Poslovni broj: Usž-3499/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GS iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Solin, Kralja Zvonimira 114, radi oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-497/2024-14 od 3. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-497/2024-14 od 3. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Solin, KLASA: UP/I-211-03/24-07/36 URBROJ: 511- 12-32-24-1 od 14. veljače 2024., dok se rješenjem odbija prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Rješenjem tuženika ukida se i oduzima, vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], izdana na ime tužitelja, kojem se nalaže da navedenu dozvolu vrati policijskoj upravi na način i u rokovima navedenim u tom rješenju. Istim rješenjem nalaže se tužitelju da prije podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole položi vozački ispit nakon isteka roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja i provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.
2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi iznosi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir odluke na koje se poziva tuženik u rješenju, iako mu one nisu bile uredno dostavljene. Također ukazuje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir izostanak odluke tuženika o kaznenim bodovima te ne davanje mogućnosti da se tijekom postupka očituje o događajima na temelju kojih je donesena odluka. Smatra da mu je postupanjem prvostupanjskog suda degradirana zakonska zaštita. Iznosi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti njegovo osporavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti odluke Općinskog prekršajnog suda u Splitu kao i osporavanje odluka drugih tijela iz rješenja tuženika radi čega je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Upućuje na niz odredbi Ustava Republike Hrvatske koje osiguravaju pravo na jednakost, pravo na pravično suđenje, sigurnost i tajnost osobnih podataka, zaštitu prava vlasništva. Osporava i odluku o trošku obzirom da prvostupanjski sud nije ocijenio objektivne i formalne nemogućnosti angažiranja vozača za vrijeme njegovog načelničkog mandata kao i smrtne slučajeve u obitelji. Predlaže preinačenje osporene presude.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu iznose da u cijelosti ostaju kod razloga iznesenih u odgovoru na tužbu. Predlaže žalbu odbiti tužitelja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana odluka prvostupanjskog suda bila nezakonita.
6. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj na temelju pravomoćnih odluka nadležnih prekršajnih sudova te pravomoćnih obveznih prekršajnih naloga skupio 13 negativnih prekršajnih bodova koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju temeljem odredbe članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. ,108/17., 70/19., i 42/20. dalje ZSPC), a o čemu sukladno članku 296. stavku 1. ZSPC-a, evidenciju vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
7. Spisu prileže pravomoćne odluke o prekršajima navedene u obrazloženju osporenog rješenja kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, iz kojih je razvidno za koja razdoblja i temeljem kojih prekršaja su tužitelju negativni prekršajni bodovi upisani u evidenciju. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 286. stavka 4. ZSPC- a kojom odredbom je propisano da će se vozaču motornog vozila koji u razdoblju od dvije godine prikupi 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
8. Naime, negativni prekršajni bodovi se u skladu s odredbom članka 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu („Narodne novine“ 156/08., dalje: Pravilnik) evidentiraju po primljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, a evidencija o prekršajima iz područja sigurnosti prometa na cestama se vodi u informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, podsustavu Poslovi prometa (članak 2. Pravilnika).
9. Uzimajući u obzir odredbe Pravilnika neosnovani su prigovori tužitelja da mu je trebala biti dostavljena odluka o negativnim prekršajnim bodovima. Naime, tužitelju je nesporno pravomoćnim prekršajnim odlukama utvrđeno da je oglašen krivim za prometne prekršaje za koje je odredbama ZSPC-a određen broj negativnih prekršajnih bodova, a sukladno prethodno navedenim odredbama Pravilnika, svaki pravomoćno utvrđeni prekršaj ulazi u evidenciju pri Ministarstvu unutarnjih poslova, uz istovremeno evidentiranje negativnih prekršajnih bodova za prekršaje za koje je tužitelj pravomoćno oglašen krivim.
10. Stoga, prigovori tužitelja istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je u obrazloženju presude naveo sve bitne činjenice koje proizlaze iz povedenih dokaza te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalne propise naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
11. Sud prihvaća pravilnim i razloge iz osporene presude vezane za iskazanu pravomoćnost na odlukama o prekršajima. Naime, ukoliko vozač smatra da neka od prekršajnih odluka nije stekla svojstvo pravomoćnosti (iako je na odluci iskazana), mora se s tim prigovorom obratiti tijelu koje je donijelo odluku (prekršajni nalog ili presudu), jer utvrđivanje pravomoćnosti prekršajnih odluka, temeljem kojih se u evidenciju upisuju negativni prekršajni bodovi, nije u nadležnosti upravnog suda niti tuženika.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
