REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3587/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠR iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, u postupku radi propuštanja donošenja rješenja u zakonom propisanom roku, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-997/2023 od 17. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-997/2023 od 17. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba koju je tužitelj podnio protiv tuženika iz razloga što u zakonom propisanom roku nije donio rješenje temeljem zahtjeva za uređenje imovinskopravnih odnosa na nekretninama u k. o. [katastarska općina]. Obrazlaže kako je JR iz [adresa] bio psihički bolestan zbog čega je Općinski sud u Osijeku rješenjem broj: Ri-355/1985-6 od 12. studenoga 1986. istog lišio poslovne sposobnosti u potpunosti. Navodi da je njegov stalni staratelj te obrazlaže postupak provedene arondacije na zemljištu koje je bilo u vlasništvu JR. Poziva se na prava i obveze staratelja kako su propisane odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, pa kako je nakon smrti JR, koji je umro **.**.1992. ostala imovina smatra da je dužan o njoj brinuti. Predlaže da sud žalbu usvoji i rješenje prvostupanjskog suda poništi kao nezakonito i protuustavno.

2. Tuženik je podneskom od 9. rujna 2024. dostavio očitovanje na žalbene navode. Ističe da ne vodi imovinskopravne postupke povodom zahtjeva za povrat imovine i isplatu naknade za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Također ističe da je postupak arondacije pravomoćno okončan odnosno rješenje o arondaciji provedeno je u zemljišnim knjigama, a u postupku naknade ne može se ispitivati pravilnost odluka o oduzimanju imovine. Predlaže žalbu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja odbačena je pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. i članka 18. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS).

5. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, dok je odredbom članka 18. stavka 1. istog Zakona propisano da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

6. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio je da je tužitelj podnio tužbu radi rješavanja imovinskopravnih odnosa na nekretninama koje je državno poduzeće IPK Osijek u postupku arondacije 1973. godine oduzelo pok. JR, kojem je tužitelj bio postavljen za skrbnika. Prvostupanjski sud rješenjem od 30. travnja 2024. pozvao je tužitelja da dostavi dokaz o tome je li opunomoćenik zakonskih nasljednika JR, koji je umro **.**.1992., odnosno ispunjava li druge pretpostavke propisane odredbom članka 89.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 29/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.). Tužitelj se izričito očitovao da nije opunomoćenik zakonskih nasljednika pokojnog JR, a nije dostavio niti dokaz da je njihov srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug kako to propisuje odredba članka 89.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

7. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije ovlašten u svoje ime podnijeti tužbu jer se radi eventualno o povredi prava i interesa pokojnog JR, a ne prava i interesa tužitelja.

8. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost ocjene prvostupanjskog suda. Isticanje tužitelja prema kojem je kao skrbnik dužan brinuti o imovini pokojnog JR i nakon njegove smrti, nije utemeljena na odredbama mjerodavnih propisa. Pri tome pravilno prvostupanjski sud navodi kako su prava i dužnosti tužitelja kao skrbnika određenog rješenjem Centra za socijalni rad Osijek od 9. ožujka 1987. prestala smrću štićenika, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je ovlašten zastupati zakonske nasljednike kako to propisuju odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o parničnom postupku.

9. Slijedom navedenog prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović