REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1003/2024-4
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Borik d.o.o., Zadar, Majstora Radovana 7, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-942-01/22- 01/191, urbroj: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 24. svibnja 2023., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 1, Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, ŽJ, [adresa], IJ, [adresa], DJ, [adresa], BJ, [adresa], koje zastupa odvjetnica Gordana Knezović, Zagreb, Dukljaninova 1, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-2362/2023-19 od 19. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-2362/2023-19 od 19. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/22-01/191, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 24. svibnja 2023., kojim je poništeno rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, klasa: UP/I-944-18/20-01/51, urbroj: 2198-17-22-18 od 21. ožujka 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak. Rješenjem suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđena je, ovlaštenicima naknade, naknada u obveznicama za oduzeta građevinska zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koja odgovara [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te obveznikom naknade utvrđeno Ministarstvo financija koje je cjelokupni iznos naknade ovlaštenicima naknade dužno isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske, kako je to sve pobliže određeno izrekom prvostupanjskog rješenja.
2. Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi iz svih žalbenih razloga. Nije jasan stav suda kada navodi da voditelj postupka nije ovlašten sam riješiti ovo konkretno prethodno pitanje odnosno utvrđivanje zemljišta nužnog za uporabu budući da jedino "obrazloženje" koje daje jest to da je iz drugostupanjskog rješenja razvidno da je Ministarstvo uputilo prvostupanjsko tijelo da sačeka s postupkom dok ovo pitanje nadležno tijelo ne riješi. Smatra da je ovakav stav pogrešan. U konkretnom slučaju službena osoba je provela vještačenja po vještaku građevinske struke koji je utvrdio da se predmetne nekretnine koje su predmetom povrata nalaze unutar obuhvata turističkog kompleksa poduzeća Falkensteiner te da predstavljaju zemljište na kojima se nalazi izgrađen hotel, pristupni put hotelima i ostalim sadržajima i koje predstavljaju jednu cjelinu. Također ističe da neosnovano sud navodi da je pozivanje na praksu tuženika i to na pravomoćno rješenje tuženika od 22. srpnja 2021., klasa: UP/II-942- 01/17-01/378, ur.broj: 514-04-02-01-01/07-21-02 potpuno irelevantno jer da predmet ovog postupka nije ocjena zakonitosti tog rješenja. Međutim naprijed navedeno rješenje doneseno je imajući u vidu isti Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a koji se u međuvremenu nije izmijenio, ali je tuženik izmijenio svoje stajalište. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Naime, i po ocjeni Suda osnovano je tuženik uputio prvostupanjsko tijelo da nekretnine koje su predmet naknade, a nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, u konkretnom slučaju Hotelskog poduzeća Borik, da se naknada za iste, u obliku povrata u vlasništvo ili obveznicama Republike Hrvatske, treba promatrati u vezi s primjenom Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 50/20.) kao izuzetku od povrata u vlasništvo propisanom odredbom članka 55. točka 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje: Zakon o naknadi. Pri tome je osnovano uputilo na odredbu članka 4., 5. i članka 6. stavak 1., 2. i 3. tog Zakona. Naime, odredbom članka 6. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da u smislu tog Zakona zemljište nužno za redovitu uporabu hotela čini zemljište na kojem su, pored hotela, izgrađene i građevine u funkciji hotela ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju hotela. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, u smislu ovoga Zakona zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja čine zemljište na kojemu su izgrađene sve sastavnice turističkog naselja kao složene građevine, uključujući zemljište na kojem su izgrađeni i/ili na kojem su smješteni ili trajno osmišljeni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju turističkog naselja. Prema stavku 3. citiranog članka Zakona, oblik i površina zemljišta iz stavka 1. i 2. ovoga članka kao građevna čestica utvrđuje se rješenjem upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje temeljem zakona kojima se uređuju pitanja prostornog uređenja, a prema prijedlogu građevne čestice izrađenog na geodetskoj situaciji stvarnog stanja terena u položajnom i visinskom smislu na kojoj se određuje oblik i veličina građevne čestice u skladu s ovim Zakonom.
7. Stoga, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu Zakona, osnovano je zaključio tuženik da tek nakon što se neko zemljište na kojem su pored hotela izgrađene i građevine u funkciji hotela ili turističkog naselja ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji hotela i potreba gostiju turističkog naselja, utvrdi kao zemljište nužnim za redovnu upotrebu, može se koristiti zakonska presumpcija iz članka 5. Zakona da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje s građevinom čini jedinstvenu poslovno-funkcionalno-tehnološku cjelinu u smislu odredbe članka 55. točka 4. Zakona o naknadi.
8. Stoga, kako je ovdje riječ o nekretninama koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala to je dana i pravilna uputa da je potrebno u kontekstu kompleksa zemljišta utvrditi radi li se o turističkom zemljištu odnosno utvrditi koje zemljište jest, a koje zemljište nije nužno za redovnu upotrebu hotelskog turističkog naselja i to kroz upravni postupak iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje, a ne na temelju neposrednog opažanja službene osobe koja vodi postupak kako to pogrešno smatra tužitelj. Tek nakon tako upotpunjenog postupka moguće je odlučiti o zahtjevu ovlaštenika naknade.
9. Pozivanje tužitelja na drugu odluku tuženika nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari jer je ta odluka donesena u stvari druge činjenične naravi, odnosno radilo se o ocjeni relevantnih činjenica u tom konkretnom pojedinačnom slučaju.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
