Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-792/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], sin Ž iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miloš Kandžija , odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika 1/ PL [adresa], 2/ ML iz [adresa], 5/ ŠL iz [adresa], 6/ OL iz [adresa], 7/ HL rođena P, [adresa], tuženi 1/-5/ i 7/ po punomoćniku Milanu Šarić odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o žalbi tuženika PL, ML, ŠL i ZL protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br. P-155/2018-69 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća i u pobijanom dijelu (u odnosu na tuženike PL, ML, ŠL i ZL) presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br. P-

155/2018-69 od 7. travnja 2022. se:

a) potvrđuje u točkama I/ i II/ izreke,

b) preinačuje u točki III/ tako da glasi:

"III/ Dužni su tuženici PL, ML pok. Š i ŠL naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.340,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za razdoblje od 7. travnja 2022. do 31. 12. 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.

II. Odbija se zahtjev tuženika PL, ML, ŠL i ZL da im se naknade troškovi žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Utvrđuje se da je tužitelj ČL sin Ž vlasnik za 4/5 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u ZU 342 KO [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerima ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), 1. pomješće na prizemlju označeno u nacrtu plavom bojom i slovima c, d, e, pa je isti ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva za cijelo na toj nekretnini na svoje ime, uz istovremeni izbris društvenog vlasništva, te izbris prava korištenja sa imena upisanih suvlasnika [adresa] O, FL ŠL, NL pok ŠL, ŠL, IL ŽLČ ud NL, DL PLČ ud FL, EL, ML ZL HL i OL, te tuženi 8/ RL ud. H, 2/ ML, 6/ OL i 1/ PL sin FL kao isključivi nasljednici upisane suvlasnice [adresa] O, te tuženi 2/ ML i 1/ PL sin FL kao isključivi nasljednici upisanih suvlasnika FL pok. ŠL i PLČ ud FL, te tuženi 4/ ŽLČ. NL i 5/ CL kao isključivi nasljednici upisanih suvlasnika NL pok ŠL, dužni trpjeti.

II/ Utvrđuje se da je tužitelj ČL sin Ž vlasnik za 4/15 dijela dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] obje upisane u ZU [katastarska općina] KO [katastarska općina], pa je isti ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva za 4/15 dijela na toj nekretnini na svoje ime, uz istovremeni izbris društvenog vlasništva, te izbris prava korištenja sa imena upisanih suvlasnika [adresa] O, FL, NL Z, ŠL, ŽLČ ud NL, PLČ ud FL, EL, ML, ZL HL i OL, što su upisani suvlasnici 5/ CL, 4/ ŽLČ ud. NL, 1/ PL, 3/ KL KL, 6/ OL, te tuženi 8/RL ud.H, 3/KL, 6/OL i 1/ PL sin FL kao isključivi nasljednici upisane suvlasnice Č Ete ž. H, te tuženi 3/ ML i 1/ PL sin FL kao isključivi nasljednici upisanih suvlasnika FL pok ŠL i DL PLČ ud FL, te tuženi 4/ IL ŽLČ ud. NL i 5/ CL kao isključivi nasljednici upisanih suvlasnika NL ŠL, dužni trpjeti.

III/ Dužni su tuženi 1/ PL, 2/ ML pok. Š , 5/ ŠL solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka iznos od 29.392,80 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,13% koja teče od dana presuđenja (7. travnja 2022. godine) pa do isplate, a u slučaju promjene stope po kamati koja se određuje povećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju tuženici PL, ML, ŠL i ZL, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelji predlažu preinačiti tužbeni zahtjev (sud može preinačiti presudu, ne i tužbeni zahtjev, opaska drugostupanjskog suda), uz obvezivanje tužitelja da im naknade troškove postupka, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (to je moguće samo ako se presuda ukine, opaska drugostupanjskog suda).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenje prava (su)vlasništva te trpljenje uknjižbe.

6. Prvostupanjski je sud, u bitnom, utvrdio:

- da je predmet spora jedinstvena cjelina koja u naravi predstavlja mjenjačnicu i restoran te prolaz do više čest. zem.,

- da je tužitelj u posjedu odnosno suposjedu predmetnih nekretnina, zajedno sa svojim prednicima od 1966. godine,

- da je u posjed stupio kupujući predmet spora od "Hrasta" d.d. 1995. godine,

- da je "Hrastu" predmetne nekretnine prodao "Drvni kombinat Split", a isti je predmet spora kupio od uknjiženih vlasnika 1966. godine,

- da su tuženici nasljednici uknjiženih vlasnika,

- da je "Hrast" d.d. Čakovec u pogledu predmeta spora pokrenuo postupak radi utvrđenja i ispravka uknjižbe protiv Grada Trogira i DK "Stolarije" (ex. "Drvni kombinat") 1997. godine, u kojem je uspio (pravomoćna odluka 2002. godine),

pa je zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću, najkasnije 1986. godine.

7. Prvostupanjski je sud takav zaključak i pobijanu odluku temeljio na odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV) kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, Austrijskom građanskom zakoniku (dalje: OGZ) čija pravna pravila su vrijedila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih do 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, s obzirom na početak dosjelosti 1966. godine, prema kojem je za redovnu dosjelost trebalo 30 godina, za izvanrednu 40 godina, ali prema načelnom mišljenju Proširene sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4. travnja 1960. je rok dosjelosti smanjen na 20 godina, a koja pravila su vrijedila do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine 53/91, dalje: ZOVO) 1. rujna 1980., prema kojem se za redovnu dosjelost traži samo savjestan i zakonit posjed.

7.1. Prvostupanjski je sud, zajedno s presudom, donio i presudu na temelju priznanja u odnosu na tuženice ĆL i RL, a koja presuda na temelju priznanja nije predmet ovog žalbenog postupka.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Žalbeni navodi kako je počinjena bitna povreda parničnog postupka jer tuženica LL nije bila uredno pozivana na ročišta 28. studenog 2013. i 11. rujna 2020. a ta su se ročišta unatoč tome održala nisu relevantni za ocjenu postojanja žalbenog razloga bitne povrede parničnog postupka. To u prvom redu stoga što presuda, a ona se žalbom pobija, i nije donesena u odnosu na tu tuženicu. U odnosu na tu tuženicu donesena je presuda na temelju priznanja, međutim da to i nije tako, na takvu bi se povredu mogla pozivati ta tuženica, ne i ostali suparničari, pa dakle ni žalitelji, jer nije riječ o jedinstvenim suparničarima.

9. Žalba tuženika temelji se na tvrdnji kako nema nikakvih dokaza da je prednicima tuženika isplaćena kupoprodajna cijena po prvom ugovoru, ali ta činjenica nije relevantna za pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću. Sve da je to i točno, to ni tadašnjeg posjednika (kupca) ne čini nepoštenim odnosno nesavjesnim. U dvojbi se uzima da je posjed pošten (paragraf 328. OGZ), odnosno savjesnost posjeda se pretpostavlja (članak 72. ZOVO).

10. Za stjecanje vlasništva dosjelošću u rok dosjelosti računa se i posjed prednika, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je vlasništvo stečeno dosjelošću, s time da je vlasništvo stečeno već po predniku tužitelja i prije nego je tužitelj stupio u posjed predmeta spora na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1995. godine kojom kupoprodajom je tužitelj ušao u pravnu poziciju svog prednika.

11. Tvrdnja žalitelja kako je savjesnost tužitelja prestala kada s uknjižbom nije uspio, 1995. ili 1996. godine, nije od utjecaja na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, budući je do tada rok za stjecanje prava dosjelošću već bio istekao. Na dosjelošću stečeno pravo vlasništva koje uzrokuje istodobni prestanak prava vlasništva upisanih osoba (prednika žalitelja) prestanak savjesnosti odnosno poštenja (ZV) posjeda nema nikakvog učinka. Prestanak savjesnosti/poštenja posjeda ima učinak samo na mogućnost stjecanja dosjelošću, dakle dok rok dosjelosti još nije istekao.

12. Žalbena tvrdnja kako čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja ulicu koja nije u cijelosti vlasništvo tužitelja znači da žalitelji priznaju da je tužitelj suvlasnik, a to se tužbenim zahtjevom i traži utvrditi. Ukoliko bi predmetna nekretnina predstavljala ulicu to bi značilo da ona ne može biti u vlasništvu fizičkih osoba, ali kako tužitelja tako i žalitelja, ali to nije predmet spora u ovom postupku i može biti predmet eventualnog spora u nekom drugom postupku. Žalbeni navodi o pravu korištenja predmetne nekretnine od strane trećih osoba, sve ako su i točni, ne znače da vlasništvo prednika tuženika nije prestalo stjecanjem vlasništva od strane prednika tužitelja, dosjelošću, niti pobijana presuda na te treće osobe, koje u ovom postupku nisu sudjelovale, djeluje.

13. Osnovana je žalba samo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka jer je samo trojici od prvotno osam tuženika naloženo naknaditi tužitelju sve troškove postupka. Nakon smrti jedne tuženice, TL rođ. DL, postupak je preuzelo drugo dvoje tuženika, žalitelji PL i ML. U odnosu na tuženike koji nisu bili dali odgovor na tužbu (četvero tuženika) prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tužitelja donijeti presudu zbog ogluhe, a tijekom postupka dvoje tuženika – LL i RL su i priznali tužbeni zahtjev pa se na njih odnosi presuda na temelju priznanja. Stoga ove tuženice nisu prouzročile tužitelju troškove koji su bili potrebni za donošenje presude. Tuženik OL protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu (list spisa 33), pa je i on taj na kojeg se odnosi presuda i koji bi trebao snositi parnične troškove, jednako kao i tuženica ZL, žaliteljica. To dalje znači da bi troškove tužitelju trebalo naknaditi ukupno pet suparničara. Suparničari troškove podmiruju na jednake dijelove, solidarno za troškove odgovaraju samo ako su solidarno odgovorni u glavnoj stvari (članak 161. stavak 1. i 3. ZPP-a), što ovdje nije slučaj.

14. Kako je prvostupanjskom presudom naloženo samo trojici tuženika i to solidarno platiti tužitelju sveukupne troškove, a tužitelj protiv takvog rješenja nije uložio žalbu, to je odluku o troškovima valjalo preinačiti na način da se tuženicima kojima je tom odlukom naloženo solidarno platiti sveukupne troškove naloži plaćanje, na jednake dijelove, samo onog iznosa troškova koji bi na njih otpao da je prvostupanjski sud pravilno obvezao platiti troškove petorici, a ne trojici tuženika. Premda bi i tuženica GL bila dužna sudjelovati u naknadi tužiteljevih parničnih troškova, odluka o troškovima ne može se preinačiti na način da se i njoj naloži platiti troškove budući bi to bilo na njezinu štetu, a na tu odluku (o troškovima), kako je već navedeno, ne žali se tužitelj već samo ova tuženica (članak 374. ZPP-a).

15. Neosnovano međutim žalitelji navode kako za ročišta koja su održana 28. studenog 2013. te 11. rujna 2020. tužitelju za zastupanje ne bi trebalo priznati puni trošak jer nije bilo uvjeta za održavanje ročišta budući ta činjenica (ako nema uvjeta za održavanje ročišta, a ročište se ipak održi) može predstavljati bitnu povredu parničnog postupka ali nema učinka na visinu naknade na koju stranka ima pravo.

16. Zaključno, ukupni troškovi na koje bi tužitelj imao pravo iznose 29.392,80 kuna, kako je to pravilno izračunao prvostupanjski sud. Te troškove trebalo je tužitelju platiti pet tuženika, na jednake dijelove, što znači da na troje tuženika otpada ukupno 17.635,68 kuna odnosno 2.340,66 eura prema fiksnom tečaju od 7,5345 kune za 1 euro prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22, 88/22).

17. Slijedom navedenog o žalbi je odlučeno kao pod točkom I.a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao pod točkom I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

18. S obzirom da žalitelji nisu u pogledu glavne stvari uspjeli sa žalbom, a u pogledu glavne stvari mjeri se uspjeh stranaka u sporu, to je o njihovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi