Poslovni broj: Usž-2740/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FV iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana-Marija Vegar, odvjetnica u Zagrebu, Kranjčevićeva 14, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi prigovora na postupanje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-684/2023-13 od 28. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-684/2023-13 od 28. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke odnosno postupanja Ministarstva financija, klasa: UP/I-470-03/21-05-133, urbroj: 513-11-22-6 od 25. ožujka 2022., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da je stručno osposobljavanje za polaganje revizorskog ispita u prosincu 2019. održano u listopadu te godine, a na revizorski ispit održan u srpnju 2020. mogli su pristupiti samo kandidati koji nisu prošli na roku 2019., dakle, ponavljači. Navodi kako Hrvatske revizorska komora nije od listopada 2019. pa sve do rujna/listopada 2021. organizirala niti jedno stručno osposobljavanje koje je uvjet za pristup ispitu. Ističe kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica kontaktirala Komoru tek u rujnu 2021., a prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge na utvrđenje te činjenice. Ističe kako nije prijavila polaganje ispita u srpnju 2020. jer nije prošla stručno osposobljavanje. Navodi da je prošla osposobljavanje 2021. te joj je odbijeno da pristupi ispitu obzirom da više nije ispunjavala uvjete za pristup ispitu vezane za godine radnog iskustva. Smatra da je intencija zakonodavca da se stručno osposobljavanje i revizorski ispit održe jednom godišnje. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Tužiteljica pobija i odluku o troškovima jer ista nije obrazložena. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu prvostupanjsku presudu i riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Potražuje i trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda i obrazloženja iz odgovora na žalbu te osporenog rješenja. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana prvostupanjska presuda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora nakon održane usmene rasprave 21. kolovoza 2023. i 28. kolovoza 2023., čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanjem predmetnog upravnog spora. Razmatranjem svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno prvostupanjski sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku proizlazi da je tužiteljica podnijela prigovor na postupanje Hrvatske revizorske komore vezane za održavanje revizorskog ispita i stručnog osposobljavanje u 2020. godini. Obzirom na podneseni prigovor, tuženik je proveo upravni nadzor nad postupanjem Hrvatske revizorske komore u smislu odredbe članka 101. Zakona o reviziji („Narodne novine“ broj: 127/17.) Tuženik je odlukom od 25. ožujka 2022. obavijestio tužiteljicu o poduzetim mjerama.
8. Tijekom postupka nadzora utvrđeno je da je Hrvatska revizorska komora organizirala revizorski ispit 2. i 3. srpnja 2020. a stručno osposobljavanje za polaganje revizorskog ispita u srpnju 2020. je održano tijekom listopada 2019.
9. Prema odredbi članka 11. stavka 5. Zakona o reviziji revizorski ispit provodi se najmanje jednom godišnje. Odredbom članka 13. stavka 1. tog Zakona propisano je da stručno osposobljavanje za polaganje revizorskog ispita mogu organizirati i provoditi Hrvatska revizorska komora i drugi organizatori prema Programu na koji Ministarstvo financija daje prethodnu suglasnost, a sukladno Pravilniku iz stavka 5. ovog članka.
10. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovog Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 11. stavka 5. te članka 13. stavka 1. Zakona o reviziji te odbio tužbeni zahtjev tužiteljica za poništenje odluke tuženika.
12. Naime, pravilno je u provedenom postupku utvrđeno da je Hrvatska revizorska komora u 2020. ispunila propisanu zakonsku obvezu i provela ispit najmanje jednom godišnje u 2020. godini. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u smislu odredbe članka 101. stavka 1. Zakona o reviziji stručno osposobljavanje za polaganje revizorskog ispita nije javna ovlast Komore jer je odredbom članka 13. propisano da stručno osposobljavanje za polaganje revizorskog ispita mogu organizirati i provoditi i drugi organizatori, iz čega proizlazi da je Hrvatska revizorska Komora postupila u skladu sa svojom zakonskom obvezom propisanom odredbom članka 11. stavka 5. Zakona o reviziji.
13. Žalbeni prigovori tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
