REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-105/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća uz sudjelovanje Marije Batinjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VI i drugih zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 4. u vezi članka 215. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika VI, BI, TI i ČI protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. listopada 2023., broj K-1099/2019, nakon održane javne sjednice vijeća 28. studenog 2024., u odsutnosti državnog odvjetnika, a prisutnosti optuženika VI i branitelja optuženog BI odvjetnika Predraga Jelavića, a u odsutnosti optuženika BI i TI i odvjetnika

Dragana Mijoča i Željka Gulišije,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika VI, BI, TI i ČI odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženici GI, BI, TI i ČI proglašeni su krivima za počinjenje teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 4. u svezi s člankom 215. stavkom 2. i 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 222. stavka 4. KZ/11 svaki od optuženika je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici GI, BI, TI i ČI u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženici GI, BI, TI i ČI dužni su nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.940,40 eura koji se trošak odnosi na izradu pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Marije Definis u iznosu od 153,83 eura, trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka ing. Vinka Ugrine u iznosu od 210,50 eura i trošak usmenog vještačenja tog vještaka u iznosu od 116,13 eura, trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Čipčića u iznosu od 331,81 euro i trošak dopune osnovnog nalaza tog vještaka u iznosu od 66,36 eura, dok iznos od 1.061,78 eura se odnosi na paušalnu svotu, s time da svaki od optuženika je dužan naknaditi trošak u iznosu od 485,10 eura.

3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se u tom dijelu preinači prvostupanjska presuda i svim optuženicima izrekne kazna zatvora u primjerenom trajanju.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi GI po branitelju Draganu Mijoču, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba usvoji kao osnovana, da se ukine pobijana presuda i vrati sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, odnosno da se preinači na način da se optuženi GI u potpunosti oslobodi kaznenopravne odgovornosti.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi BI po branitelju Predragu Jelaviću, odvjetniku iz Splita, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženog BI oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu na ponovno raspravljanje.

6. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi TI po branitelju mr. Željku Gulišiji, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se uvaži žalba, pobijana presuda preinači na način da se optuženi TI oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

7. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi ČI po branitelju Jošku Čehu, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi ČI oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Na sjednicu drugostupanjskog suda su uz državnog odvjetnika pozvani i optuženici GI, BI i TI jer su to zahtijevali u žalbama kao i branitelji optuženika, Dragan Mijoč, Predrag Jelavić i Željko Gulišija, svi odvjetnici iz Splita. Na sjednicu su pristupili optuženi GI i odvjetnik Predrag Jelavić, branitelj optuženog BI dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženici BI, MI i branitelji Željko Gulišija i Dragan Mijoč, odvjetnici iz Splita.

10. Prije svega se napominje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz članka 271. stavka 4. u svezi s člankom 263. stavkom 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11- dalje: KZ/97) i kaznenog djela iz članka 222. stavka 4. u svezi s člankom 215. stavkom 2. i 3. KZ/11. Također, imajući u vidu da je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 56. KZ/11, pravilno je utvrđeno da je s obzirom na opći dio KZ/11 blaži jer se uvjetna osuda može izreći ako je optuženi osuđen na kaznu zatvora do jedne godine ili na novčanu kaznu dok na temelju odredbe članka 67. stavka 2. KZ/97 za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina se uvjetna osuda ne može izreći bez primjene odredbi o zakonskom ublažavanju kazne.

11. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke

11. ZKP/08 ističu optuženici GI, TI i ČI.

11.1. Optuženi GI u žalbi višestruko ponavlja da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva i u većoj mjeri proturječna razlozima presude, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je „pobijana presuda toliko neobrazložena i pristrana“ pa je upitno je li ju donio nepristrani sud ili je presudu pisala optužba. Smatra da je izreka nerazumljiva jer iz činjeničnog opisa ne proizlazi niti jedna radnja ili propust definiran odredbom članka 215. stavka 2. i 3. KZ/11 niti se ekstenzivnim tumačenjem može činjenični opis podvesti pod propisivanja obveze postupanja po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama. Svi ostali prigovori su činjenične naravi, a ne argumenti za istaknute vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

11.2. Optuženi TI također ističe počinjenje bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći zakonski tekst istaknute bitne povrede. Jedino što konkretizira to je da je izreka nerazumljiva jer se radnje optuženika moraju podvesti pod točno određenu blanketnu normu a tijekom postupka nije utvrđeno niti se tražila dokumentacija vezana opis radnog mjesta optuženika pa da bi on bio odgovoran za kazneno djelo. U nastavku se elaborira da se stablo nalazilo na privatnom zemljištu i da odgovornost privatnog vlasnika nije upitna. Dakle, iz navedenog je očito da se jedino daje argument za nerazumljivost izreke, a ostali prigovori, kao što je već navedeno, su činjenične naravi. Također prigovori vezano za to je li se radilo o redovitom ili izvanrednom održavanju su prigovori činjenične naravi, a ne za proturječnost između izreke i razloga presude.

11.3. Optuženi ČI ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 prvenstveno navodeći da su izostali razlozi vezano za subjektivni element terećenog kaznenog djela u odnosu na sve optuženike. Također, smatra da se nije postupilo po obvezujućoj uputi drugostupanjskog suda a to se prvenstveno odnosi na odbijanje dokaznog prijedloga za saslušanjem vještaka geodetske struke.

11.4. U odnosu na prigovore optuženih VI i TI da je izreka presude nerazumljiva i da se radnje navedene u činjeničnom dijelu izreke ne mogu podvesti pod bitna obilježja terećenog kaznenog djela, ti su prigovori neosnovani. Naime, u činjeničnom opisu izreke presude su kao prvo jasno navedena svojstva pojedinih optuženika, navedeni su propisi i konkretne odredbe blanketnih propisa po kojima nije postupljeno, oblik krivnje i posljedice uslijed nepostupanja po navedenim propisima. Jednako tako pogrešno optuženi GI smatra da se radi o ekstenzivnom tumačenju odredbe članka 215. stavka 2. i 3 KZ/11 jer se kao jedan od modaliteta počinjenja kaznenog djela propisuje i obveza postupanja po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama.

11.5. Neosnovani su prigovori optuženog ČI da prvostupanjski sud nije postupio po obvezujućoj uputi jer u drugostupanjskom rješenju nije dana obvezujuća uputa za provođenje bilo kojeg dokaza, već je ukazano na sve propuste prilikom vrijednosne ocjene dokaza. U odnosu na prigovor da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezano za subjektivni element terećenog kaznenog djela i taj je prigovor neosnovan. Naime, nakon što je prvostupanjski sud u toči 71. obrazloženja pobijane presude ponovio na temelju čega smatra da su svi optuženici počinili terećeno kazneno djelo i na koji način, u točki 74. obrazloženja pobijane presude su navedeni određeni i dostatni razlozi za svakog optuženika s kojim oblikom krivnje je kazneno djelo i počinjeno.

11.6. Kako pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, a izreka nije nerazumljiva niti je u proturječnosti s razlozima to nisu počinjeni istaknuti oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti je drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 utvrdio da je počinjen koji drugi oblik istaknute bitne povrede koji se samo paušalno ističe.

12. Optuženi GI smatra da su neosnovano odbijeni dokazni prijedlozi za pribavljanjem određene dokumentacije koja je bitna za ovaj postupak slijedom čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Optuženi ČI smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da je neosnovano odbijen prijedlog da se utvrde aktivnosti sukladno Elaboratu sanacije opožarenih površina jer bi se utvrdilo da ta sanacija nije provedena i tko je bio u obvezi provesti tu sanaciju. Također, smatra da je neosnovano odbijen dokazni prijedlog radi pribavljanja podataka vezano za odnos Županijske uprave prema sanaciji opožarenih površina, a sve u svrhu razgraničenja prava i dužnosti Županijske ceste d.o.o. Split prema drugim sudionicima. Optuženi BI ističe ali ne argumentira zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

12.1. U točki 43. obrazloženja pobijane presude je sud naznačio prijedlog optuženog VI vezano za pribavljanje ranije navedenog Elaborata uz naznaku koja još se dokumentacija tražila vezano za sanaciju opožarene površine, obvezama privatnih vlasnika, u svrhu utvrđivanja je li dostavljena obavijest privatnim vlasnicima zemljišta, između ostaloga i za predio „Vilar“ u Žrnovici, tražilo se pribavljanje odluke predstavničkih tijela Poglavarstva splitsko-dalmatinske županije i županijske skupštine i niz drugih dokumenata koji su u toj točki obrazloženja i navedeni. U točki 44. je reproduciran prijedlog optuženog BI za pribavljanje Programa održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta i pod točkom 45. se navodi prijedlog optuženog ČI za dopunskim saslušanjem vještaka Tomislava Čipčića.

12.2. Imajući u vidu pribavljene i provedene dokaze, kako materijalne, tako i personalne s pravom su odbijeni dokazni prijedlozi optuženih VI i BI jer se pribavljanjem te dokumentacije, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ne bi utvrdile nove činjenice koje bi bile odlučne vezano za bitne elemente terećenog kaznenog djela. Također, nije bilo potrebe za dopunskim saslušanjem vještaka Tomislava Čipčića jer je taj vještak u osnovnom nalazu i mišljenju i dopunskom očitovanju pojasnio sve vezano za zaštitni pojas, pri čemu je važno napomenuti da je vještak izjavio da u odnosu na područje koje je predmet postupka nije bilo projekta pa je utvrdio da je zaštitni pojas najmanje 1 m, a da je ovo stablo bilo 0,5 izvan zaštitnog pojasa.

12.3. Stoga su neosnovani prigovori da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

13. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi GI prije svega prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza i pritom iznosi vlastitu vrijednosnu ocjenu materijalnih i personalnih dokaza. Upire se i na pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda odredbi blanketnih propisa za koje se u činjeničnom opisu izreke presude navodi da je optuženik postupio protivno istim pa je samim time i pogrešan zaključak o postojanju kaznene odgovornosti tog optuženika. Posebno se upire na članak 3. Zakona o javnim cestama i na Pravilnik o zaštiti i održavanju javnih cesta, navodeći što je zaštitni pojas ceste, da je stablo koje je nesporno palo se nalazilo izvan zemljišnog pojasa i to na privatnom zemljištu, da postoji propust određenih službi koje su dovele do toga da stablo nagorjelo u požaru padne na cestu i upire na odgovornost vlasnika privatnog zemljišta. Po žalitelju se postavlja pitanje kako to da usprkos činjenici da je vršena sanacija opožarene površine od strane Hrvatskih šuma to stablo nije uklonjeno, nitko iz Hrvatskih šuma nije procesuiran, ukazuje da prema provedenom vještačenju po vještaku Tomislavu Čipčiću se sporno stablo nalazilo 0,5 metara izvan zaštitnog pojasa pa smatra da odgovarajuće službe nemaju nadležnost postupanja izvan zaštitnog pojasa. S tim u svezi reproducira pojedine dijelove svjedoka OI koji je u inkriminirano vrijeme bio upravitelj Šumarije Split i iz čijeg iskaza proizlazi da su bilo odgovorni za uklanjanje stabala na državnoj površini, a ukoliko se radi o privatnom zemljištu na kojem je nesporno bilo sporno stablo, nije imao obvezu obavijestiti nikoga, a da ukoliko službenici na terenu uoče takvu opasnost tada o tome obavještavaju cestarsku službu, no on nije bio nikada u takvoj situaciji. Pozivajući se na iskaz tog svjedoka žalitelj ponavlja što je u nadležnosti Županijskog ureda za šumarstvo koji izdaje nalog društvima osposobljenim za provedbu sanacije i na privatnom zemljištu, a da osobno ne vidi odgovornost Županijske uprave za ceste. Žalitelj ističe da ne samo iz iskaza tog svjedoka, već i iz iskaza drugih svjedoka ne proizlazi nikakva odgovornost Županijske uprave za ceste, pri čemu kritične zgode optuženik niti nije bio u Splitu. U nastavku žalbe se daje analiza ugovora o redovitom održavanju županijskih i lokalnih cesta, osobito ukazuje na članak 2. Ugovora u kojem je navedeno što sve ulazi u održavanje, a iz čega proizlazi obveza ophodnje obavijestiti javnost o prohodnosti na cestama i meteorološkim uvjetima. Žalitelj smatra da su sve ovlasti temeljem ugovora prenesene na Županijske ceste slijedom čega nema odgovornosti osoba iz Županijske uprave za ceste, uklanjanje spornog stabla ne ulazi u redovito održavanje, već se radilo o izvanrednoj situaciji i zbog meteoroloških uvjeta i snažnih naleta vjetra, slijedom čega smatra da se tog optuženika trebalo osloboditi optužbe primjenom načela in dubio pro reo.

14. Optuženi BI jednako kao i optuženi GI prigovara da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe blanketnih propisa te posebno ukazuje na odredbe Zakona o javnim cestama, Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta i na Ugovor o redovnom održavanju županijskih i lokalnih cesta, pojašnjava na koji se način osnivaju i za što su odgovorne županijske uprave za ceste kao ustanove, a za što trgovačko društvo Županijske ceste d.o.o. Split. Posebno prigovara zaključku suda vezano za tumačenje odredbe članka 18. Zakona o javnim cestama jer iz izričaja te odredbe ne proizlazi, kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud, prijenos ovlasti na fizičke ili pravne osobe već se radi o ustupanju radova, da ugovorom o redovitom održavanu nije bilo predviđeno uklanjanje stabala pa ne može niti postojati odgovornost Županijskih cesta d.o.o.. I taj optuženik polemizira s utvrđenjem prvostupanjskog suda vezano za zaštitni pojas uz ceste i koji se održava kao cesta a pogrešno je tumačenje da ukoliko zemljišni pojas nije utvrđen projektom da tada ne postoji maksimalna širina istog. I taj žalitelj detaljno pojašnjava i daje svoje tumačenje odredbe članka 3. Zakona o javnim cestama i smatra da kada nema projekta se ne može ekstenzivno tumačiti koja bi to bila širina zemljišnog pojasa i očito da se prema vještaku geodetske struke radi o širini od 1 metar. Smatra da pogrešnim tumačenjem navedene odredbe se pogrešno isto povezuje s osiguranjem uvjeta za nesmetano odvijanje prometa jer se radi o dvije odvojene stvari. Tako osiguravanje uvjeta proizlazi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o javnim cestama i to je obveza pravnih osoba koje se osnivaju za obavljanje djelatnosti kojima se osigurava upravljanje županijskim i lokalnim cestama. Prema članku 56. Zakona o javnim cestama Županijska uprava za ceste je jedini subjekt nadležan za održavanje i zaštitu javnih cesta, a može te poslove povjeriti fizičkim i pravnim osobama koje su za to specijalizirane. Smatra da Županijske ceste d.d. s održavanjem nemaju ništa ukoliko im nije povjereno posebnim ugovorom. Nastavno se daje vlastito promišljanje radi li se o redovitom održavanju ili izvanrednom događaju, je li postojao adekvatan ugovor, smatra da nema odgovornosti Županijskih cesta d.o.o. je su izvršile sve svoje obveze, a što je razvidno i iz ophodarskih dnevnika, pa eventualna obveza uklanjanja stabala pada na Županijsku upravu za ceste. Smatra neosnovanim pozivanjem suda na korespondenciju koja se obrazlaže u toči 33. obrazloženja pobijane presude jer su Županijske ceste Postaji prometne policije vratile dopis i uputili su ih na Županijsku upravu za ceste.

15. Optuženi TI prije svega ističe da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio djelokrug i obveze tog optuženika, nije cijenio da trgovačko društvo nema javne ovlasti već postupa po Ugovoru o održavanju cesta i mjesečnim programom što se usaglašava sa Županijskom upravom za ceste kao investitorom. Nadalje, nije jasno iz činjeničnog dijela izreke presude koje to radnje bi baš taj optuženik trebao poduzeti a nije ih poduzeo, niti jedna radnja za koju se tereti ne ulazi u krug poslova vezano za redovito održavanje. Ponavlja da postupanje s opožarenim stablima u konkretnom slučaju spada u djelokrug privatnog vlasnika i Hrvatskih šuma koje su na nekim dijelovima i sanirale područje, a zašto nisu i na spornom području to nije utvrđeno. Smatra da je trebalo provjeriti snagu bure koja je zasigurno utjecala na pad stabla a što se nije moglo predvidjeti. Smatra da je žalitelj poduzeo sve potrebne radnje, poslao je ophodarsku službu koja je dan prije nesreće bila dva puta na licu mjesta i rečeno je da je sve u redu, slijedom čega smatra da svojim postupanjem nije ostvario bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

16. Optuženi ČI također, kao i prethodni žalitelji, detaljno analizira ulogu Županijske uprave za ceste i Županijskih cesta d.o.o. Split gdje se Županijske ceste d.o.o. Split pojavljuju isključivo kao izvoditelj radova po nalogu Županijske uprave, jasno je koja je uloga Županijskih cesta d.o.o. u odnosu na osiguranje prometnica pa pogrešno prvostupanjski sud odgovornost ovog optuženika poistovjećuje s odgovornošću osoba Županijske uprave za ceste. Ukazuje se što je u nadležnosti ovih subjekata, ponovno se izražava nezadovoljstvo odbijanjem prijedloga za pribavljanje Elaborata jer bi se tada razjasnio odnos Županijske uprave za ceste i Županijskih cesta Split. Smatra da nije svejedno radi li se o redovitom održavanju ili izvanrednom kao što je bitno razjasniti pitanje zaštitnog pojasa, a u konkretnom slučaju se sporno stablo nalazilo na privatnom zemljištu. Poziva se i na iskaz svjedoka ŠI iz prometne policije koji je govorio o zaključcima na sastanku do kojeg je došlo nakon tragičnog događaja i gdje je zaključeno da se ima očistiti sve što predstavlja opasnost za promet. Dakle, radi se o novoj obvezi koja je povjerena Županijskim cestama d.o.o. Split iz čega žalitelj zaključuje da to očito nije bila ranija obveza jer u protivnome ne bi trebao sastanak. Smatra da nije postojala obveza Županijskih cesta d.o.o. Split pozivati privatne vlasnike na sanaciju opožarenih površina. U nastavku žalbe se iznosi žaliteljevo viđenje odgovornosti i obveza pojedinih pravnih subjekata, da nije dokazana kaznena odgovornost tog optuženika

17. Razmatrajući sve navedene prigovore razvidno je da se činjenično u bitnome prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza, da pravilnim tumačenjem blanketnih propisa je nedvojbeno da ne postoji odgovornost niti jednog optuženika, da se pogrešno utvrđuje tko je bio odgovoran za sanaciju opožarenog zemljišta, da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da stablo koje je palo je izvan zaštitnog pojasa i da se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu, da pogrešno prvostupanjski sud govori o lokalnoj samoupravi iako županijska uprava za ceste ne potpada pod lokalnu samoupravu, da iz ugovora o redovitom upravljanju jasno proizlazi odgovornost pojedinih subjekata pa samim time i odgovornih osoba, a da to nije niti jedan od optuženika. Također se ukazuje na pogrešno tumačenje pojma javnih cesta i zaštitnog pojasa pozivajući sa na nalaz i mišljenje geodetskog vještaka koji je na temelju fotografija i nalaza i mišljenja vještaka Ugrine, a u nedostatku projekta, utvrdio da je zaštitni pojas najmanje 1 m, a da ovo stablo bilo 0,5 izvan zaštitnog pojasa.

18. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, protivno prigovorima svih žalitelja, otklonio odgovornost od „Hrvatske šume“ za propuste u sanaciji i propuste u nadzoru postupka sanacije nagorjelih stabala na predmetnom području, jer predmet ovog postupka nije bilo utvrđivanje odgovornosti za sanaciju opožarene površine već odgovornosti za sigurno odvijanje prometa na županijskoj cesti. Svrha Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 54/83, 32/87, 47/89, 41/90, 52/90 pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00 i 13/02) je normiranje statusa šuma, društvenog odnosno državnog interesa u zaštiti šuma i gospodarenja njima. Nadalje, člankom 16. Zakona o šumama propisano je da radi obavljanja djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu, Sabor Republike Hrvatske ovim zakonom osniva javno poduzeće u djelatnosti šumarstva, a člankom 18. da se javno poduzeće iz člana 16. stava 2. ovoga zakona osniva pod tvrtkom "Hrvatske šume" kao javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj koje je u državnom vlasništvu. Posebno treba ukazati, a što tijekom postupka niti nije bilo sporno, da područje „Vilar“ s kojeg je palo sporno stablo je nesporno u privatnom vlasništvu DI. Jednako tako niti u odredbama članaka 11., 12. i 49. Zakona o šumama kao niti u ostalim odredbama Zakona o šumama nije propisana izvorna niti derivirana nadležnost javnog poduzeća "Hrvatske šume" za postupanje na zemljištima u privatnom vlasništvu. Pritom treba ponoviti da člankom 11. Zakona o šumama je za vlasnike šuma propisana dužnost pošumljavanja paljevina, površina na kojima nije uspjelo pomlađivanje i površina na kojima je izvršeno pustošenje, bespravna čista sječa i bespravna sječa rijetkih vrsta šumskog drveća i to u roku utvrđenom šumskogospodarskom osnovom područja, osnovom gospodarenja gospodarskom jedinicom odnosno programom za gospodarenje šumama, a ako taj rok nije određen, odredit će ga općinski organ uprave nadležan za poslove šumarstva. Nadalje, člankom 12. Zakona o šumama je propisano da u slučaju da vlasnik šume ne izvrši mjere naređene na osnovi ovoga zakona i na osnovi njega donesenih propisa, ove će mjere provesti organ koji ih je naredio ili pravna osoba koju on ovlasti, na trošak vlasnika koji je bio dužan izvršiti naređenu mjeru. Iz navedenog proizlazi da Zakon o šumama upućuje na nadležnost organa odnosno upravnog tijela jedinice područne samouprave za interveniranje na područjima u privatnom vlasništvu na kojima nisu poduzete propisane i određene mjere, a ne na javno poduzeće "Hrvatske šume". Konačno i članak 49. Zakona o šumama propisuje da su vlasnici šuma dužni osigurati zaštitu šuma od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji, poduzimati potrebne mjere radi zaštite šuma od požara, urediti nužne mreže prosjeka i uredno ih održavati i postaviti dovoljan broj osmatračnica s obzirom na posebne prilike na području na kojem se nalaze šume kojima gospodare te osigurati provedbu šumskog reda, a općinska skupština ili organ koji ona odredi naređuje koje se mjere moraju poduzimati u šumama kojima ne gospodare pravne osobe.

18.1. S obzirom na navode u prigovorima žalitelja vezano za odgovornost pojedinih subjekata i da ne postoji odgovornost niti jednog optuženika tj. da nisu postupili sukladno odredbama blanketnih propisa navedenih u činjeničnom dijelu izreke presude, a imajući u vidu i navode prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude, treba ukazati na sljedeće činjenice. Kao prvo, županijske uprave za ceste (optuženi GI je bio ravnatelj Županijske uprave za ceste Split) su ustanove koje osnivaju županije kao tijela područne samouprave (pogrešno se u obrazloženju navodi lokalne samouprave), radi obavljanja i organiziranja poslova od područnog (regionalnog) značaja a upravo poslovi koji se odnose na promet i prometnu infrastrukturu i održavanje javnih cesta, između ostalih, ulaze u izvorni (samoupravni) djelokrug županija. Dakle, putem županijske uprave za ceste kao pravne osobe koja može poduzimati radnje u pravnom prometu, županija kao jedinica područne (regionalne) samouprave ostvaruje svoju funkciju na području prometa i javnih cesta u svojoj nadležnosti. Nadležnost županijske uprave za ceste određena je člankom 58. alineja 1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01 i 65/02), a to je osiguranje neometanog i sigurnog prometa na javnim cestama a člankom 18. istog zakona je propisano da izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta županijske uprave za ceste ustupaju samo pravnoj ili fizičkoj osobi specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove, i skladu s propisima o postupku nabave robe i usluga te ustupanja radova koji se plaćaju sredstvima državnog proračuna. Nadalje, člankom 29. Zakona o javnim cestama određeno je da su vlasnici zemljišta dužni na zahtjev županijske uprave za ceste, ukloniti drveće, grmlje, visoke poljske kulture, naprave, ograde i druge predmete radi osiguranja preglednosti na javnoj cesti, a ako to ne učine županijska uprava za ceste osigurat će izvođenje tih radova na teret vlasnika. Ovaj pravni okvir ukazuje da je trgovačko društvo "Županijske ceste" d.o.o. Split specijalizirano i opremljeno za izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta.

18.2. Nadalje, pravilno je pri odlučivanju o odgovornosti optuženika, prvostupanjski sud cijenio odredbe ugovora sklopljenih između Županijske uprave za ceste Split i trgovačkog društva "Županijske ceste" d.o.o. Split od 30. travnja 2002. i 30. travnja 2003., kako u cjelini tako i posebno odredbe članka 5. prema kojima je trgovačko društvo "Županijske ceste" d.o.o. dužno otkloniti nedostatke koji ugrožavanju sigurnost prometa i poduzeti druge radnje kao i članka 6. stavak 2. kojim je utvrđena odgovornost društva za sigurno odvijanje prometa. Po ocjeni drugostupanjskog suda, a protivno prigovorima žalitelja, prenošenjem ovlasti za upravljanje županjskim cestama na trgovačko društvo "Županijske ceste" d.o.o. Split, nije prestala odgovornost županijske uprave za ceste za poslove iz njezinog djelokruga jer u protivnome, njezino osnivanje i postojanje kao pravne osobe ne bi imalo svrhe niti smisla, slijedom čega neosnovano prigovara optuženi GI da su navedenim ugovorom sve javne ovlasti za redovno održavanje cesta prenesene na Županijske ceste d.o.o. pa da niti jedan djelatnik županijske uprave za ceste nema nikakve ingerencije u tome sudjelovati.

18.3. U odnosu na prigovore o tome tko je imao kakve obveze, treba ukazati da konkretiziranje obveza propisanih Zakonom o javnim cestama sadrži Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji u članku 3. određuje koji su osnovni ciljevi održavanja i zaštite cesta, a u alineji 2. izričito propisuje da je to omogućavanje sigurnog odvijanja prometa, što treba povezati sa člankom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Odredbe ovog Pravilnika treba analizirati smisleno i prema njihovom sadržaju, a u kontekstu naprijed navedene odredbe iz članka 3. te pri tom treba imati u vidu da je Pravilnik podzakonski akt koji sve realne situacije ne može predvidjeti ni normirati. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, to što inspekcijske službe nadležnih ministarstava nisu na spornom području odredile uklanjanje stabala koja su padala na županijsku cesti broj 6142, ne može ekskulpirati od odgovornosti osobe niti tijela nadležna za sigurnost prometa i javnih cesta na njihovom području kao što o nedostatku kompetencije u radu inspekcijskih službi ne može ovisiti sigurnost osoba koje se koriste javim cestama na kojima im ta sigurnost mora biti zajamčena, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Ovo tim više što je svakoj prosječnoj osobi bilo moguće utvrditi i shvatiti kako nagorena stabla i izgorjelo zemljište predstavljaju realnu i stalnu opasnost za sigurnost prometa, jer je opće poznato da visoke temperature koje se razvijaju tijekom požara mijenjaju odnosno slabe strukturu zemlje i raslinja na njoj, zbog čega je uz granje i stabla, na županijskog cesti broj 6142 u knjizi dežurstava trgovačkog društva "Županijske ceste" d.o.o. Split, evidentirano i više odrona.

18.4. Vezano za prigovore svih žalitelja u odnosu na zemljišni pojas s obiju strana ceste, člankom 3. Zakona o javnim cestama propisano je što čini javnu cestu, a u alineji 3. toga članka je navedeno da je zemljišni pojas s obiju strana ceste pojas potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste pa se s tim u svezi ukazuje na nalaz i mišljenje geodetskog vještaka na konkretnom dijelu nema projekta i da bi taj pojas iznosio najmanje 1 metar. Po ocjeni drugostupanjskog suda, citirana odredba se ne može tumačiti na način da na jedan metar od rubova ceste prestaje nadležnost županijske uprave za ceste i trgovačkog društva kojem je ustupljeno obavljanje poslova izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, kako to u žalbama tvrde optuženici, jer je to najmanji odnosno najuži pojas koji je potrebno održavati kako bi se promet odvijao na sigurni način. Naime, ako obveza održavanja obuhvaća najmanje 1 metar, pri čemu je ključna riječ "najmanje" onda to znači da opasnost za sigurno odvijanje prometa mora biti uklonjena i na širem području od tog jednog metra, a to je zasigurno i 2 metra koja se spominju u nalazu vještaka Ugrine, ukoliko se utvrdi da ta opasnost postoji. Također, vezano za saznanja o stanju sigurnosti na spornoj županijskoj cesti, iz podataka u spisu je razvidno da su na tom području kroz razdoblje od tri godine padala stabla na cestu te da su bila uklonjena sa čime su nadležne službe bile upoznate. Nadalje, nesporna je činjenica da je područje uz županijsku cestu broj 6142 bilo zahvaćeno požarom 2001. i da je izgorjelo raslinje uz cestu. Tijekom postupka nije bilo sporno niti da su nakon požara, tijekom 2003. "Hrvatske šume" sanirale područje u državnom vlasništvu, prema navodu svjedoka FI, nadzornog inženjera za to područje po odluci Županijske uprave za ceste Split, na tom je području, prije nesreće, bilo uklonjeno 39 stabala. Nadalje je važno istaknuti i da je mjesni odbor Žrnovnica Županijskoj upravi za ceste uputio dopis (24. kolovoza 2001.), navodeći kako su nakon velikog požara od kolovoza 2001. opožarene površine uz županijsku cestu postale stalna opasnost za prometovanje tom cestom. Na taj je dopis Županijska uprava za ceste po ravnatelju optuženiku VI **.**.2001. odgovorila mjesnom odboru Žrnovnica, da su predstavnici Županijske uprave za ceste i Županijskih cesta d.o.o. izvršili očevid na terenu i započeli radne aktivnosti koje su u direktnoj vezi sa sigurnosti prometa na javnoj cesti.

18.5. S gore navedenim je pravilno prvostupanjski sud povezao podatke o padanju granja i stabla na županijski cestu 6142 čime je bila ugrožena sigurnost prometa na njoj, a podatke sadrži knjiga dežurne službe Županijskih cesta d.o.o. Split. Imajući u vidu samo u knjizi evidentirane slučajeve od 7. prosinca 2003. pa unatrag do 1. rujna 2003., u devet navrata je dojavljeno o padanju granja i stabla na županijsku cestu Žrnovnica – Srinjine (cesta 6142). pri čemu je 27. listopada 2003. dežurnu ophodarsku službu zvala policija da na cesti Žrnovnica – Srinjine ima nagnutih borova koji bi mogli pasti na cestu, zatim je policija zvala i 14. rujna 2003. u 10, 00 sati i obavijestila da na županijskoj cesti 6142 ima grana i drveća, Prometna policija je 12. i 13. rujna 2003. u 02,50 sati obavijestila da je na županijsku cestu 6142 pao bor a u 06,00 sati da ima stablo na cesti, nadalje 3. rujna 2003. u 07,55 sati je policija izvijestila dežurnu službu da se nad županijsku cestu 6142 nadvilo izgorjelo stablo koje je palo na cestu i prema podacima iz dežurne knjige je to sanirano. Iz navedenog je evidentno da je policija upozoravala i dojavljivala o postojećim opasnostima za sigurno odvijanje prometa. U odnosu na prigovore vezano za to da li konkretna situacija je regulirana ugovorom o redovitom održavanju, nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je odmah nakon nesreće područje s kojeg je palo sporno stablo očišćeno od preostalih stabala i to bez zaključenja ugovora bilo o redovnom bilo o izvanrednom održavanju javnih cesta i bez natječaja za izvođača. Stoga su prigovori o tome da li uklanjanje stabla uz cestu odnosno na zemljišnom pojasu predstavlja redovno ili izvanredno održavanja javnih cesta u konkretnom slučaju nisu osnovani pri čemu je važno istaknuti da za radove koji su obavljeni radi uklanjanja stabala koja su predstavljala prijetnju uz županijsku cestu 6142 je naknadno zaključen ugovor samo u cilju naplate obavljenog posla. Stoga je neosnovan prigovor da bi iz iskaza svjedoka ŠI proizlazilo da je nakon događaja se pojavila nova obveza jer je već ranije rečeno, vezano i za dojave policije, da je opasnost postojala za koju su znale i Županijska uprava za ceste i Županijske ceste Split, pa samim time i optuženi GI, te optuženici BI (direktor Županijske ceste Split), optuženi TI (voditelj Odjela operative u Županijskim cestama Split) te ČI (voditelj nadcestarije Split- Solin u Županijskim cestama Split) koji s obzirom na svoje pozicije su i odgvorni za nepostupanje po blanketnim propisima.

19. Imajući u vidu sve gore navedeno, po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovani su prigovori svih žalitelja da kao odgovorne osobe nisu postupali protivno propisima i tehničkom pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvali opasnost za život i tijelo ljudi čime je prouzročena smrt dviju osoba.

20. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne, opširne i određene razloge u odnosu na opstojnost objektivnog i subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome svi optuženici kao žalitelji upućuju na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

21. Kako je prvostupanjski sud na nedvojben način pravilno utvrdio da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela i na temelju toga je pravilno primijenio materijalno pravo, to su neosnovani prigovori žalitelja da nisu ostvarena obilježja terećenog kaznenog djela, čime su upirali na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

22. U odnosu na odluku o kazni pobijana presuda je ispitana povodom žalbe državnog odvjetnika, žalbe optuženog VI koji posredno prigovara odluci o kazni jer smatra da nije bilo dokaza o počinjenu kaznenog djela i žalbe optuženog TI, dok je u odnosu na optuženike BI i ČI u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

23. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne ali je precijenio značaj olakotnih okolnosti kod svih optuženika, a nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti imajući u vidu da su zbog propusta optuženika dvije osobe smrtno stradale a jedna je zadobila teške tjelesne ozljede. Stoga smatra da radi ostvarenja svrhe kažnjavanja je svakom od optuženika potrebno izreći kaznu zatvora u primjerenom trajanju. S druge strane optuženi TI, koji ponavlja da nije počinio kazneno djelo za koje se tereti, smatra da izricanje i uvjetne osude nakon 20 godina nema svoju svrhu ističući da u dugogodišnjem radnom vijeku nikada nije utvrđeno da bi imao propuste u radu, da je umirovljenik i nema opasnosti da bi mogao ponoviti djelo zbog čega smatra da je rok provjeravanja određen u predugom trajanju i da je izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog smrti dviju osoba.

24. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne i pravilno ih je vrednovao. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

24.1. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud svim optuženicima cijenio kao olakotnu okolnost protek 20 godina od počinjenja kaznenog djela gdje svojim ponašanjem optuženici nisu doprinIjeli dugotrajnosti postupka, a po ocjeni drugostupanjskog suda, ima se cijeniti i da su svi optuženici neosuđivane osobe što ukazuje da su do ovog događaja, a i nakon njega živjeli sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Otegotnim se cijenila činjenica da su uslijed padanja stabla dvije osobe smrtno stradale. Imajući u vidu navedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je svim optuženicima izrečena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, kao što zbog težine posljedica kaznenog djela je opravdano određen rok provjeravanja u trajanju od tri godine. Ovakvim kaznenim sankcijama, protivno prigovorima državnog odvjetnika i optuženog ŽI, ostvariti će se zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije, a tako i u odnosu na ostale optuženike.

25. Optuženi TI pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka za koje smatra da su previsoki s obzirom na njegove materijalne prilike.

25.1. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je pri donošenju odluke imao u vidu trajanje i složenost postupka kao i materijalne prilike žalitelja koji je u vrijeme donošenja pobijane presude, prema raspoloživim podacima, primao mirovinu 6.600,00 kn ,odnosno prema konverziji 1 euro=7,53450 kn, primao je 875,97 eura. Imajući u vidu da je zbog usklađenja mirovina taj iznos zasigurno viši i da je izjavio da je srednjeg imovnog stanja, tada plaćanjem dijela troška u iznosu od 485,10 eura se neće dovesti u pitanje materijalna egzistencija tog optuženika.

26. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 28. studeni 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec