Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-803/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika 2. VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice 3. HZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Birimiši, odvjetnici u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. P-127/2019 od 11. rujna 2024., u sjednici održanoj 05. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažuje i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. P-127/2019 od 11. rujna 2024 se:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke,

b) preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke tako da glasi:

" Nalaže se tuženicima 2. VZ i 3. HZ naknaditi tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 4.726,22 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2024. do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 31,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2024. do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Utvrđuje se da je tužitelj RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su tuženici KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VZ "Tonko" pok. Z , OIB: [osobni identifikacijski broj], OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj],to dužni priznati i trpjeti upis 1191/3456 dijela prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i upisa 471/3456 dijela prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja, uz istovremeno i potpuno brisanje tog prava s njihovih imena, a tuženik EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i s imena svoje pravne prednice pok. PZ rođ. V pok. H u zemljišnim knjigama.

II Nalaže se tuženicima 2. VZ i 3. HZ naknaditi tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka 4.538,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke pa do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju tuženici radi svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže uvažiti žalbu tuženika u cijelosti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

2.1. Odluku o troškovima (točka II. izreke) pobija tužitelj i traži da mu se prizna i trošak čekanja na raspravu za koji prvostupanjski sud smatra da nije bio potreban za vođenje postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj, u nasljedstvu svog oca, u posjedu spornih dviju nekretnina od 1999. godine, a da je otac tužitelja bio u posjedu predmetnih nekretnina od 60-ih godina prošlog stoljeća u koji posjed je stupio zamjenom nekretnina sa pok. ČZ, pa je tužbeni zahtjev prihvatio temeljeći svoju odluku na odredbama:

- članka 388. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) kojima je propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (st. 1.); da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.); te da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak. 3.);

- odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, te stavka 2. kojim je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, te stavka 3. istog članka kojim je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja;

- odredbama članka 160. stavak 1. i 2. ZV-a kojima je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici,

- odredbi članka 18. stavak 5. ZV-a kojom je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

6.1. Prvostupanjski sud obrazlaže i da svatko tko tvrdi da bi posjednik određene nekretnine bio nepošteni posjednik mora tu tvrdnju i dokazati, jer je zakonska predmijeva da je svaki posjed pošten, te pored toga, ako je posjed prednika posjednika bio nepošten, prijenosom posjeda na posjednika isti ne postaje odmah time nepošten posjednik nego se njegovo poštenje posjeda propituje činjenicom da li mu je poznato da mu posjed zapravo ne pripada.

7. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. na koju paušalno ukazuju žalitelji. Protivno žalbenim tvrdnjama presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i oni nisu proturječni kako to žalitelji tvrde ne konkretizirajući što bi to uopće bilo proturječno.

9. Žalbu tuženici temelje na tvrdnji kako su oni i njihovi pravni prednici (NZ ud. G rođ. VZ), još od 1950. godine u zemljišnim knjigama uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina i to za ½ dijela vlasničkog prava, da je tužitelj nepošten posjednik jer je on to (za uknjižbu) znao, mogao i morao znati jer su zemljišne knjige javne knjige i svima dostupne i jer tužitelj poznaje tuženike, te jer LZ nije bio vlasnik navedenih nekretnina već se djelomično na njih uknjižio tek kasnije, a u vrijeme navodne zamjene nekretnina, za koju ni ne postoje dokazi, vlasnica je utuženog suvlasničkog dijela spornih nekretnina bila njihova prednica NZ.

10. Tuženici nisu, dakle, osporavali da je tužitelj u posjedu spornih nekretnina i da je prije njega u posjedu bio njegov otac, osporavali su i sada osporavaju da bi taj posjed bio temeljen na ugovoru (dogovoru) o zamjeni nekretnina, da bi ako je zamjena i bila dogovorena ona bila dogovorena od strane ovlaštene osobe (vlasnika), te da bi posjed tužitelja bio pošten.

11. Od stupanja tužiteljeva oca u posjed predmetnih nekretnina 60-ih godina prošlog stoljeća, koji se kao posjednik navedenih nekretnina upisao prilikom revizije katastra 1968. godine, pa do pokretanja sudskog postupka P-766/96, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću 1996. godine, kojeg je vodio tužiteljev otac protiv tada upisanih suvlasnika predmetnih nekretnina, pa tako i prednika tuženika, a što je sve utvrdio prvostupanjski sud, prošlo je više od 20 godina koliko je bio propisan rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću savjesnog posjednika, prema odredbi članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO) koja se ima primijeniti s obzirom na to je da 20-ogodišnji rok dosjelosti istekao u vrijeme važenja tog Zakona (osamdesetih godina prošlog stoljeća), te s obzirom na odredbe članka 388. sada važećeg ZV-a na koje se pozvao prvostupanjski sud.

12. Spomenuti postupak, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, vodio je tužiteljev otac protiv tadašnjih suvlasnika predmetnih nekretnina, pa i prednika tuženika, a postupak je završen presudama zbog izostanka i na temelju priznanja s time da su u historijatu tužbe bile navedene ovdje utužene nekretnine, a u tužbenom zahtjevu je umjesto ovdje utužene čest. zem. [katastarska čestica] bila, čini se greškom, navedena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. ZOVO je, kako je navedeno, propisivao da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (članak 28. stavak 4.).

14. Člankom 72. stavak 2. i 3. ZOVO bilo je propisano da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova te da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

15. Bez ikakve je osnove pozivanje tuženika na to da bi tužitelj, odnosno njegov otac bio nepošten, što prema ZOVO znači nesavjestan, zbog toga što bi mogao i morao znati za stanje zemljišne knjige jer je ista javna knjiga. Takvo tumačenje bi isključivalo mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću, a takva je mogućnost bila i jest zakonom propisana.

16. Činjenica da je LZ, s kojim je tužiteljev otac vršio zamjenu, postupao kao vlasnik predmetnih nekretnina, iako to nije bio, barem ne formalno, ne znači da je tužiteljev otac kada je stupio u posjed predmetnih nekretnina na temelju te zamjene bio nesavjestan posjednik. Činjenicu tko je sve upisan kao (su)vlasnik predmetnih nekretnina nije morao znati, a kako mu dobiveni posjed nitko mu od upisanih suvlasnika nije osporavao niti ga u vršenju posjeda ometao, jer takvo što iz raspravne građe ne proizlazi, nije imao razloga posumnjati da pok. LZ ne bi bio ovlašten raspolagati navedenim nekretninama.

16.1. Okolnosti koje proizlaze iz iskaza saslušanog svjedoka SZ, koji je, kako žalitelji tvrde iskazivao u „korist svoje štete“ jer je i sam upisan kao suvlasnik na predmetnim nekretninama, potvrđuju samo da je netočna tvrdnja tuženika da pok. LZ nije imao ovlaštenja raspolagati predmetnim nekretninama, budući je ovaj svjedok iskazivao o dogovoru među suvlasnicima oko zemlje po kojoj su predmetne nekretnine bile Androve (on ih je naslijedio i njima gospodario), kao nasljednik obitelji NZ, budući se, kako iz raspravne građe proizlazi, njegova majka, nakon smrti muža, vratila u roditeljsku kuću zajedno sa sinom ČZ, u kojoj je živjela sa FZ, udovicom svog brata G, koji djece nisu imali. NZ bila je rođena VZ, iz koje obitelji potječu tuženici, slijedom čega su se tuženici i upisali kao suvlasnici predmetnih nekretnina.

17. Žalbeni navod kako oni nisu znali da obitelj GZ obrađuje predmetne nekretnine ukazuje samo na to da je posjed tužiteljeve obitelji bio nesmetan, dakle da ni tužitelju ni njegovom ocu pravo posjeda nije bilo osporavano, pa ni nakon pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka 2018. u kojem je tužitelj pokušao uskladiti stvarno zemljišnoknjižno stanje s formalnim, čemu su se tuženici usprotivili i zbog čega je pokrenut ovaj parnični postupak.

18. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

19. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka kojom tužitelju nije priznat trošak čekanja na raspravu u visini od 187,50 eura (75 bodova) s obrazloženjem da trošak nije bio potreban za vođenje postupka. Osnovano žalitelj ukazuje na činjenicu da bi da je otišao sa suda ne čekajući da bude pozvan na raspravu koja je kasnila zbog prethodno zakazane rasprave, riskirao donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe (članak 291. stavak 4. ZPP-a), sve s obzirom da stranke nisu obaviještene o vremenu kašnjenja.

20. Slijedom navedenog, u odnosu na žalbu tuženika odlučeno je kao u točki I.a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u odnosu na žalbu tužitelja kao pod točkom I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

21. Kako je tužitelj sa žalbom uspio to mu je valjalo dosuditi troškove žalbe i to prema vrijednosti predmeta spora od 187,50 eura koliko prvostupanjski sud nije tužitelju priznao troškova. Kako je riječ o žalbi na rješenje (odluci o troškovima) to tužitelju pripada 50% nagrade iz Tbr.7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023) dakle 12,5 bodova što čini 25 eura, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 31,25 eura. Odlučeno je stoga kao pod točkom II. izreke.

U Dubrovniku, 05. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković