Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-7/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NČ, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Kov-4/2023-16 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog NČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu odbijen je prijedlog okrivljenika da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka JČ, ČČ i IČ te izlazni računi R-1 broj: 283/MK1/211 i 284/MK1/211 kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni NČ putem branitelja odvjetnika Hrvoja Kuprešaka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona na štetu okrivljenika, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači te izdvoji iz spisa predmeta dokaze na koje se odnosi prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza, podredno da pobijano rješenje ukine te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi upire da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju izrijekom ne navodi, ali sadržaj žalbe upućuje na povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge zbog čega smatra da sporni računi nisu nezakoniti dokazi (točka 9. – 11. obrazloženja pobijanog rješenja). Jednako tako, prvostupanjski sud se osvrnuo na žalbene prigovore da su računi ispostavljeni i napravljeni isključivo za potrebe ovog postupka, jer prema stanju spisa oni su izdani ranije prije podnošenja kaznene prijave, a u postupku će se utvrditi tko ih je izdao, jer okrivljenik osporava da bi on to učinio (točka 10. i 11. obrazloženja pobijanog rješenja). Dakle, prvostupanjski je sud razmotrio tvrdnje okrivljenika te s pravom ocijenio da one ne upućuju na bilo kakvu nezakonitost zbog koje bi račune trebalo izdvojiti prema članku 10. stavku 2. ZKP/08., nego da se radi o prigovorima kojima okrivljenik osporava njihovu vjerodostojnost, a to je činjenično pitanje.
6. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo obrane zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.
- pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija), na koju okrivljenik upire u žalbi, jer su svjedoci ispitani sukladno odredbama članka 283. do 290. ZKP/08., i nije predviđeno pozivanje okrivljenika i njegovog branitelja na provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka optužbe tijekom tzv. državno odvjetničke istrage. Tako protivno mišljenju okrivljenika, nije odlučno što okrivljenik nije imao mogućnost ostvariti svoje pravo na konfrontaciju jer žalitelj ispušta iz vida da se konfrontacijska klauzula promatra kroz cjelokupni kazneni postupak, a ne samo u odnosu na pojedinu dokaznu radnju ispitivanja svjedoka u prethodnom postupku. Naime, kako je to previđeno člankom 38. ZKP/08. provođenje dokaznih radnji te pokretanje i vođenje istrage povjereno je državnom odvjetniku. U tom stadiju, pa sve do optuženja, ZKP/08. ne poznaje tzv. „jednakost oružja“ između stranaka jer u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo, kada će okrivljenik imati mogućnost ispitati svjedoke optužbe, te zahtijevati nazočnost ispitivanju svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Dakle, nejednakost obrane i optužbe u procesnom položaju tijekom istrage će se ispraviti u sljedećem, raspravnom stadiju postupka, (ako dođe do potvrđivanja optužnice) koje karakterizira kontradiktornost kada se mora poštivati načelo „jednakosti oružja“ između stranaka, pa će u tom stadiju okrivljeniku biti na raspolaganju ista sredstava ispitivanja svjedoka koja su na raspolaganju i državnom odvjetniku. Slijedom navedenog, zapisnici o ispitivanju svjedoka ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredaba članka 10. stavka 2. točki 2. i 3. ZKP/08.
7. Kako žalbenim navodima okrivljenog NČ nije osporena pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano prema odredbi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
