Poslovni broj: Usž-3345/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AĆD, iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda Boris Gregović, Krešimir Bagić i Matteo Manarin, u Rijeci, Vatroslava Lisinskog 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za službenički sustav, Sektora za službeničke odnose, Službe za državni ispit, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi polaganja državnog stručnog ispita, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1988/2023-7 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1988/2023-7 od 13. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-133-01/23-02/1995, URBROJ: 514-08-01-03/03-23-02 od 21. srpnja 2023. i oslobođenje tužiteljice od obveze polaganja državnog stručnog ispita II. razine te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužiteljica ispunjava uvjete za polaganje državnog stručnog ispita II. razine te joj je odobreno polaganje istog, najkasnije do 1. studenog 2023.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da su joj povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske – da su svi jednaki pred zakonom, da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i da zakoni i drugi propisi ne mogu imati povratno djelovanje. Ističe da je položila državni stručni ispit za srednju stručnu spremu koji se smatra položenim državnim stručnim ispitom I. razine i da joj se određivanjem obveze da položi državni stručni ispit II. razine nameće nepotrebna i nerazmjerno velika obveza s obzirom na legitimno očekivanje nje i drugih u istoj situaciji da su svoju obvezu polaganja državnog stručnog ispita ispunili. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da bi postupanje po žalbi tužiteljice dovelo do pravne nesigurnosti, diskriminacije i nedopuštenog razlikovanja među službenicima i pritom upućuje na presudu ovog Suda kojom je u drugom predmetu za drugu službenicu tuženika utvrđena obveza polaganja državnog stručnog ispita II. razine. Naposljetku ističe da je tužiteljica pristupila polaganju državnog stručnog ispita II. razine i isti je položila. Predlaže stoga da Sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu i u granicama propisanim odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica, državna službenicima s položenim državnim stručnim ispitom za srednju stručnu spremu – koji odgovara državnom stručnom ispitu I. razine, raspoređena na radno mjesto carinik II. vrste u Ministarstvo financija, Carinsku upravu i da joj je povodom rasporeda na navedeno radno mjesto određena obveza polaganja državnog stručnog ispita II. razine, najkasnije do 1. studenog 2023.

8. Prvostupanjski sud je 3. svibnja 2024. održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.

9. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 70/19. – dalje: ZID ZDS) propisano je da položen državni stručni ispit za srednju stručnu spremu se smatra položenim državnim ispitom I razine. Stavkom 2. istog članka ZID ZDS propisano je da se položen stručni ispit za visoku i višu stručnu spremu smatra položenim državnim ispitom II razine. Stavkom 3. istog članka ZID ZDS propisano je da je službenik koji nema položen ispit iz stavaka 1. i 2. ovog članka ZID ZDS dužan položiti državni ispit u roku godine dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz članka 11. ZID ZDS. Stavkom 4. istog članka ZID ZDS propisano je da službenik koji je sukladno ranijim propisima oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita za poslove radnog mjesta određenog stupnja obrazovanja nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica u smislu prethodno citirane odredbe članka 42. stavka 1. ZID ZDS-a obvezna položiti državni stručni ispit II. razine jer je raspoređena na radno mjesto za koje je uvjet položen državni stručni ispit II. razine, a tužiteljica nije dokazala da je iste obveze oslobođena sukladno ranijim propisima.

11. Prigovor tužiteljice da su joj određivanjem obveze polaganja državnog stručnog ispita II. razine povrijeđena Ustavom zajamčena prava ovaj Sud nalazi neosnovanim jer je prema dosljednoj praksi ovog Suda obveza polaganja državnog stručnog ispita II. razine nametnuta i drugim službenicima u usporedivim situacijama.

12. Kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, državni službenici nisu stekli subjektivno pravo do kraja radnog vijeka biti pošteđeni obveze polaganja državnog stručnog ispita određene razine pa ni prigovor povrede legitimnih očekivanja nije osnovan.

12. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić