Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-178/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, posl.br. Pn-3/2021-39 od 1. prosinca 2023., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, posl.br. Pn-3/2021-39 od 1. prosinca 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da na ime naknade neimovinske štete isplati 1. tužiteljici HS, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 43798,53eur/330.000,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14.04.2020. godine do isplate, 2. tužitelju FS, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 14931,32eur/112.500,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14.04.2020. godine do isplate i 3. tužiteljici OS OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 14931,32eur/112.500,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22.04.2020. do isplate, a koje sve kamate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da 1. tužiteljici HS, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 11.122,59eur/ 83.803,15 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 504,76/ 3.803,15 kn1 od dana 12.03.2018. do isplate,

- na iznos od 10617,82eur/80.000,001 kn od dana donošenja presude do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da 2. tužitelju FS, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 549,32eur/4.138,88 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 137,48eur/1.035,88 kn1 od dana 12.04.2018. do isplate,

- na iznos od 137,37eur/1.035,00 kn1 od dana 12.05.2018. do isplate,

- na iznos od 137,37eur/1.034,00 kn1 od dana 12.06.2018. do isplate,

- na iznos od 137,37eur/1.034,00 kn1 od dana 12.07.2018. do isplate,

sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da 3. tužiteljici OS OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 663,61eur/ 5.000,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do dana isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima: 1. HS, 2. FS i 3. OS, isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 14.513,22 eur/ 109.350,00 kuna1 u roku od 15 (petnaest) dana“.

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, a tuženiku naložiti naknaditi im sve parnične troškove, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelji traže i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (troškovi grobnog mjesta, nadrobnog spomenika i crnine) koju su tužitelji pretrpjeli uslijed smrti ŠS (njihova sina/brata/unuka).

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je ŠS smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 12. veljače 2018.,

- da je u toj prometnoj nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika,

- da su u vozilu tom prilikom bili ČS i pok. ŠS,

- da je ČS sin vlasnika vozila kojem je otac i dao vozilo na upravljanje,

- da je kazneni postupak protiv ČS obustavljen jer se na temelju nalaza vještaka nije moglo utvrditi tko je tom prigodom upravljao vozilom,

- da su oba učesnika nesreće bila pod znatnim utjecajem alkohola i to ČS 1,72 g/kg, a pok. ŠS 2,24 g/kg,

- da su tužiteljica HS, majka pok. ŠS i tužitelj FS, brat pok. ŠS, živjeli u zajedničkom domaćinstvu s pok. ŠS,

- da je tužiteljica OS baka pok. ŠS i premda nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu imali su blizak odnos i određenu zajednicu života.

7. Prvostupanjski je sud naveo kako je među strankama sporan osnov odgovornosti, kako je (i dalje) sporno tko je vozio vozilo kojim je prouzročena teška prometna nesreća, da je sporna visina štete te ovlaštenici naknade. Na temelju ocjene provedenih dokaza zaključio je kako nije moguće utvrditi tko je navedene prilike upravljao predmetnim vozilom.

8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev navodeći da pasivna legitimacija tuženika nije sporna jer je vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi bilo osigurano kod tuženika, a (cit.) „Sukladno Zakonu o osiguranju o obveznim osiguranjima u prometu, NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, tuženik bi odgovarao prema članku 2.stavak 2. Zakona, osiguranje trećih osoba u prometu.“ Kako nije bilo moguće utvrditi da je ČS kritične zgode upravljao vozilom to prvostupanjski sud smatra da se (cit.) …ne može primijeniti odredba članka 22. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U slučaju da je ŠS bio vozač onda bi došlo do primjene odredbe članka 23. stavak 1. točka 1. istog Zakona. Niti sukladno Zakonu o obveznim odnosima tužitelji nemaju pravo od tuženika na naknadu neimovinske štete zato jer je u postupku ostalo dvojbeno da li je ČS bio vozač ili suvozač, odnosno isto za pokojnog ŠS, u kom svojstvu se on nalazio u automobilu.“

9. O troškovima postupka sud je odlučio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

11. Osnovana je žalbena tvrdnja da je počinjena bitna povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se pobijana presuda ne može ispitati, budući su razlozi o odlučnim činjenicama kontradiktorni. U pravu su žalitelji kada tvrde i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno zbog čega je ostvaren i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 2. (a ne članak 2. stavak 2. kako je očitom omaškom navedeno u pobijanoj presudi) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, na koji pravilno ukazuje prvostupanjski sud (u daljnjem tekstu: ZOOP), propisana je obveza osiguranja vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti), a riječ je o štetama koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a što vrijedi i za putnike u vozilu kojim je prouzročena šteta, kako je to propisano člankom 22. stavak 1. i 2. ZOOP-a, na koje je također ukazao prvostupanjski sud. ZOOP-om nije propisano kakve su to štete, već samo zbog čega one mogu nastati. ZOOP-om nije propisano niti u kojoj se visini štete utvrđuju, to je regulirano općim propisima obveznog prava. Stoga se, prije svega primjećuje da nije jasno zašto prvostupanjski sud (u zadnjem pasusu točke 41. prvostupanjske presude, citirano pod toč.8. ove drugostupanjske odluke) izdvaja neimovinsku štetu, spominjući Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Prema odredbi članka 23. stavak 1. točka 1. ZOOP-a, na koju se također pozvao prvostupanjski sud, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača. Pozivajući se na ovu odredbu prvostupanjski sud navodi: „U slučaju da je ŠS bio vozač onda bi dolazilo do primjene odredbi čl.23. st.1. toč.1. istog zakona.“ iz čega slijedi zaključak da tuženik ne bi morao naknaditi štetu ako je vozač bio pok. ŠS, dakle ako bi on sam bio kriv za štetu, pa bi tuženik, koji je i tvrdio da njegove odgovornosti nema jer da je pok. ŠS upravljao vozilom, bio taj koji je bio dužan dokazati da je pok. ŠS bio vozač, a ne putnik. Dakle, već i te odredbe, na koje se sam prvostupanjski sud poziva, ukazuju da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen jer je u postupku ostalo dvojbeno tko je bio vozač a tko suvozač, a pobijanu presudu čini takvom da se ne može ispitati.

14. Prvostupanjski je sud potpuno zanemario opći propis obveznog prava (ZOO), na što osnovano ukazuju žalitelji, odnosno odredbe o odgovornosti od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, budući je vozilo u pokretu opasna stvar. Prema članku 1065. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a vlasnik se od automobilske odgovornosti osigurao kod tuženika.

14.1. Prema članku 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

15. Dakle, tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti i da bi se te odgovornosti oslobodio trebao je dokazati postojanje okolnosti koje ga odgovornosti oslobađaju (u ovom slučaju da je vozač bio pok. ŠS).

16. Polazeći od pogrešnog stava da je na tužiteljima bio teret dokaza kako je pok. ŠS bio putnik u vozilu, sve zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski je sud i ocjenu provedenih dokaza dao polazeći od takve pogrešne pretpostavke, pa niti činjenično stanje nije u potpunosti utvrdio (postojanje i visinu imovinske štete kao i eventualni doprinos pok. ŠS nastaloj šteti zbog pristanka na vožnju s osobom koja je u alkoholiziranom stanju).

17. Slijedom navedenog prvostupanjsku je presudu valjalo ukinuti i odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a.

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud treba utvrditi sve činjenice koje je propustio utvrditi i donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

19. O troškovima žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članak 166. stavak 3. ZPP-a.

U Dubrovniku, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković