Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-8/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog JP, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2024., broj Kv I-174/2024. (K-36/2020.), u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba osuđenog JP, preinačuje se pobijana presuda kojom je prihvaćen zahtjev za nepravu obnovu kaznenog postupka te je preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2020., broj K-36/2020., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. prosinca 2022., broj I Kž-81/2021. u pogledu odluke o kazni te se osuđeni JP, na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2019. do 30. rujna 2019. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 16. veljače 2024., pa nadalje.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom, povodom zahtijeva osuđenog JP za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. i stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), preinačena je u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2020., broj: K- 36/2020. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020., broj: I Kž-81/2021., na način da je osuđeni JP za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u svezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, a na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2019. do 30. rujna 2019. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 16. veljače 2022., pa nadalje.
2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio osuđeni JP po braniteljici Mariji Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. Nije u pravu osuđenik kad u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističe da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima odluke o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
6.1. Suprotno naprijed iznesenim tvrdnjama, u kojima osuđenik samo citira sam tekst zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ne navodeći pri tome u čemu se stvarno sastoji navedena bitna povreda, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude jasno, određeno i dostatno, bez ikakvog proturječja, naveo razloge o odlučnim činjenicama vezanim uz opravdanost zahtijeva osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, koji zahtjev je prihvatio te mu ublažio kaznu izrečenu u naprijed navedenoj presudi te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, pa stoga nema govora da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju osuđenik u žalbi neosnovano upire.
7. Isto tako, nije u pravu osuđenik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio, pri čemu se sadržajno žali zbog odluke o kazni. Naime, na temelju medicinske dokumentacije koju je osuđenik priložio uz svoj zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, sud je pravilno utvrdio da su u vrijeme izricanja prvostupanjske presude kod osuđenika postojale zdravstvene tegobe, s tim da je sud za neke od njih znao, a za neke nije znao, a nakon pravomoćnosti presude, uslijed niza kroničnih bolesti osuđenikovo zdravstveno stanje se nesporno dodatno pogoršalo, što je isti dokumentirao u svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, a to je bio i razlog da mu sud ublaži kaznu izrečenu u naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi. Prema tome, u konkretnom slučaju, sve odlučne činjenice relevantne za odluku povodom zahtjeva osuđenika za izvanredno preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, suprotno žalbenim navodima osuđenika, sud je pravilno i potpuno utvrdio.
8. Međutim, u pravu je osuđenik kad u žalbi zbog odluke o kazni ističe da sud pri ocjeni njegova zdravstvenog stanja koje je i dovelo do blažeg kažnjavanja, prilikom odmjeravanja kazne nije dovoljno cijenio težinu i ozbiljnost cijelog niza bolesti koje su mu prema podacima iz priložene medicinske dokumentacije dijagnosticirane, a koje, kako to proizlazi i iz izvješća upravitelja Kaznionice u Lipovici od 30. listopada 2024. , znatno otežavaju njegovo svakodnevno funkcioniranje. Kako nije sporno da osuđenik, osim što ima ugrađene proteze u lijevo i desno koljeno te lijevi kuk, boluje i od akutne respiracijske insuficijencije, zatim insuficijencije srca, kronične opstruktivne plućne bolesti, akutnog bubrežnog zatajenja, arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, itd., što je prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude utvrdio pod točkama 8. i 9., sve to, kako osuđenik ispravno u žalbi ističe, u korelaciji s činjenicom da se radi o osobi u visokoj starosnoj dobi (70 godina), su okolnosti koje prilikom odluke o izvanrednom ublažavanju kazne prvostupanjski sud nije dovoljno valorizirao, pa je stoga valjalo prihvatiti njegovu žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci.
9. Naprijed izrečena kazna, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, je primjerena težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti osuđenika i svim okolnostima djela te će se tom kaznom, imajući pri tome u vidu načelo individualizacije kazne, postići sve one u članku 41. KZ/11. predviđene svrhe kažnjavanja.
10. Stoga je, budući da nije utvrđeno postojanje povreda iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službeni dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., valjalo prihvatiti žalbu osuđenika te preinačiti pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni na način kako je to odlučeno u izreci.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
