Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-179/2024-10
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Janković, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog CS, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog CS podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. ožujka 2024., broj Kv I-22/2023-4, u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog CS kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-22/2023-4 od 19. ožujka 2024., odbijen je zahtjev osuđenog CS za obnovom kaznenog postupka, podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se osuđeni CS osobno, ističući kao zakonsku osnovu svog zahtjeva članak 498. stavak 1. točku 4. ZKP/08., tvrdeći kako postoje dokazi, izvođenje kojih je u provedenom postupku odbijeno, a ti dokazi su relevantni s aspekta utvrđenja identiteta počinitelja kaznenih djela za koje je on pravomoćno osuđen.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) spis je, prije dostave u rad sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba osuđenog CS nije osnovana.
5. Naime, u opsežnoj, vlastoručno napisanoj žalbi osuđenik dovodi u pitanje zakonitost cjelokupnog pravomoćno dovršenog postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem predmeta K-8/2022., te s tim u svezi i rješenja poslovni broj Kv I-22/2023-4 od 19. ožujka 2024., kojim rješenjem je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za obnovom navedenog kaznenog postupka. Glede sadržaja izjavljene žalbe u ovom postupku relevantan je onaj njezin dio koji se odnosi na izvanredni pravni lijek obnove kaznenog postupka, konkretno članak 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. na koji se izrijekom i sadržajem žalbe referira osuđenik (stranice 1. i 5. osuđenikove žalbe).
6. Odredbom članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. propisano je kako se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka (tzv. neprava obnova kaznenog postupka), ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
6.1. U tom kontekstu osnovano je prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđenika kao neosnovan uz obrazloženje da u zahtjevu nisu navedene okolnosti koje već nisu postojale u vremenu kada se izricala presuda, niti su tada postojale okolnosti koje sud nije znao, a koje bi dovele do blaže osude. Naime, osuđenik problematizira činjenicu da u provedenom postupku nije provedeno „prepoznavanje i biometrijsko vještačenje“, čime ustvari posredno nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja činjenice identiteta počinitelja počinjenih kaznenih djela. Međutim, kako je to ispravno naveo prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, identitet osuđenika kao počinitelja kaznenih djela je dokazan u provedenom postupku brojnim dokazima, uključujući biološko vještačenje, pa se nisu pojavile neke okolnosti kojih nije bilo kad se presuda izricala, odnosno okolnosti za koje sud nije znao iako su postojale, a da bi postojanje takvih okolnosti očito dovelo do blaže osude. Drugim riječima, osuđenik niti ne ukazuje na neke nove okolnosti, već dovodi u pitanje način na koje su postojeće okolnosti (konkretno, njegov identitet kao počinitelja djela) dokazane u provedenom postupku. S tim u svezi i po ocjeni ovog žalbenog suda, osnovano prvostupanjski sud obrazlaže kako je počinitelj kaznenih djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. iz uvodno navede presude, dostatno identificiran iskazima svjedokinje-žrtve TS, svjedokinje ŽS, provedenim biološkim vještačenjem uzoraka odrezanih noktiju na lijevoj ruci žrtve AS, te brisa njezine majice, kao i pregledom video zapisa mjesta događaja na kojima su počinjena terećena kaznena djela (ugostiteljski objekt „Firule“ i zgrada u [adresa]). U navedenom kontekstu treba imati u vidu i činjenicu da su se sudovi u provedenom postupku odbijajućom odlukom već odredili o prijedlogu obrane optuženika glede dokazne radnje prepoznavanja iz članka 301. ZKP/08. (strana 12. prvostupanjske presude i strana 3. drugostupanjske presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 332/2022. od 25. siječnja 2023.).
7. Slijedom navedenog, nije prihvaćena žalba osuđenog CS, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 494. stavak 4. ZKP/08.), ista je na temelju članka 949. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanda Janković
