Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-401/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽV zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ŽV podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 26. srpnja 2024., broj K- 3/2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi ŽV počinio u stanju neubrojivosti protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela i to pod točkom 1. dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv života i tijela i to ubojstvo iz članka 110. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11. i ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. i članka 24. stavak 2. KZ/11., pod točkom 2. četiri protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11. i jedno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11., pod točkom 3. dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11., pod točkom 4. protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11. i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11., pod točkom 5. dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11., pod točkom 6. protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11., pod točkom 7. protupravno djelo zakonskih obilježja produljenog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. u vezi članka 52. i članka 24. stavak 2. KZ/11. pod točkom 8. protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14. – dalje: ZZODS), optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.

1.2. Na temelju članka 332. stavak 7. KZ/11. od optuženika su oduzete automatska puška marke Kalašnjikov, model AR-F cal 7,62x39 mm, tvorničkog broja [serijski broj oružja], poluautomatska puška marke Crvena zastava model 59/66, cal. 7,62x39 mm, tvorničkog broja [tvornički broj] te ručna obrambena bomba model M75, koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećeni JV, mlt. VV, UV, ŠV, SV, ZV i EV s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.

1. 4. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju Danku Kovaču, odvjetniku u Sisku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati na ponovno odlučivanje, dok se u odnosu na točke 6., 7. i 8. predlaže da presuda ostane neizmijenjena.

2.1. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba ZKP/08. iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Navedeno obrazlaže time da u pobijanoj presudi nije prihvaćena tvrdnja da bi kazneno djelo ubojstva u pokušaju ujedno i konzumiralo kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom te da je time presuda ostala nerazumljiva, činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a posljedično tome i da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, razumljive i prihvatljive razloge, a sadržajno se radi o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te o povredi materijalnog prava, pa žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

6. U žalbi se navodi da obrazloženje presude u točki 40. pravilno označava osobe prema kojima je počinjeno protupravno djelo sa zakonskim obilježjima kaznenog djela ubojstva i ubojstva u pokušaju, ali nisu označene osobe prema kojima je počinjeno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, nakon čega slijedi pogrešna tvrdnja da se radi o idealnom heterogenom stjecaju. U žalbi se tvrdi da bi se u odnosu na protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. iz točke 2. presude i u odnosu na protupravno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. radilo o konsumpciji kao jednom od oblika prividnog stjecaja. Ta se tvrdnja objašnjava time što je presudom utvrđeno da je optuženik pod točkom 2. presude počinio protupravno djelo ubojstva u pokušaju u odnosu na djecu VV i ŽVŽ, a pod točkom 4. protupravno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom na štetu te iste djece, pri čemu se tvrdi da je teže protupravno djelo, odnosno pokušaj ubojstva, trebalo obuhvatiti i lakše protupravno djelo, odnosno dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

6.1. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je pobijanom presudom pravilno utvrđeno da je optuženik počinio protupravna djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. iz točke 2. presude i protupravna djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11., te da se u odnosu na navedena djela ne radi o konsumpciji kao jednom od oblika prividnog stjecaja. Prvostupanjski sud je, sukladno izreci presude, u obrazloženju pravilno razlučio oštećene osobe za svako od navedenih kaznenih djela. Tako se u točki 18. navodi da je protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. počinjeno u odnosu na Ž i PV, VV i ŽVŽ (točka 2. izreke), zatim ŠV i SV (točka 3. izreke), ZV (točka 4. izreke), NV i ĐV (točka 5. izreke), što se prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda poklapa s činjeničnim opisima ovih kaznenih djela u kojima se opisuje da je u odnosu na navedene osobe optuženik postupao u cilju da ih liši života. Nadalje, u točki 34., 37. i 38. se opisuje da je optuženik ostvario i obilježja protupravnog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom u odnosu na dijete DV koja je bila skrivena u grmlju zajedno s Ž i PV (točka 2. izreke), ali i u odnosu na EV, dijete ĆV, dijete BV, dijete ŽVŽ i dijete VV koji su se sakrili u kupaonici (točka 4. izreke), odnosno FV koja se sakrila u svojoj kući (točka 6. izreke) dovodeći ih time u konkretnu opasnost, što se prema stavu ovog drugostupanjskog suda poklapa s činjeničnim opisima ovih kaznenih djela u kojima se opisuje da je optuženik ovakvim postupanjem te osobe ugrozio.

6.2. Konsumpcija postoji kada glavno kazneno djelo u svom konkretnom ostvarenju uključuje drugo zakonsko biće djela u čitavom njegovu opsegu, pa kriminalnopolitički razlozi otklanjaju potrebu posebnog kažnjavanja sporednog djela, koje može postojati kao nekažnjivo prethodno djelo (kažnjive pripremne radnje konzumirane su počinjenjem pripremanog djela), kao nekažnjivo prateće djelo ili kao nekažnjivo naknadno djelo (ona se pokazuju beznačajnima u odnosu prema glavnom djelu). Da se u odnosu na djecu VV i ŽVŽ, ne radi o konsumpciji kao obliku prividnog stjecaja jer se ne radi niti o prethodnom, a niti o pratećem odnosno naknadnom djelu, prema stavu drugostupanjskog suda, proizlazi iz toga što je optuženik prema njima poduzeo dvije vremenski i prostorno odvojene radnje. Tako je, u odnosu na točku 2. presude, prema njima prvo pucao dok su oni bježali prema kući ZV, u cilju da ih usmrti. Kada su djeca nakon toga ušla u kuću ZV, optuženik je prvo kroz zaključana vrata ispalio više hitaca u unutrašnjost kuće, nakon toga je ispalio više hitaca prema ZV, a zatim otključao ulazna vrata, ušao u kuću i u unutrašnjosti ispalio više hitaca, čime je ugrozio sve osobe koje su se nalazile u kući pa tako i spomenutu djecu.

6.3. Da se doista radi o idealnom heterogenom stjecaju između protupravnog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i protupravnog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. kako je to navedeno u točkama 2. i 4. izreke presude te točki 40. obrazloženja (točka 6. je navedena očitom omaškom jer ne obuhvaća protupravno djelo iz članka 110. KZ/11.), prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda da je optuženik iz poluautomatske puške pucao u grmlje u kojem su se nalazili DV i PV, i to s namjerom da ih usmrti jer je smatrao da ga truju, a u odnosu na dijete DV koja se nalazila u tom grmlju, postupao je s namjerom ugrožavanja. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud počinjenje ova dva djela označio kao idealni heterogeni stjecaj u odnosu na točku 4. To stoga što, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, optuženik, pred ulazom kuće, iz puške ispaljuje više hitaca u unutrašnjost kuće s namjerom da ugrozi osobe koje su se u kući nalazile, a zatim odmah u nastavku ispaljuje više hitaca u ZV koji se nalazio izvan kuće i kojeg je tom prilikom i pogodio.

6.4. Nije točan niti žalbeni navod kako vrijeme počinjenja djela nije točno određeno, a da bi detaljnije određivanje vremena počinjenja djela pripomoglo u razjašnjenju radi li se o stjecaju ili konsumpciji jer nije svejedno da li se prvo nekome ugrožava sigurnost, a da ga se istovremeno ili nakon toga pokušava usmrtiti. Ovaj drugostupanjski sud smatra da, bez obzira što je za sva kaznena djela navedeno isto vrijeme počinjenja protupravnih djela, iz slijeda događaja i njihovih opisa u činjeničnim opisima jasno proizlazi tijek radnji koje je optuženik poduzimao prema pojedinim oštećenicima.

6.5. U žalbi se navodi i da je optuženik ova djela počinio u stanju neubrojivosti, smatrajući da ga se truje, iz čega bi proizlazilo da je postupao s namjerom da otkloni trovanje te da činjenica da je usmrtio samo jednu osobu ukazuje na to da nije imao namjeru usmrtiti bilo koga, već mu je namjera bila preplašiti osobe za koje je smatrao da ga truju i otkloniti daljnje trovanje, a paljenjem otkloniti posljedice trovanja. Iz toga bi proizlazilo da nema dokaza da je optuženik počinio protupravno djelo ubojstva odnosno djela pokušaja ubojstva, već da bi se radilo o protupravnim djelima dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

6.6. Prema stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ispravnost zaključka da je optuženik ova kaznena djela počinio u stanju neubrojivosti smatrajući da ga susjedi truju kako to prema prvostupanjskoj presudi proizlazi iz njegove obrane, ne isključuju njegovu namjeru da navedene osobe liši života jer takva njegova namjera proizlazi upravo iz radnji koje je prema oštećenicima poduzeo kada je iz automatske, odnosno poluautomatske puške prema njima ispalio jedan ili više hitaca, pri čemu je ubio TV, dok su ŠV, ZV zadobili po život opasnu strijelnu ranu, a NV tešku tjelesnu ozljedu te do smrtne posljedice kod Ž i PV, JV i SV nije došlo stjecajem okolnosti i njihovim bijegom.

6.7. Također, neonovan je žalbeni navod da optuženik nije postupao s namjerom da ĐV liši života kada ga je udarao kundakom i ciglom, jer da bi ga u tom slučaju, u nastavku kretanja i pucanja prema njemu i usmrtio, već da bi se radilo o nanošenju nekog od zakonom propisanih oblika tjelesne ozljede. Prvostupanjski sud je u točki 32. pravilno zaključio da se radi o pokušaju ubojstva jer je optuženik prema ĐV više puta zamahnuo kundakom u pravcu glave, a zatim ga i udario u glavu ciglom, koja sredstva i lokalitet udaraca su podesni za nanošenje ozljeda sa smrtnim ishodom.

7. S obzirom na sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno te da nije došlo do povrede kaznenog zakona na koju se poziva optuženik.

8. Prvostupanjski sud je, pravilno, na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. ZZODS-a odredio prisilni smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci jer u vrijeme počinjenja predmetnih protupravnih djela nije mogao shvatiti značenje svojih postupanja i upravljati svojom voljom, a kod optuženika je utvrđena opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela. Također, od optuženog ŽV pravilno je, na temelju članka 331. stavak 7. ZKP/08. oduzeto oružje, kako je to pobliže navedeno pod točkom III. pobijane presude.

9. S obzirom da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem prvostupanjske presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša