Poslovni broj: Usž-4483/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LŠ, državljanina [adresa], smještenog u [obrt], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Sebastian Miše, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3835/2024-7 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3835/2024-7 od 10. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: NK-UP/I-216-03/24-03/26, ur.broj: 511-19-48-24-1 od 4. rujna 2024. (točka I. izreke). Točkom II. Izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom sporu, te je naloženo Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, da isplati odvjetniku Sebastianu Miše, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika, tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1993. u mjestu [adresa], državljaninu [adresa], određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar z strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do dva mjeseca od dana uručenja rješenja.

3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da nije kažnjavan i da nije razjašnjeno radi čega postoji opasnost od njegova bijega, te zašto predstavlja opasnost za javni poredak. Prigovara da tuženik nije priložio dostavnicu da su mu uručene informacije za tražitelje međunarodne zaštite, kao i da najkraće moguće vrijeme radi ograničenja slobode kretanja nije propisano zakonom. Navodi da činjenica mjere upozorenja u drugim državama ne znači automatski potrebu ograničenja slobode u Republici Hrvatskoj. Mišljenja je da mu je tuženik neosnovano ograničio pravo na slobodu, te predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1562,50 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je tužitelju bilo nužno ograničiti slobodu kretanja jer je kao tražitelj međunarodne zaštite dužan postupati prema članku 52. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23. - dalje: Zakon), a osobito da je dužan ostati na području Republike Hrvatske. Ističe da je tužitelj u više navrata napuštao teritorij Republike Hrvatske, bez identifikacijskih isprava, te na taj način nije poštivao propise Republike Hrvatske, pa je bilo nužno ograničiti mu slobodu kretanja od dva mjeseca što predstavlja razuman rok. Nadalje navodi da se tražiteljima međunarodne zaštite pisane informacije uručuju u ruke, bez potpisivanja dostavnica, na njihovom materinjem jeziku prilikom zaprimanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.) radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva (točka 2.), te radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.).

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj od 15. srpnja 2023. tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, u kojoj je zatečen prilikom ilegalnog prelaska granice iz Bosne i Hercegovine. Nadalje proizlazi da je bez identifikacijskih isprava napustio Republiku Hrvatsku, te je prilikom saslušanja u upravnom postupku i sporu izjavio da je u više država boravio po dva do tri mjeseca, a u Švicarskoj i Grčkoj je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, no nema odobrenje boravka u drugoj članici Europskog gospodarskog prostora. Nakon toga, 4. rujna 2024. vraćen je u Republiku Hrvatsku sukladno Dublinskom sporazumu, te je utvrđeno da ima dvije mjere upozorenja „Državljanin na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju –članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860 od Švicarske uz opasku „Osoba u bijegu ili je pobjegla“, te zabranu ulaska od Italije s rokom za napuštanje 16. srpnja 2024.

9. Slijedom iznesenih podataka proizlazi da je tužitelj, bez identifikacijskih isprava, nezakonito prelazio državne granice više država, te je imajući u vidu da ima dvije zabrane ulaska u Shengen, pravilno utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 6. Zakona za izricanje mjere smještaja u Prihvatnom centru za strance, budući da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja kretanja. Pritom ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se osim radi zaštite javnog poretka moglo zaključiti da su ispunjeni i ostali uvjeti iz članka 54. stavka 2. Zakona, jer tužitelj nema isprave o identitetu koje prema njegovim navodima nikada nije ni imao.

10. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je rok ograničenja slobode kretanja pravilno određen u trajanju do dva mjeseca, u skladu s odredbom članka 54. stavkom 11. Zakona kao vrijeme potrebno da se od Veleposlanstva Alžira provjeri identitet i putni list za tužitelja.

11. Žalbeni navodi nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnom upravnom sporu.

12. S obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska