Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-862/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, Perica Medaković, Neri Panjkret, Bojan Doneski i Antonio Mihoci iz Garešnice, protiv tuženice: Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-596/2019-31 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-596/2019-31 od 30. lipnja 2022. u točki I. izreke.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, ukida se prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u Ugovoru o namjenskom kreditu, broj kreditne partije 7103691308 od 8. lipnja 2007. tužiteljici isplati iznos od 10.863,81 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki I. izreke presude, a na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u istom ugovoru da tužiteljici isplati iznos od 85.350,94 kn sa zateznom kamatom (točka II. izreke) kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.650,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu žaliteljica kada ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. ZPP, jer da je tužiteljica preinačila tužbu u fazi glavne rasprave nakon što je stalni sudski vještak izradio nalaz i mišljenje. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 26. studenoga 2021. godine je donesen zaključak koji glasi: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“, pa prihvaćanjem preinake tužbe prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 190. ZPP o preinaci tužbe.

6. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP, navodeći da je prvostupanjski sud „tužbene zahtjeve usvojio isključivo primjenom utvrđenja iz kolektivnog spora i pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a“, bez provođenja dokaza da se utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu mogu primijeniti na tužiteljicu, čime presudu zapravo pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Neosnovan je i žalbeni prigovor da je pobijana presuda u točki I. izreke donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, u tom dijelu prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je žalba izjavljena, kao ni neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog tog žalbenog razloga u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude nije osnovana.

9. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženica, kao kreditor dana 8. lipnja 2007. sklopili potrošački ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 43.670,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 180 mjeseci, uz kamatnu stopu od 4,50% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koji je otplaćen 2011. godine,

- da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatne stope (od početnih 4,50 % godišnje do završnih 6,05 % godišnje) i tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan anuitet kredita,

- da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platila tužiteljica u odnosu na mjesečne anuitete da nije porasla kamatna stopa iznosi 10.863,81 kn, a da razlika na ime porasta tečaja CHF iznosi 85.350,94 kn,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta na ime povećanja kamatne stope u iznosu od 10.863,81 kn, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, sa zateznom kamatom od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

12. Neutemeljeno tuženica u žalbi ponavlja prigovore koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka – glede usklađenosti postupanja sa tada važećim pravnim propisima i uvjetima na tržištu – koje prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude s pravom nije prihvatio, pozivajući se na postupanje tuženice protivno osnovnim načelima obveznog prava (načelu savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i ponašanju sudionika u ispunjavanju obveza).

13. Navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. na koju se prvostupanjski sud pozvao ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile. Osim toga, zaključak o nepoštenosti ugovornih odredbi prvostupanjski sud nije utemeljio samo na rezultatima kolektivne parnice, već i na iskazu tužiteljice i svjedoka - radnice tuženika TG. Nije u pravu tuženica kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da se tužiteljica ima smatrati potrošačem prema članku 3. ZZP, koji propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, kada je utvrdio da je tužiteljica sklopila ugovor kao fizička osoba, izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti i da je namjena kredita bila adaptacija kuće - doma, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se tužiteljica ima smatrati potrošačem, a da je na tuženici teret dokaza da zbog nekih posebnih okolnosti tužiteljica nije potrošač.

14. Nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare. Naime, potraživanje s naslova vraćanja onog što je stečeno bez pravne osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (članak 225. ZOO). Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kolektivnom sporu utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. lipnja 2019. radi više plaćenih kamata, a tužba je preinačena 23. rujna 2019. postavljanjem zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF - do podnošenja tužbe, a niti do preinake tužbe nije protekao zastarni rok od pet godina. Neosnovano ističe žaliteljica da je tužiteljica preinačila tužbu i nakon provedenog vještačenja, pa da je prigovor zastare trebalo ocjenjivati prema datumu preinake tužbe. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 27. svibnja 2024. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

15. Konačno, ne stoji ni žalbeni prigovor tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženica pošteni stjecatelj, pa da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe. Naime, time što je u ovom slučaju utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, to podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije – tuženice. Pozivanje žaliteljice na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 5. ožujka 2004. g., prema kojem „Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, nije osnovano, jer se ono odnosi na drugu kategoriju ugovora o zajmu, kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.

16. Stoga, kako se u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

17. U pravu je tuženica kada prvostupanjsku presudu u točki II. izreke pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer u tom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

18. Naime, osnovano tuženica ističe u žalbi da je tim dijelom presude obvezana na isplatu glavnice u iznosu od 85.350,94 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate, dok zbroj pojedinih iznosa na koje je dosuđena zatezna kamata premašuje iznos glavnice, jer iznosi 85.377,94 kn, pa je izreka presude proturječna sama sebi.

19. Kod takvog stanja stvari, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. i u odluci o parničnom trošku (točka III.) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP).

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba postupka, pravilno će utvrditi iznos preplate iz osnova povećanja tečaja CHF (glavnicu i pojedine dijelove glavnice na koje teče zatezna kamata), nakon čega će uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 4. ZPP.

U Šibeniku, 17. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić