povredu odredbe članka 119. stavka 5. ZUS-a. Dodaju i da će za mldb. HO (prema Pravilniku tuženika) biti ukinut jedan bod prednosti pri provođenju natječaja za iduću pedagošku godinu 2025./2026. (za sve gradske vrtiće na području Grada Samobora), a time za njih kao roditelje i njihovo mldb. dijete nastaje šteta koja se naknadno ne može popraviti ili nadoknaditi.

Dalje u žalbi žalitelji daju osvrt na propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere, a smatraju da su učinili vjerojatnim i okolnosti za određivanje privremene mjere, tj. nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti, dok nenadoknadiva šteta zbog određivanja privremene mjere ne smije nastati za protivnu stranu.

Zaključno, žalitelji ističu da je njihov prijedlog osnovan, jer za odgodni učinak tužbe i određivanje privremene mjere postoje zakonski uvjeti, a da sud kod odlučivanja o prijedlogu nije utvrdio sve relevantne činjenice, a niti razmotrio dostavljenu dokumentaciju. Napominju da se u predmetnom slučaju radi o pravima i interesima malodobnog djeteta, odnosno o postupku čiji ishod ima neposredan učinak na pravo djeteta na obrazovanje i razvoj, a roditelji su dužni omogućiti ostvarenje tog prava, što ovisi o njihovim obiteljskim, vremenskim, poslovnim i financijskim okolnostima. Smatraju da se u konkretnom slučaju ne može raditi samo o nastanku eventualne materijalne štete, već o nastanku štete koja se teško može popraviti, a ukazuju i na primjenu odredbe članka 43. stavka 4. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe, koja propisuje da udaljenost djeteta od vrtića mora biti najviše 1000 metara, što znači da su uvjeti rada pri odgoju i naobrazbi predškolske djece jasno propisani.

Nadalje u žalbi žalitelji ukazuju i na primjenu odredbe članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta, prema kojoj u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Smatraju da su u prijedlogu učinili vjerojatnim nastanak teško popravljive štete za njihovo mldb. dijete, a i u odnosu na njih kao njegove roditelje, napominjući da se predškolsko obrazovanje njihovog djeteta može osigurati samo u granicama koje su definirane i okolnostima svakodnevnog dolaska i odlaska iz vrtića, radnim i financijskim prilikama te vremenskim mogućnostima tužitelja, kao roditelja.

Tužitelji u žalbi predlažu da ovaj Sud poništi pobijano rješenje te odredi odgodni učinak tužbe i privremenu mjeru.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani, uz osvrt na primjenu mjerodavnog prava u konkretnom slučaju. Dalje u odgovoru na žalbu tuženik daje osvrt na propisane uvjete za odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere, koji smatra da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni, jer protivno žalbenom navodu da se radi o arbitrarnom upisu mldb. djeteta HO, napominje da u smislu mjerodavnih propisa tužitelji nemaju pravo odabira konkretnog dječjeg vrtića, a da se Pravilnikom o upisu djece i ostvarivanju prava i obveza korisnika usluga u Dječjem vrtiću Grigor Vitez iz Samobora propisani kriteriji i redoslijed, odnose na ostvarivanje prednosti pri upisu u redovite programe navedenog vrtića, a ne na ostvarivanje prednosti u dječji vrtić, kako to pogrešno smatraju tužitelji. Dodaje se da tužitelji niti bilo koji roditelji nemaju pravo odabira dječjeg vrtića, već samo mogućnost da kod podnošenja prijave na natječaj navedenu svoje želje, kojima će se udovoljiti ukoliko za to postoje objektivne mogućnosti. Dodaje se i da je od prijavljenih 493 djece svega 172 djece upisano i raspoređeno u objekte dječjih vrtića, dok preostala djeca uopće nisu upisana zbog manjka postojećih kapaciteta, a neka od djece nisu upisana u objekte koji su roditelji označili kao željene (ukupno 57 djece među kojima je i mldb. HO).

Zaključno, tuženik ističe da tužitelji podnošenjem prijedloga u bitnom pokušavaju ostvariti privilegirani položaj za njihovo mldb. dijete HO u odnosu na drugu djecu i njihove roditelje, što je protivno javnom interesu koji je tuženik dužan štititi. Dodaje se da, osim što su odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere u konkretnom slučaju izričito protivni javnom interesu, da nisu ispunjeni ni drugi propisani uvjeti za izdavanje privremene mjere i odgodni učinak tužbe, jer se ne radi o nastanku štete koja je teško nadoknadiva za tužitelje zbog čega je osnovano sud prijedloge odbio kao neosnovane. Tuženik dodaje i da je Konvencija o pravima djeteta primjenjiva u odnosu na svu drugu djecu, a ne samo u odnosu na prava interes mldb. HO.

Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi rješenje prvostupanjskog suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su predlagatelji podnijeli tužbu u kojoj traže poništenje tuženikovog rješenja od 2. svibnja 2024. kojim je odbijena njihova žalba izjavljena protiv rješenja o upisu djece u Dječji vrtić Grigor Vitez za pedagošku godinu 2024./2025. od 26. ožujka 2024. U tužbi predlažu odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora te izdavanje privremene mjere, na način kako je to u prijedlogu navedeno, a prije svega zbog udaljenosti područnog objekta vrtića u Molvicama od mjesta stanovanja tužitelja (više od sedam kilometara). Tužitelji u prijedlogu pobliže navode i obrazlažu razloge zbog kojih predlažu odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere, a smatraju da bi u protivnom za njih i njihovo mldb. dijete HO nastupila teško popravljiva šteta, tj. da bi se pogoršala financijska situacija obitelji, a i jer zbog svog radnog vremena nisu u mogućnosti osigurati svakodnevni dolazak i odlazak djeteta u predmetni vrtić u kojem mu je odobren upis.

6. Prvostupanjski sud je prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere odbio, ocijenivši da nije osnovan, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani u članku 42. stavku 2. i 3. ZUS-a Sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da tužitelji u predmetnom slučaju nisu učinili vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju izdavanje privremene mjere bilo nužno da bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, već da se eventualno radi o materijalnoj šteti koja je u cijelosti nadoknadiva, zbog čega nisu ispunjeni propisani uvjeti za odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere iz članka 42. stavak 2. i 3. ZUS-a. Dakle, tužitelji, uvažavajući sadržaj prijedloga nisu učinili vjerojatnim da je ispunjen jedan od propisanih uvjeta koji moraju biti skupno ispunjeni u smislu mjerodavne zakonske odredbe, a zbog čega je sud pravilno ocijenio da prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere nije osnovan.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja, a žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Protivno žalbenom prigovoru, pobijano rješenje sadrži dostatne, valjane i relevantne razloge na kojima je utemeljeno, a nije osnovan ni žalbeni navod kojim tužitelji ukazuju na povredu konvencijskih prava.

8. Stoga, ocijenivši žalbene navode neosnovanima, ovaj Sud žalbu odbio pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović